Pita

 

Na siniji još vruća,

u demirliji

zvrk iz sredine,velike tepsije,zamijenila šarena ćasa,

razabrala se pita kako i ne bi kad je skuha vješta ruka;

svome pitojedcu,umornom i gladnom hajirliji,

koji se iz avlije oglasi i prenu hanumu zbog svog prodornog glasa:

-Ženo koja je danas, baš sam gladan,može proć' i kljuka!

Nije bitno da l' je:ičija, đuzelma, kulen, gužvara il' šareni burek

samo nek' Šemsa čeka vruća ispod sača,

kad ga izmori: ralo, kosa il' žaga;

tako slatko on će, haman,tepsiju pite sam pojesti za jedan jemek,

i plus šljivopitu umjesto kolača,

ko ga ne zna zapitao bi se, gdje to Šemso toliku pitu u sebe poslaga.

Ne treba se ibretiti, elem insan golem elem za trojicu vrijedi,

pola sijena on na saonama štali dovuče,

kada kosi odmah hvata deset stopa;

još jedna hikjaja o njemu iz mladosti ne blijedi:

naišao Šemso i ugledao ljude kako magaznjače dižu pa se muče,

uhvatio on za jedan kraj a ostali za drugi, pa jedan, dva, tri-hopa!

Insan Ihsan

(prenešeno sa facebook stranice Abdulah Sidran/20220805)