U časopisu Aberdin Herald od 18. avgusta 1914. godine objavljen je sljedeći tekst:
“Podsjećamo, štrajk učenika počeo je kad se jedan profesor u državnoj školi u Mostaru, Hercegovina, izrazio negativno o Srbima. Učenici u njegovu razredu su se usprotivili i zatražili od njega da povuče izjavu. On je odbio. Nakon toga su ga učenici prilično grubo izbacili iz razreda. Tih pedeset srpskih učenika su započeli štrajk.
Oni su samo učenici srednje škole, dječaci između šesnaest i devetnaest godina starosti. Odbili su se vratiti u klupe dok se profesor ne otpusti. Nakon toga su njih ispisali iz škole, a učenici su širom Hercegovine i Bosne započeli štrajk u znak solidarnosti. Vlada je poslala trupe i časnike kako bi povratili red. Međutim, učenici su se odbili predati. Tako je sada stanje na mrtvoj tačci i to pred samo izbijanje pravoga rata.
„Ništa više ne može izazvati bijes i revolt kod bosanskohercegovačkog naroda nego dovođenje austrougarskih trupa na granicu i obavljanje vojnih manevara duž srpske granice. Oni su Srbi, pripadnici istog naroda.”
(Prevod: Tibor Vrančić)
Gimnazija u Mostaru ima bogatu tradiciju pobuna i štrajkova đaka i to ne samo srpskih, već i hrvatskih i muslimanskih, protiv svih vrsta nametanja novih ideologija i novih „vladara.”
Tako je i za vrijeme aneksione krize iz 1908. godine došlo do neraspoloženja i svojevrsne pobune učenika, posebice srpskih. Dio gimnazijalaca je uoči proslave šezdesetog rođendana cara Franje Josipa izvrgla ruglu najokićeniju radnju Henrika Jekela u ulici Franje Josipa (Korzo). U analima gimnazije bilježi se i pobuna đaka prilikom slavljenja austrougarske aneksije, kada je proaustrijski nastrojen razredni starješina objašnjavao značaj toga događaja i zahtijevao da cijeli razred kliče caru, na što je reagiralo samo par „kuferaša” (sinova austrijskih doseljenika – kako su ih pogrdno nazivali), dok je cijeli razred kao po dogovoru ostao tih.
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen