Gradnja kula od sitnog pijeska na plažama često pokazuje začuđujuće nedostatke komptentnosti od strane graditelja.
Najčešće su gradnjom zabavljena djeca, a uz njih i neznalice. Oni za gradnje najčešće koriste poluvlažni pijesak. koji kod dogradnje gornjih dijelova kula fizički ne mogu opstati. A uz sve to, u igri je dječiji alat za gradnju. Pri tome, najveći problem pravi lopatica. Naučno gledano, ona je do sada bila najveća zagonetka gradnje kula od pijeska.
A u stvari postoji jedna empirijska metoda kojom se definiše potrebna snaga, kojom se lopatica smije provlačiti kroz zrnca pijeska. Ta metoda potiče iz mehanike tečnosti.
Inžinjeri iz MITa u SAD sada su razjasnili zašto nešto takvo ne funkcioniše kod pijeska. Modelovani objekat reprodukuje eksperimentalne podatke sasvim uredno (Nature Materials). Osnova za to su dvije važne osobine suhog pijeska, naime, trenje i odsutnost držanja. Ovo zadnje ne važi za mokri pijesak. Ko se pridržava pravila i za gradnju kula od pijeska uzima dio pijeska a dio vode, dobija jednu masu nalik na cement, koja se drži zajedno i pogodna je za gradnju ovakvih građevina.
Nedavno je u Duisburgu, u Njemačkoj, izgrađen toranj od pijeska visine 13,97 metara, čime je oboren svjetski rekord u visini ovakvih građevina. Doduše, tamo su graditelji posegli za jednim starinskim sredstvom. Čitavoj masi su dodali određenu količinu bjelanceta iz jajeta. A uz to su izdali i naučno objašnjenje, koje ni jednom djetetu nikad nije bilo, niti će biti potrebno, dok se zabavlja gradnjom svojih kula u pijesku, koje inače traju do prvog velikog talasa, ili barem do kung-fu poteza nekog objesnog rmpalije sa plaže.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen