Carlo Ancelotti, prvi trener s tri titule Lige prvaka
Njegovi
kritičari mu prigovaraju da je trener koji nema vlastiti stil, i da se
uvijek prilagođava igri protivnika. Međutim, uprkos tome, Carlo
Ancelotti je postigao nevjerovatno mnogo.
Ancelotti je prvi trener koji je Ligu
prvaka osvojio tri puta, dva puta sa AC Milanom i sada sa Real Madridom.
Prije toga, dok se ovo takmičenje zvalo Liga šampiona, tri puta je
pobjednik bio Bob Praislay sa FC Liverpoolom.
Ancelotti je, uz to, trofej Lige prvaka osvojio i kao igrač sa AC Milanom. Ancelotti je jedinstven u modernoj igri fudbalskih primadona. Njegov neupadljiv način rada, bez puno uzbuđenja, i od publike i od poslodavaca, hronično je podcjenjivan. Ali, gdje god da je došao, redao se uspjeh za uspjehom. Postao je prvak Italije, Engleske, Francuske, Španije.
Sada je sa Realom osvojio „Decimu”, deseti put prvak Evrope, nakon dvanaest posnih Realovih godina. Jedna prastara italijanska vrlina, umjetnost aranžiranja, pomogla je Ancelottiju, koga Italijani nazivaju „Carletto”, (mali Karlo), da se popne na fudbalski olimp.
Ovaj 54.godišnjak iz Emilia Romagna, kao igrač nikad nije bio perfekcionista, a kao trener ni general, niti guru. Njegov zadatak, kako on to smatra, je da pomiri fudbalske dive i histerike oko sebe. Bez obzira dali se radi o Silviju Berlusconiju, koji mu je diktirao sastav AC Milana pred uključenim kamerama, ili Rusu Abramovichu, koji je opet smatrao da Ancelotti nije napravio ništa dobro za Chelsea, pa sve do Florentina Peresa, sada u Realu, svima njima Ancelotti je poklanjao samo njegovu ravnodušnost. Isto kao i fudbalskim megazvjezdama Zlatanu Ibrahimoviću, ili Christianu Ronaldu.
Pobjeda u Lisabonu je bila trijumf opuštenosti i samopouzdanja, kojim je Ancelotti smirio veoma talentovani tim Real Madrida. Mi ćemo to već nekako postići. I to je bilo tako, nekoliko sekundi prije kraja, kao i u produžecima. Tipično italijanski. Među svojim igračima Ancelotti je veoma omiljen, jer oni u potpunosti razumiju njegov smirujući uticaj iz pozadine. On izbjegava veliki show i jedino mjesto na kome iskazuje svoju uznemirenost je njegova lijeva obrva. Samo ovom mjestu nemira, na inače veoma škrtom izrazu lica, jasno se može vidjeti da je i Carletto ponekad snažno uzbuđen, kao da će izletjeti iz vlastite kože.
Sada nakon obavljenog posla, može, bez velikog razmišljanja, gledati na budućnost. Nikada mu nije bilo teško prilagoditi se stranim jezicima, a tajna svega je u činjenici da je Italija ostala zemlja njegove čežnje. Preciznije, u Emilia Romagna, sa svojom tradicionalnom kuhinjom. Carletto je poznati gurman. Koliko god voli fudbal, toliko voli i šunku, torteline i crno vino. On je i sada dokazao, da čovjek ne mora imati stomak ravan ko daska, da bi osvojio najveći trofej u Evropi.
(izvor:SDZ)
Priredio: Smail Špago
Ancelotti je, uz to, trofej Lige prvaka osvojio i kao igrač sa AC Milanom. Ancelotti je jedinstven u modernoj igri fudbalskih primadona. Njegov neupadljiv način rada, bez puno uzbuđenja, i od publike i od poslodavaca, hronično je podcjenjivan. Ali, gdje god da je došao, redao se uspjeh za uspjehom. Postao je prvak Italije, Engleske, Francuske, Španije.
Sada je sa Realom osvojio „Decimu”, deseti put prvak Evrope, nakon dvanaest posnih Realovih godina. Jedna prastara italijanska vrlina, umjetnost aranžiranja, pomogla je Ancelottiju, koga Italijani nazivaju „Carletto”, (mali Karlo), da se popne na fudbalski olimp.
Ovaj 54.godišnjak iz Emilia Romagna, kao igrač nikad nije bio perfekcionista, a kao trener ni general, niti guru. Njegov zadatak, kako on to smatra, je da pomiri fudbalske dive i histerike oko sebe. Bez obzira dali se radi o Silviju Berlusconiju, koji mu je diktirao sastav AC Milana pred uključenim kamerama, ili Rusu Abramovichu, koji je opet smatrao da Ancelotti nije napravio ništa dobro za Chelsea, pa sve do Florentina Peresa, sada u Realu, svima njima Ancelotti je poklanjao samo njegovu ravnodušnost. Isto kao i fudbalskim megazvjezdama Zlatanu Ibrahimoviću, ili Christianu Ronaldu.
Pobjeda u Lisabonu je bila trijumf opuštenosti i samopouzdanja, kojim je Ancelotti smirio veoma talentovani tim Real Madrida. Mi ćemo to već nekako postići. I to je bilo tako, nekoliko sekundi prije kraja, kao i u produžecima. Tipično italijanski. Među svojim igračima Ancelotti je veoma omiljen, jer oni u potpunosti razumiju njegov smirujući uticaj iz pozadine. On izbjegava veliki show i jedino mjesto na kome iskazuje svoju uznemirenost je njegova lijeva obrva. Samo ovom mjestu nemira, na inače veoma škrtom izrazu lica, jasno se može vidjeti da je i Carletto ponekad snažno uzbuđen, kao da će izletjeti iz vlastite kože.
Sada nakon obavljenog posla, može, bez velikog razmišljanja, gledati na budućnost. Nikada mu nije bilo teško prilagoditi se stranim jezicima, a tajna svega je u činjenici da je Italija ostala zemlja njegove čežnje. Preciznije, u Emilia Romagna, sa svojom tradicionalnom kuhinjom. Carletto je poznati gurman. Koliko god voli fudbal, toliko voli i šunku, torteline i crno vino. On je i sada dokazao, da čovjek ne mora imati stomak ravan ko daska, da bi osvojio najveći trofej u Evropi.
(izvor:SDZ)
Priredio: Smail Špago
NovaSloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen