Izgled štikle kroz istoriju

 

Sigurno je da štikle nikada ne izlaze iz mode, a kako se njihiv izled mijenjaou odnosu na različite vremenske periode.

1600: U XVII vijeku prostitutke u Veneciji nosile su cipele sa potpeticom kako bi dobile na visini. Kasnije su aristokrate preuzele ovaj stil da im se odjeća ne bi vukla po blatnjavim ulicama.

1700: Cipele na potpeticu su bile su popularne i kod muškaraca i kod žena, naročito u Francuskoj. Sa istim žarom nosili su ih i Luj XIV i Markiza de Pompadour.

1800: Od Viktorijanskog doba pa do danas čizme sa štiklom smatraju se odlikom dama i žena sa stilom.

1900: Štikla je u ovom periodu bila nešto niža, ali su cipele bivale duboke, posebno kada su bile u formi čizama. Posebno popilarni su bili dugmići sa strane, koji idu duž noge.

1910: Ovih godina su štiklu postale praktičnije i suptilnije. Svilene cipele su bivale sveprisutne, a crne su već tada bile obavezne.

1920: Kada se dužina suknji smanjila, cipele su konačno mogle da se vide u potpunosti. Zbog toga su detalji postali poželjni, naročito prednje kopčanje.

1930: Glamur starog Holivuda donio je sa sobom maštovite oblike, a čak su se i na bazenu nosile potpetice. Ovo je vrpjeme kada se prvi put pojavljuju platforme.

1940: Štikla postaje viša, prednji dio deblji, a ukrasi u vidu cvijeta ili mašne čine da cipele izgledaju zabavnije. Plići prednji dio i kaiščići donijeli su specifičan vamp izgled.

1950: Delikatne cipele sa štiklom i trakama, i papuče sa platformom, u prvi su plan stavljale ženstvenost.

1960: Tanja štikla i blok peta obilježile su šezdesete. Isticale su se cipele u boji koja se uklapala sa bojom odjevnog komada, kao i one u metalik srebrnoj nijansi.

1970: Drvene klompe i nanule stupile su na scenu, zajedno sa platikom i disko glamurom. Mokasine dobijaju štiklu, a sandale postaju odvažnije.

1980: Neonske boje i šare karakteristišu osamdesete. Ipak, bijele satenske špicaste cipele sa tankom štiklom bile su obavezne na vjenčanjima i drugim proslavama.

1990: Izuzetno visoke potpetice, naglašene platforme, izdužen prednji deo, i cipele u kombinaciji sa čarapama do koljena, obeležili su devedesete.

2000: Klasične sandale na štiklu i cipele sa otvorenim prstima bile su skoro na svim nogama prije dvadesetak godina.

2010 – 2020: Nitne kao ukras, neobična štikla poput skulpture, povratak na sedamdesete, bež boja, su samo neke od odlika koje su obilježile cipele posljednjih deset godina.

(citymag)

(NovaSloboda.ba)

Lana Pudar ispisala historiju: Bronzana medalja na Svjetskom kupu u Kazanu

 

Sjajna mlada bosanskohercegovačka plivačica Lana Pudar ispisala je historiju osvojivši bronzanu medalju na Svjetskom kupu u disciplini 100 metara delfin.

Pudar je izborila danas treće finale na ovogodišnjem Svjetskom kupu u Kazanu, a danas je došla i do prve medalje.

U pitanju je disciplina 100 metara delfin na kojoj je Pudar isplivala vrijeme 57.39. To je za našu zemlju prva medalja u historiji ovog takmičenja.

Zlatnu medalju je u ovoj disciplini osvojila Emma McKeon sa 55.63, dok je druga bila Maria Ugolkova.

Uspjeh mlade bh. plivačice još je veći s obzirom na to da je nastupala u konkurenciji sa seniorkama, a tek joj je 15 godina.

"Bosno i Hercegovino budi ponosna, imaš na koga. Lana Pudar treće mjesto na Svjetskom kupu u Kazanu u disciplini 100 metara delfin s vremenom 57.39. Prva medalja u historiji BiH na Svjetskom kupu. Kapa do poda Lana, čestitke trenerima Aleni i Goranu. Idemo dalje, nema stajanja", saopštili su iz Laninog Kluba vodenih sportova Orka.

Podsjetimo, prethodno je Lana nastupala u finalnim takmičenjima u disciplinama 50 i 200 metara delfin.

(sport)

Naša draga Lana Pudar osvojila je treće mjesto na Svjetskom kupu u Kazanu u disciplini 100m delfin sa vremenom 57.39, te tako donijela prvu medalju u historiji Bosne i Hercegovine na Svjetskom kupu.

Bravo Lana, iskrene čestitke!

(fkvelež)

Izložba „Mostar sanja more“ otvara drugi Mix Art Fest

 

Izložbom „Mostar sanja more“ dubrovačkog skulptora Igora Hajdarhodžića, biće otvoren drugi po redu Mix Art fest, koga organizuje Muzički centar Pavarotti.

Tri metra duga skulptura parobroda, napravljena od predmeta prikupljenih na mostarskim otpadima i teška oko 200 kilograma, biće jedan od glavnih eksponata na ovoj izložbi. Valja napomenuti da, pored otpada, Hajdarhodžić za izradu skulptura brodova koristi i druge materijale poput gline, drveta i metala.

Izložba „Mostar sanja more“ biće postavljena u galeriji Muzičkog centra Pavarotti, a njeno svečano otvaranje planirano je za nedelju, 31. oktobra, s početkom u 20 sati.

Izložbu će otvoriti crnogorski umjetnik Antonije Pušić, poznatiji kao Rambo Amadeus.

Inače, drugi Mix Art fest će trajati tokom novembra i decembra. Svi programi biće upriličeni u prostorijama Muzičkog centra Pavarotti.

(NovaSloboda.ba)

Voz spasa – 31. oktobar 1943.

                             

(tekst i fotografije koje slijede, objavio je na svom facebook profilu 30. oktobra 2021. godine Ahmet Kurt, autor knjige Mahala Carina u Mostaru, koja se od ljeta 2021. nalazi u knjižarama u Mostaru)

31 oktobar, 78 godina od dolaska voza spasa u dolinu Neretve

Pogledajte spisak oko 150 dobrotvora koji su u svoje porodice primili djecu pobijenih roditelja.

O ovoj najhumanijoj akciji u historiji Mostara iz političkih razloga u socijalističkoj Jugoslaviji nije napisana niti jedna riječ, a historičari i političari koji su tražili da se četnički zločini u istočnoj Bosni prikažu istinito proganjani su i izopćeni iz društva. Ta šutnja omogućila je da se zločini ponove na istim prostorima u ratu 1992-95.

U rano jutro, 31. oktobra, prije dolaska treće ratne zime, sa Alipašinog Mosta krenuo je, u organizaciji Odbora za izbjeglice muslimanskog društva Merhamet, put Hercegovine voz spasa za oko šest stotina djece iz jugoistočne Bosne, čije su očeve i mnoge majke tokom 1941, 1942. i 1943. godine, pobili četnici, a njihova sela opljačkali i spalili. Tokom oktobra Ulema medžlis i Merhamet grozničavo su radili da se bar najmlađi muhadžiri, neishranjeni i slabo obučeni, prije dolaska zime iz prenapučenog Sarajeva u kojem je bilo 50.000 izbjeglica smjeste u dolinu Neretve gdje je situacija, u jesen 1943. godine, poslije kapitulacije Italije, odlaska četnika i dolaska njemačkih snaga u Mostar, bila stabilnija i sigurnija za izbjeglice. U mjestima uz Neretvu održavani su skupovi na kojima su pravljeni spiskovi porodica koje su željele primiti mala izbjeglice. Posebno dubok utisak na prisutne je ostavljao govor sekretara Narodne uzdanice i upravnika logora za izbjeglice na Alipašinom Mostu, Sulejmana Mašovića.

Stanovnici mostarskih mahala, te Potoka i Blagaja su primili 672 djece, ratne siročadi ispred četničkog pogroma u istočnoj Bosni i jugoistočnoj Hercegovini. Taj broj zbrinute djece je iznosio 2,5% od svih stanovnika Mostara te godine. To ja kao kad bi današnji Mostar zbrinuo dvije hiljade siročadi! U Mostaru su još od jula 1941. godine počele pristizati izbjeglice ispred četnika iz gatačkog, nevesinjskog, stolačkog i trebinjskog kotara i u Mostaru je bilo smješteno preko 3.000 nesretnih ljudi.

(Na slici od 21. 2. 1944. slijeva vidimo djecu Alije Kurta, Džemila /otac Azre Kurt Selimotic/ i Saliha, te muhadžira iz istočne Bosne koji je došao u Mostar vozom spasa. Iza djece je Đula Dugalić koja je u Kurtovoj kući vodila računa o djeci. Vidljivo je da se djeca izbjeglice ni u čemu nisu razdvajala od vlastite djece.)

Uspio sam sakupiti samo 25-30% imena ljudi koji su u svoje porodice primili mala izbjeglice. U knjizi Mahala Carina u Mostaru spisak sadrži i djelomični spisak primljene djece koja su odrasla u porodicama ovih dobrotvora. Tri hiljade malenih muhadžira bilo je udomljeno u dolini Neretve – u Konjicu, Ostrošcu, Jablanici, Mostaru, Blagaju, Bijelom Polju, Počitelju, Čapljini, Čeljevu, Višićima, Vitini, Ljubuškom i Stocu.

1. Alikalfiić Mustafa

2. Babić Mustafa

3. Badžak Hasan

4. Bajgorić Mustafa

5. Bakija lbraginica

6. Balić Abdulah, (otac Emira)

7. Balić dr Ševkija

8. Balić Mustafa

9. Batlak Halil-aga

10. Batlak Salih

11. Bećević Salih

12. Begović Hakija

13. Blagajac Abdurahman

14. Blagajac Halil

15. Brkić Muhamed

16. Čelebić Ibrahim

17. Čerkić Mehmed

18. Čorda Halil

19. Čorda Šerif

20. Ćatić Dudija

21. Ćemalović Mehmed

22. Ćemalović Mujaga

23. Ćemalović Salih-aga

24. Ćisić Salih-aga

25. Ćišić Sulaga (2 djeca)

