Mostarom nekad i sad: Sinagoga

Izgon Jevreja iz Španjolske u 15. stoljeću pokrenuo je njihovu veliku migraciju prema istoku preko Sredozemlja i Bliskoga istoka. Bili su to Sefardi – Jevreji španjolskoga podrijetla koji su dolazili s Pirinejskoga poluotoka. Proganjani i ponižavani došli su do Turskoga carstva, gdje ih je Sultan Bajazit primio s mnogo ljudske osjećajnosti, ali i mudrog predviđanja da bi Jevreji učmaloj feudalnoj carevini s trgovinom i novčarstvom mogli donijeti duh napretka i približiti je suvremenim europskim tokovima. U 16. stoljeću stigli su i do Bosne, naseljavaju se u Sarajevu, a nedugo zatim i u ostalim gradovima Bosne i Hercegovine, pa tako i u Mostaru.

Prvi Židov koji se kao građanin Mostara „habitator Mostar“ spominje sredinom 16. stoljeća bio je Daniel Rodriquez, a 1570. godine spominje se još jedan Židov, Moše Kušin. U 18. stoljeću broj se Židova uvećava, što se može vidjeti po spomenicima na židovskom groblju. Bili su to u prvom redu Sefardi koji su dolazili iz Bosne, a u doba austrougarske okupacije (1878. godine) i Aškenazi iz zapadnih i istočnih dijelova Monarhije.

U Mostaru je još 1889. godine postojala sinagoga, a nastala je preuređenjem objekta koji je prije toga služio za odlaganje sijena. Spomenuta parcela na kojoj se uredila bogomolja, protezala se tada Mukića ulicom (danas ul. Braće Šarića). Ta sinagoga, jedina židovska bogomolja tada u Hercegovini, bila je zajednička za Sefarde i Aškenaze, što se bilježi kao prvu uopće poznatu zajednicu takve vrste u Europi.

Zbog malog kapaciteta i naraslih potreba Jevreja Mostara, ukazala se potreba za izgradnjom većeg objekta. Formiran je komitet za izgradnju. Od prikupljenih sredstava kupljeno je građevinsko zemljište od Salke Ćibera u Brankovcu. Gradnja nove sinagoge je odobrena, a 1904. godine je gradnja završena. Građevina je izgrađena u pseudo-maurskom stilu (kao i mnoge građevine toga doba u Mostaru), a služila je svojoj namjeni sve do pred početak II. svjetskog rata, tijekom kojega je bila djelomično porušena. Nakon završetka rata zgrada je nacionalizirana i prenamijenjena u kazalište lutaka. Godine 1952. godine jevrejska Općina Mostar poklonila je sinagogu gradu Mostaru jer je nije mogla zaštititi od daljnjeg propadanja. Grad je 1952. godine zgradu obnovio i dograđena su dva krila.

Zbog oštećenja i napuknuća zidova nakon zadnjeg rata zgrada u Brankovcu je obnovljena 1996. godine. Tada je Općina odobrila lokaciju (ugao Onešćukove i Bulevara) kao i projekt izgradnje nove sinagoge u okviru Jevrejskog kulturnog centra, a koji i danas čeka potrebne dozvole. Realizacijom tog projekta Mostar bi bio treći grad u svijetu (pored Jeruzalema i Sarajeva), koji bi u krugu od 150 metara zračne linije imao sinagogu, džamiju i katoličku crkvu.

(Ismail Braco Čampara/Tibor Vrančić/Smail Špago)

(novasloboda.ba)