Novogodišnja press konferencija Osmana Džihe

(preneseno sa stranice Osmana Džihe „U tuđij avliji“)

Kao prvo, želim vam svima da u Novu godinu uđete u nečem novom. Npr. u novim cipelama ili jakni.
Kao drugo, znam da je ovo prvo malo teško izvedivo, ali naguraćete vi to nekako,
Kao treće, donesite razumnu i humanu odluku: donirajte nakon svoje smrti svoje organe vlasti nekome,
Kao četvrto, uđem u trgovinu i vidim da cijene skaču od sreće zbog Nove godine više od mene. To me momentalno rastuži. Vidio sam jednu cijenu, pripremala se za skok s motkom.

Dragi moji,
Iza nas je jedna, u najmanju ruku, uspješna godina, a u najveću ruku, vrlo uspješna godina. Uspjeli smo dokazati teoriju o vladi kao tramvaju, na koji se ulazi i izlazi na svakoj sljedećoj stanici. Tu teoriju, s ponosom mogu reći, niko do sada nije potvrdio u praksi pa ni profesori sa Harwarda ili Yalea, a nama je i to pošlo za rukom. Dali smo važan doprinos nauci potvrdom te teorije. Sad je pitanje – do koga je, do tramvaja ili do vlade, do premijera ili do vozača tramvaja. Možda je do obojice, a moža do ni jednog već je do putnika koji misle da mogu ući i izaći iz tramvaja kad im se prohtje bez obzira dokle su kupili kartu.

Umalo nismo otvorili sto hiljada novih radnih mjesta. Uovlicno. Ipak, uspjevamo u tom naumu, bez obzira što nam neki prebacuju da je to množenje sa nulom: kao, kažu, izgubljeno je ovoj godini oko deset hiljada radnih mjesta, a opet otvoreno novih deset, tako da ništa nije ni izgubljeno ni dobijeno. Ja se ne bih složio s tim. Ne treba se osvrtati iza sebe i žaliti za onim što jer bilo, već treba gledati naprijed. Znači, ako se ne osvrćemo, shvatićemo da mi nismo izgubili deset hiljada radnih mjesta, već da smo otvorili novih deset hiljada radnih mjesta. Samo treba stalno ponavljati onu čuvenu “Ne okreći se sine“. Kad smo vidjeli kako nam brzo ide s otvaranjem novih radnih mjesta, odmah smo hitno sazvali telefonsku sjednicu vlade i donijeli odluku kojom se zabranjuje dalje zapošljavanje na budžetu i entitetskim institucijama pa čak i ugovori o djelu i slična nedjela.

Dobio sam neki dan pismo evropskih zvaničnika pa čak i Angele Merkel u kojem hvali naš napredak na reformskoj agendi. Istina, Merkel je zapazila da smo od obećanih sto hiljada radnih mjesta, previše njih počeli otvarati u Njemačkoj. Ako. Neka hvala bogu. Šućur Allahu. Eto, koliko se držimo naših obećanja. Počeli smo našim ljudima otvarati više radnih mjesta u Njemačkoj i Evropi nego ovdje u našoj Bosni.

Neki sve više kritikuju da nam mladi odlaze u inostranstvo. Pa normalno da odlaze, kad je naš plan o desetinama hiljada radnih mjesta toliko uzeo maha, da se ljudi rastrčali po EU da ugrabe radna mjesta koja im otvaramo od Skandinavije do Francuske.. Vjerovatno ima i takvih koji više vole na radno mjesto koje smo otvorili na bauštelu u Njemačkoj nego u neki Bratunac ili Podkozarje. Znate kakvi su mladi, znate da su mladi varljivi, danas 'vako, sutra 'nako, misle da je preko zelenija trava pa odoše tamo da je puše. Vratiće se oni ovamo da je puše. Mladi k'o mladi. Statistike pokazuju, a to je važno, da je trend izvoza teladi prema biletaralnim sporazumima tu negdje sa izvozom mladih. Taj statistički omjer nam je važan dok je u ravnoteži. Telad na istok, mladi na zapad, a ostali neka se strpe još malo o turovima. Ima dosta ovaca za ošišat, planiramo da otvorimo i nova radna mjesta za frizere za ovce i ovane. Mislimo da se samo frizerskih radnih mjesta za šišanja ovaca u Bosni može otvoriti na hiljade, ako ne i na tisuće.

Što se tiče dijaspore, moram priznati da sam malo razočaran. Oni nama glume neku evropsku gospodu, a nas su ostavili ovdje da se borimo za proširenje Evrope u kojoj oni žive. Šta oni misle? Kako bi se EU proširila da nije nas ovdje koji smo ostali silom prilika i na jedvite jade. Mi smo možda malo naivno očekivali da će dijaspora pozvati nas da im se pridružimo u njihovim kućama, ali jok. Oni hoće da se vrate i da investiraju ovdje. Stanite malo: da nas nije bilo, ti isti naši koji žive po EU ne bi najebali i skitali se od nemila do nedraga da se snađu na jedvite jade. A da nas nije bilo, oni ne bi ni imali priliku najebati. Oni hoće da ovde investiraju, a mi hoćemo da izvezemo našu pamet, našu mladost, našu starost, naše sve što diše i hoda, u tu istu Evropu i to pod najpovoljnijim cijenama i da mi tako ustvari investiramo u EU na najbolji način.

(Osman Džiho)