26. Ćupina Smajo

27. Ćurić Omer

28. Delalić Mehmed

29. Demirović Hasan

30. Demirović Muhamed

31. Deriškadić Arifa

32. Deronja Midhat

33. Derviškadić Mehmed

34. Dilberović Alaga

35. Drljević Husaga

36. Drljević Salih

37. Duranović Alaga

38. Džinović Suljaga

39. Džudža Smail efendija

40. Efica Salih-aga

41. Fazlibegović hadži Mustafa

42. Fazlibegović hadži Salih

43. Frko Mehmed

44. Galešić Salih

45. Gosto Nazif

46. Grćić hafiz Alija

47. Hadziomerović Mustajbeg

48. Hadžić Šemsa (dvoje djece)

49. Hadžiselimović Ibrahim

50. Hakalo Lutvo

51. Hamzić hadži Salih-aga

52. Hamzić Hasan efendija

53. Handać Muhamed (dvoje djece)

54. Hasanagić Sulejman

55. Hasandedić Hakija

56. Hodžić Mehmed

57. Hojlaš Ajna

58. Hojlaš Salih-aga

59. Hrvić Mustafa

60. Humo Alija

61. Humo Ibrahim

62. Jakubović Adem

63. Jelin Alija

64. Kahvo Muhamed-aga

65. Kajtaz Ragib

66. Kalajdžić Ahmed

67. Kazazić lbraginica

68. Kazazić Salih

69. Kojić Nazif efendija

70. Koluder Omer

71. Koluder Muhamed

72. Kosović Aziz

73. Kurt Alija efendija

74. Kusturica Halil

75. ldrizović Mahmut-aga

76. Lihović Husaga

77. Marić Ibraga

78. Mahić dr Hasan

79. Mehmedović Osman (dvoje djece)

80. Memić Hadže

81. Mešak Ćamil

82. Muftić Džemal

83. Mujić Aiša

84. Mujić Nerfid

85. Mujić Sidika

86. Muratović Šaćir

87. Muslibegović Alija

88. Muslibegović Muhamed

89. Novo Fevzaga

90. Novo Hajrudin

91. Oručević Ibrahim

92. Patak Fazlija

93. Pirija Adem i Ajnija, rođ. Zvonić

94. Puzić Alaga

95. Puzić Đulsa

96. Puzić Ibrahim

97. Puzić Mehmed

98. Puzić Osman

99. Rezagić Nazif

100. Riđanović Ahmed

101. Salković Ahmed

102. Seferović Duda

103. Sefić Omer

104. Skikić Avdaga

105. Šaćirović hadži Rasim

106. Šemić Mustafa

107. Šemić Salih

108. Šiširak Hasan

109. Šiširak Ibrahim

110. Šukalić Bisera

111. Taslaman Ragib

112. Tokmaković Muhamed

113. Trebović Ševko

114. Vila Alija

115. Vila Salih

116. Vučijaković Muhamed

117. Vukotić Salih

118. Zukanović Hamza

Džemat Bijelo Polje

1. Ćolaković Osman, Podgorani

2. Ćorić Nefa, Kuti Livač

3. Ćurić Abdulah, Lišani

4. Ćurić Ahmed, Lišani

5. Ćurić hadži Asimaga, Lišani

6. Ćurić Husein, Lišani

7. Demić Ahmed, Podgorani

8. Domazet Ahmed, Podgorani

9. Gološ Ahmed, Kuti Livač

10. Hodžić Derviš efendija, Lišani

11. Kuko Bećir, Prigrađani

12. Kuko Omer, Prigrađani

13. Ljevo Selim, Podgorani

14. Macić Husein, Prigrađani

15. Macić Merka, Prigrađani

16. Mehić Ibrahim, Prigrađani

17. Nezirović Mustafa, Lišani

18. Šabić Ibrahim, Potoci

19. Škoro Mustafa, Kuti Livač

20. Šunje Smail, Podgorani

21. Tipura Bećir, Podgorani

22. Tipura Hasan, Potoci

23. Tipura Ibrahim, Podgorani

24. Tipura Osman, Podgorani

25. Tipura Selim, Podgorani

26. Vejzović Salih, Lišani

Džemat Blagaj

1. Ćehajić Husein

2. Kajan Abdulah

3. Makeljić Sulejman

4. Mehić Ahmed

5. Novo Muhamed

6. Obad Mustafa

7. Velagić - Softić Mehmed

8. Velagić Muhamed-beg

9. Velagić Salih-beg

(Ahmet Kurt/facebook/20211031)

Iz recenzije knjige – Ibrahim Kajan

Evo šta je o ovom događaju napisao jedan od recenzenata knjige, književnik i pjesnik, dr Ibrahim Kajan: "U knjizi Mahala Carina u Mostaru je po prvi put cjelovito i metodološki jasno obrađena tragična istina o djeci koji su, nakon što su im poklani roditelji, ubijeni ili nestali u ratnoj klaonici istočne Hercegovine, Bosne i Sandžaka, brigom Merhameta, nakon trećeg vala četničkih pokolja - započeli svoje putovanje na put spasa u Hercegovinu, 31. 10. 1943. godine. Tri hiljade malenih muhadžira bilo je udomljeno u dolini Neretve – u Konjicu, Ostrošcu, Jablanici, Mostaru, Blagaju, Bijelom Polju, Počitelju, Čapljini, Čeljevu, Višićima, Vitini, Ljubuškom, Stocu… U Mostaru je više od šest stotina siročadi zbrinuto po bošnjačkim porodicama. U knjizi je i spisak osoba koje su primile u svoje porodice jedno, a neki i dvoje djece, čiji je original ili izgubljen ili nije nikad ni postojao. Također, autor knjige je posvetio pažnju likvidacijama i deportacijama mostarskih Srba, koje su istovremeno sprovođene od strane režima Nezavisne države Hrvatske. Hladni, naučni diskurs autora Ahmeta Kurta “prošaran” je citatima iskaza pribilježenim u susretima s bivšom preživjelom djecom, punih boli i trauma dovoljnih za cijeli svijet… Oni svjedoče poznatu misao da rat ne bi bio toliko okrutan, kad u njemu ne bi bilo djece."

(Ahmet Kurt)

Aktuelno – Vraćanje sata?

 

Pita reporter slučajnog prolaznika na ulici, zna li da mora vratiti sat nazad, a on kaže:

"Pa svugdje li su postavili te jebene kamere, dobro vratiću ga...."

(spagos)

Život u skladu sa prirodom

 

Oduvijek je bilo ljudi koji su se povlačili iz moderne civilizacije kako bi živjeli u prirodi.

U skladu s tim jedna vikendica u potpunoj izolaciji, samo sa osnovnim potrepštinama, može imati sav svoj šarm, bilo da je brvnara u planini, ili kućica negdje na osami.

Ovdje je jedno od tih mjesta, na kome žive ljudi svojim načinom života, samostalni i neovisni ni o komu.

Kuća Kazchi, na uskoj stijeni, u regiji Imeret, u Gruziji

Za ovo mjesto stanovanja i života ništa nije prikladnije od izraza "ekstremno mjesto stanovanja", kako mnogi kažu za ovu kuću na Kazchi, kamenom stubu u zapadnoj Gruziji.

Crkva sa grobnicom i koliba sagrađeni su između 6. i 8. stoljeća na samostojećoj stijeni koja strši 30 metara u zrak. Ova krečnjačka litica je orijentir u čitavoj regiji Imeret. Donedavno je tu živio jedan monah, više od 20 godina. Otac Maxime Qavtaradze bio je jedini i posljednji stanovnik ovog kamenog stuba. Njega je posjetio snimateljski tim za snimanje dokumentarnog filma "Na jednoj stijeni". Stub Kazchi bio je nenaseljen od 14. stoljeća, a tada je jedan monah oživio vjersku tradiciju sveca stuba, jedne duhovne osobe, koja je živjela na stubu u znak predanosti Bogu.

Uspon ljestvama na vrh stijene traje oko 20 minuta. Potrebštine i drugi materijal do vrha dolaze pomoću sistema remenica. Stub Kazchi nalazi se u vrlo udaljenom području, ali nije baš toliko, a ni potpuno izolovan od ostatka svijeta.

U podnožju stijene nalazi se samostan u kojem utočište pronalaze monasi i mladi ljudi. Otac Maxime posjećivao je muškarce jednom, do dva puta sedmično, kako bi im ponudio pomoć. Prije nego što je kroz vjeru pronašao Boga, sam monah je bio izgubio svoj put, i dospio u zatvor, kako je rekao fotografu Amosu Chappleu u intervjuu 2013. godine.

Monasi svakodnevno hodočaste od manastira do crkve na vrhu kamenog stuba kako bi se pomolili. Oni žive u jednostavnim uslovima u manastiru. Ovdje možete vidjeti kako otac Maxime dijeli hljeb zajedno s muškarcima. Kuhinja je skromno namještena, samo se nekoliko glinenih ćupova može se vidjeti ispred oskudnih zidova. Prve dvije godine na Kazchi stupu otac Maxime spavao je u jednom sanduku, kako bi se zaštitio od hladnoće. Zatim je sagradio kolibu u kojoj je mogao voditi skroman život. Monah je obnovio napuštenu staru crkvu i uljepšao molitvenu sobu raznobojnim vjerskim muralima.

Stijena se i danas smatra svetom. Na nju se mogu penjati samo svećenici.

(msn)

(NovaSloboda.ba)

Stare slike pričaju: Za sreću je potrebno malo

 

Fotografija je napravljena 1946. godine u ulici Mostarskog bataljona, neposredno prije stupanja na Titov most. U to vrijeme, i još dugo godina iza nastanka ove fotografije, ulica niz Korzo, i preko mosta bila je pokockana.

Momak na biciklu je Mate Bernardić. Obučen po posljednjoj modi, na biciklu, koje je bilo rijetkost tih godine odmah iza Drugog svjetskog rata. Sako, biciklističke, malo kraće pantalone, koje su se tako krojile onoga vakta, a i još dugo vremena iza toga. Jednostavno, praktično. Da lanac od bicikla ne bi zamastio, ili uhvatio normalno duge pantalone. Naravno, uz takve pantalone su išle čarape dokoljenice, i crne, dobro namazene i uglancane cipele. Gore sako, svjetlije boje u odnosu na pantalone. Frizura, češljanje preko glave, unazad.

Zbog nejasnoće slike, teško je razaznati šta Mate drži u lijevoj ruci, dok desnom upravlja biciklom. Po osmjehu na licu bi se moglo reći da je nešto slatko. Sladoled? Vrlo moguće. Slastičarne su bila lijevo od njega, prije samog stupanja na most, ali i desno, odmah iznad Bristola. Po olistalom drveću vrijeme je kasno proljeće ili ljeto. Stoga sladoled ne bi trebali isključiti.

A možda je i neka slatka kifla, ili kolač, kupljen u Zdravljaku, koji se nalazio naviše, na skretanju u Cernicu. Toga vremena su bile popularne slatke kifle sa grožđicama unutra.

Ostali detalji na slici. Uočljivi su telegrafski stubovi sa obe strane ulice, sa mnoštvom bijelih “čaša”, ustvari izolatora. Pošta je toga vremena bila u ulici Braće Fejića, u zgradi koja je i danas poznata kao “stara pošta”.

Na slici se nalaze dva automobila. Jedan je gore, lijevo od bicikliste, parkiran desno, u pravcu vožnje, a drugi desno od bicikliste, pred samim ulazom u Bristol. Automobili su najvjerovatnije predratni Fordovi.

Desno od našeg bicikliste, vozi još jedan biciklista, a lijevo, trotoarom ide pješak sa nekim kabastim teretom na leđima. Da li je to neki veliki kofer ili sepet? Gore lijevo, vidi se još jedan čovjek, da li je na biciklu, ili na motoru, i to je teško je razaznati. A desno od bicikliste, naviše, trotoarom u prolazu nekoliko pješaka.

Fotografiju je na facebook stranicu Cidom postavio Aid Čizmić, a preuzeo ju je od Berna. On je u prilogu napisao:

1946 godina. Nisu ovo ulice New Yorka nit San Franciska. Vjerolavli ili ne, ovo je Mostarsko Korzo. Na slici je Mate Bernadić sa biciklom, a ide preko Titovog mosta. Meni zanimljiv ovaj auto desno. Kao iz gangsterskih filmova. Foto preuzet i korigovan od Berna.

A od kometrara ispod slike izdvajamo:

Sjećam se granitne kocke. Senad.

Mate zagrnuo nogavice da ga lanac ne ufleka i ližući sladoled ide u nove pobjede. Odlična slika. Sedin.

Mission Passed. Slavko.

Čikago nekih davnih godina. Mislim na auto. Dunja.

Kocka ista kao i danas. Dva auta se vide. Tarik.

(spagos)

Sve po ugovoru

 

Na tenderu za farbanje broda "Queen Mary 2", posao dobije Mujo & Co. Iz Doboja.

Dolazi nadzorni organ da provjeri kako je ofarbano, gleda kvalitet boje, koliko slojeva itd. i s obale je sve OK. Sjednu u čamac da vide drugu stranu, kad ona uopšte nije prefarbana.

-Jel' Vi, Mujo, znate čitati ugovor?

-Jes' vala, znam.

-Pa što ste prefarbali samo jednu stranu?

-A jel' Vi čitate ugovor? Lijepo piše da "farbanju broda pristupaju, s jedne strane, Mujo & Co. iz Doboja, a s druge strane investitor". Il' farbajte svoju stranu broda, ili da pišemo neki aneks !

(MostarskiBehar)

Klimatske promjene: Nema jednostavnog rješenja

 

Andrea Fischer već dvadeset godina proučava topljenje glečera Jamtalferner, iznad mjesta Galtür u Tirolu. Glaciologinja bilježi koliko se brzo jezik ledenog diva povlači, kako mu se bokovi sužavaju i kako gubi debljinu.

Već nekoliko godina posmatra novi fenomen: na mnogim mjestima ispod glečera otvaraju se pećine i ruše se lijevci. Glečer se topi i iznutra, što njegovu smrt samo ubrzava.

Istraživačica i njene kolege sada su se spustile u jedan od tokova, takozvanih lijevaka. Tu je snimljena ova fotografija. Sunčeva svjetlost svjetluca plavo kroz približno šest metara debeo sloj leda. Za dvije-tri godine, procjenjuje Fischer, ovdje toga više neće biti.

Do 2030. godine skoro čitav Jamtalferner će biti istorija, mnogo ranije nego što se mislilo.

Planinski vodiči iz Galtüra već nude “Pfiat-di-Gletcher-Toure”, “Ture posljednjeg pozdrava umirućem glečeru” . Glaciologinja ih je obučila, kako bi mogli objašnjavati posjetiocima o posljedicama klimatskih promjena. Na njihovom programu su takođe i nove pećine.

Bolje je da se ne usuđujete da sami pođete na jednu takvu ekspediciju. Komadi leda teški tonama mogli bi se odlomoti i pasti.

Prolazna vrata: Na mnogim mjestima na glečeru se otvaraju pukotine i lijevci. Kiša, otopljena voda i topli zrak prodiru unutra i ubrzavaju njegovo nestajanje.

Njega umirućeg: Glaciologinja Andrea Fischer sa Austrijske akademije nauka vodi seriju merenja na Jamtalferneru. Ona kao doktor, prati smrt glečera - a ipak tu ništa ne može pomoći.

(focus)

(spagos)

Halo, ko zove? 160 godina telefona

                            

Telefon ovih dana puni 160 godina. Jedan mali pregled zanimljivih činjenica o ovom aparatu.

Vjerovatno je većini nas poznato od ranije: Kad bi nekog vakta uzeli slušalicu da telefoniramo, majka bi rekla: “Budi kratak(a), nemoj duljiti”, jer je račun za telefon stizao redovno, krajem mjeseca.

Danas je mobilni telefon naš stalni pratilac a flatrate je postao standard.

Ovdje nekoliko činjenica o nečemu što je danas podrazumljivo samo od sebe, a što je nekada bilo tako revolucionarno.

Fizičar Philip Reis je predstavio prvi uređaj za prenošenje zvuka putem električnih vodova i nazvao ga telefonom. To je obavljeno na predavanju u Fizikalnom društvu u Frankfurtu, 26. oktobra 1861. godine.

Nažalost, Johann Philipp Reis nije doživio procvat tehnologije koju je sam izmislio: umro je od tuberkuloze sa samo 40 godina, samo dvije godine prije nego što je i Alexander Graham Bell u Americi 1881. predstavio svoj patent "govornog telegrafa". Nakon toga se ovaj izum širio upravo vrtoglavom brzinom, širom čitave planete.

U to vrijeme veza sa drugim korisnikom se uspostavljala putem telefonske centrale, gdje su operaterke, najčešće žene, jer se smatralo da su smirenije od muškaraco, priključni kabal u centrali prebacivale sa broja na broj.

Međutim, tome je došao kraj 1889. godine kada je Almon Brown Strowger izmislio brojčanik na telefonu, i od tada je broj korisnika telefona mogao postati neograničen.

Naravno, u to vrijeme telefon je doživljavan kao čisti luksuz, a do prije dvadesetak godina postojanje mobilnog telefona, slanje i primanje SMS poruka bila je misaona imenica.

1956. godine položen je prvi transatlantski telefonski kabel u dužini 3.600 kilometara. Spajao je mjesta Oban u Škotskoj i Clarenville na Neufundlandu u Kanadi.

Krajem sedamdesetih godina, tastatura je postepeno zamijenila okretni brojčanik na telefonu.

U svim zemljama na svijet pošta je bila “nosilac civilnog telekomunikacijskog suvereniteta”. To je trajalo do kraja 1997. godine? Od tada su se počele razvijati samostalne telefonske mreže.

Prvi mobilni telefon je predstavljen 1973. godine, a trebalo je još dobrih deset godina da se prvi mobilni telefon iz serijske proizvodnje probije na tržište. Cijena je bila astronomska, cijelih 4.000 dolara.

1989. godine pojavljuje se mobitel Motorola džepnog izdanja, i od tada je sve krenulo vrtoglavo. 1996. godine predstavljen je prvi preklopni mobitel, sa vibriranjem, kalendarom, satom, kalendarom i sličnim pomagalima. Nakon toga dolazi vrijeme Nokia mobitela, sa svim i svačim, od kamere do slušanja muzike.

Teško je zamisliti da to nije bilo tako davno, ali tek 2007. godine predstavljen je prvi smartfon, pametni telefon, naš današnji svakodnevni pratilac, koje posjeduju svi, od 7 do 77 godina.

Sve ostalo je novija historija.

Od zanimljivijih stvari u vezi telefona vrijedi zabilježiti da je poznati svjetski umjetnik Salvador Dali 1936. godine napravio jednu umjetničku instalaciju u kojoj je telefonsku slušalicu zamjenio jastogom.

Telefon imao i glavnu ulogu u filmskoj komediji "Pilow Talk", #Šaputanja na jastuku” sa Rock Hudsonom i Doris Day, snimljen 1959. godine. U filmu strogi dizajner interijera i kompozitor, koji vodi život plejboja, dijeli telefonski priključak sa jednom djevojkom, iako se ne poznaju. Nakon mnogih iskušenja i nevolja, njih dvoje postaju par.

(express)

(NovaSloboda.ba)

Deset filmova na Mostar Film Festivalu

 

Mostar film festival ove godine u takmičarskom dijelu programa donosi deset filmskih ostvarenja iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine u saradnji s Francuskom.

Festival će u Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača u 18 sati otvoriti film "Nebesa", Srđana Dragojevića, koji priča tri čarobne crnohumorne priče, smještene u postkomunističko društvo puno praznovjerja, korupcije i nade, ali koje nude dirljiv i osebujan prikaz božjih čuda.

"A bili smo vam dobri" u režiji Branka Schmidta otvorit će auto kino u 20 sati. Riječ je o drami čija se radnja događa trideset godina nakon rata. Odlikovani heroj Dinko ogorčen je i razočaran. Napustila ga je porodica, a Hrvatska za koju se borio siromašena je, raseljena i korumpirana.

Bit će prikazan i "Lihvar" Nemanje Ćeranića, film koji predstavlja kombinaciju kriminalističke drame i trilera i donosi priču o zelenašu, inače bivšem bokseru koji boluje od dijabetesa. Želi se povući iz prljavog posla, ali to neće biti onoliko lako koliko on misli.

"Zastoj" Vinka Möderndorfera je drama koja priča o susretu dva bračna para s različitih krajeva društvene ljestvice, koji naizgled nemaju ništa zajedničko. No, tragična nesreća zbližila ih je puno više nego što se čini na prvi pogled – čak doživotno.

Bosanskohercegovački film rađen u suradnji s Francuskom "Te mračne noći", čiji je režiser Francois Lunel, rijedak je film koji govori o onome o čemu ne pričamo previše, o ženi u kontekstu rata. Film je pun osjećaja, senzibiliteta, patnje, sumnje, ali i snage i prijateljstva.

Predstavit ćemo i film "Po tamburi", redatelja Stanislava Tomića. Riječ je o hrvatskom filmu koji svoju bh. premijeru ima na Mostar film festivalu. TV voditelj Branko Uvodić poziva sve tamburaške sastave na takmičenje. Jedan tamburaški sastav putuje na događaj na kojem ih pogrešno optužuju za krađu glavne nagrade. Na putu do rodnog sela moraju se boriti s tamburaškim skupinama, a progoni ih i policija.

"Jedini izlaz" u režiji Darke Nikolića film je koji govori o Ani (Anđelka Prpić) koja dobija informacije koji dovode u pitanje sve što je mislila da zna o tragediji supruga navodno poginulog u požaru, ali i o svojoj obitelji. Dvoje junaka započinju zajedničku potragu za istinom, koja ih suočava sa mrežom laži, ucjena i ubistava, ali i mračnim tajnama iz vlastite prošlosti.

Na festivalu će biti prikazan film "Pucnji u Marseju", u režiji Gordana Matića. U Marseju, u Francuskoj, 9. oktobra 1934. godine dogodio se atentat na kralja Aleksandra od Jugoslavije i ministra vanjskih poslova Francuske Luja Bartua.

"Plavi cvijet", Zrinka Ogresta film je o ženi, majci i kćeri, film koji budi emotivne asocijacije i koji nam govori da dobro promotrimo sami sebe.

"Vikend sa ćaletom" u režiji Miroslava Momčilovića govori o sredovječnom bivšem kriminalcu kojemu je preostalo malo vremena do smrti jer boluje od raka. Zbog toga odluči, nakon 5 godina, vidjeti svog maloljetnog sina i s njim provesti posljednje sedmice života, te ga tom prilikom podučiti načelima za koje smatra da su važna u životu.

Nagrađene glumce za najbolje glavne i sporedne uloge čeka tradicionalno "Stablo ljubavi", a u čije ruke će otići odlučit će Dejan Dabić, filmski kritičar, Branka Bešević Gajić, filmska i televizijska redateljica, Anila Gajević, ravnateljica kasting agencije "Zona" i Nedžad Ibrahimović, književnik, književni i filmski kritičar, scenarist i autor dokumentarnih filmova.

Članica žirija Branka Bešević Gajić imat će na Filozofskom fakultetu SUM bosanskohercegovačku premijeru svoga filma pod nazivom "Odluka". Riječ je o interaktivnoj psihološkoj drami o partnerskom nasilju koja ukazuje na važne probleme u našem društvu. Ovaj film će biti izvan natjecateljske konkurencije, s obzirom na to da je rediteljica članica žirija.

Mostar film festival svečano će biti otvoren u četvrtak, 28. oktobra. Detaljan program objavljen je na službenoj stranici Mostar Film Festival – Festival filmske glume (moff.ba)

(klix)

“Nebesa” u četvrtak otvaraju Mostar film festival

Petnaesto izdanje Mostar film festivala – Festivala filmske glume (MOFF) počinje u četvrtak, 28. oktobra, projekcijom filma Srđana Dragojevića “Nebesa”, koji će se prikazati u Hrvatskom domu herceg Stjepan Kosača s početkom u 18 sati.

Po riječima glasnogovornice MOFF-a Monike Ćubela Savić, nakon toga program MOFF-a nastavlja se u auto-kino, na platou Sajma privrede u Rodoču, gdje će pod otvorenim zvjezdanim nebom, kao i prošle godine, biti prikazani filmovi u takmičarskom dijelu programa.

“Vjerujemo da se radi o najboljim regionalnim filmskim ostvarenjima, koje ćemo i ovaj put za našu publiku prikazati na otvorenom zbog pandemije koronavirusa, ali i zbog prošlogodišnjeg iskustva koje je zaista bilo odlično. Naši posjetioci bili su oduševljeni takvom formom prikazivanja filmova, jer je to nešto što se rijetko viđa u našem gradu”, kazala je Ćubela Savić.

Direktor MOFF-a Slaven Knezović kazao je kako mu je drago što može mostarskoj publici prikazati desetak vrijednih filmova koje vrijedi pogledati.

Pored takmičarskog dijela programa, planiran je i dokumentarni studentski program, kao i masterclass radionice koje će voditi Dejan Aćimović.

“Trudimo se biti svjetlo kinematografije, nekakav zamajac, barem ovde u Hercegovini, i na tome ćemo ustrajati i u idućem periodu”, poručio je Knezović.

Ovom prilikom, Knezović je najavio i dva projekta pozorišno-filmske udruge Oktavijan, koja su u realizaciji.

“Prvi je koprodukcija filma “Vampir s Miljacke”, reditelja Pave Marinkovića, koji se završava, a drugi je početak snimanja dugometražnog igranog filma “Božji gnjev”, reditelja Kristijana Milića i scenariste Josipa Mlakića” kazao je Knezović.

(Fena)

(NovaSloboda.ba)

Mohamed Salah u muzeju Madame Tussauds

 

Mohamed Salah (29), zvijezda Liverpoola, dobio je voštanu figuru u londonskom muzeju "Madame Tussauds". Nakon što je napravljeno stotine mjerenja i fotografija 29-godišnjaka, figura je napravljena toliko dobro da ni sam Egipćanin nije mogao vjerovati.

"Kao da gledam svoj odraz u ogledalu. Nisam mogao vjerovati kad sam stao pored nje i jedva čekam vidjeti što misle navijači. Blagoslov je biti prepoznat i ovjekovječen na ovaj način", rekao je Salah.

Voštani "dvojnik" je predstavljen u bijelom odijelu koje je nosio na naslovnici časopisa GQ Middle East, a kažiprstom pokazuje prema gore u znak zahvalnosti Bogu.

Salah blista u Premiershipu otkad je stigao u Liverpool 2017. godine, a od tada je sa klubom osvojio svoj šesti trofej Lige prvaka, zajedno s prvim naslovom u Premier ligi nakon 30 godina.

Jurgen Klopp, trener Liverpoola je opisao Salaha je kao najboljeg igrača na svijetu, a Tim Waters, generalni direktor londonskog muzeja "Madame Tussauds" je rekao je da je Salah jedan od velikana fudbalske igre, vjerovatno najbolji igrač na svijetu u ovom trenutku te da je zaslužio voštanu figuru.

Posjetioci muzeja "Madame Tussauds" Salahovu voštanu figuru mogu vidjeti od proteklog vikenda.

(daily)

(NovaSloboda.ba)

Kup BiH: HNK Sloga – FK Velež 0:6

 

(fotografije Erdin Sinan)

U Gornjem Vakufu, na stadionu Košute, odigrana je utakmica u okviru osmine finala Kupa Bosne i Hercegovine između HNK Sloga i FK Velež. Na kraju, sigurna pobjeda Veleža rezultatom 0:6, kojom su Rođeni izborili plasman u četvrtfinale Kupa BiH

HNK Sloga – FK Velež 0:6 (0:3)

Stadion: Košute, Gprnji Vakuf

Strijelci: Brandao 14′ iz penala, Hasanović 31′, Radović 33′, Anđušić 40′, Pršeš 83′, Zajmović 90′

HNK Sloga: Marinčić, Čurić, Agić, Abazović, Grubeša, Omeragić, Posavac, Ramčić, Dujmović, Zeko I., Zeko V.

FK Velež:: Kačavenda – Ovčina, Isić, Zeljković, Radović – Hasanović, Radovac – Peco, Anđušić, Brandao – Zubanović. Na klupi su bili Bogdanović, Zvonić, Pršeš, Ćosić, Cvijanović, Dario, Vehabović, Salčin i Zajmović.

Prije početka utakmice minutom šutnje odata je počast tragično preminulim u požaru koji se dogodio u Brčkom.

Rođeni su od prve minute krenuli prema golu domaćina, a prvi je zaprijetio Brandao u 3. i 7. minuti. Na drugoj strani, Abazović je imao priliku da ozbiljnije ugrozi gol Kačavende, ali loše šutira.

Rođeni su do prednosti došli u 14. minuti kada je Brandao pogodio sa penala, kojeg je izborio Anđušić. Isti igrač je u 19. minuti šutirao, ali je njegov udarac u zadnji trenutak blokiran. Igrači Veleža su sa dobrim pristupom ušli u utakmicu, tako da je razlika u kvaliteti došla do izražaja kako je vrijeme odmicalo. Hasanović je u 33. minuti pogodio za 0-2, nakon što je Radović dobro prošao po lijevoj strani, da bi u 34. minuti Radović desnom nogom pogodio za 0-3.

Domaćin je u 39. minuti nakon kornera opasno zaprijetio, ali je Radovac odlično reagova i sa gol linije izbacio loptu u novi korner. Do kraja poluvremena u listu strijelaca se upisao i Anđušić u 42. minuti za 0-4, rezultat sa kojim se otišlo na odmor.

Drugo poluvrijeme Rođeni otvaraju dvostrukom izmjenom. Umjesto Zeljkovića i Hasanovića u igru su ušli Zvonić i Pršeš, a u 62. minuti priliku za igru su dobili Vehabović i Salčin umjesto Radovca i Brandaa, a zamjene su završene u 72. minuti kada je Zajmović zamijenio Anđušića.

Do kraja utakmice u listu strijelaca su se upisali Pršeš i Zajmović, te tako postavili konačnih 0-6 za Rođene i siguran plasman u 1/4 finale Kupa Bosne i Hercegovine.

(sport)