Evropom je te 1916. godine bjesnila klaonica Prvog svjetskog rata i austrougarskoj vlasti se žurilo uspostaviti u Mostaru što bolju cestovnu i željezničku komunikaciju sa Sjevernim logorom. Tako odlučiše izgraditi još jedan most na Neretvi.
Zbog hitnost projekta, ing. Miloš Komadina ponudio je već postojeći idejni projekat mosta, koga je izradio još prije dvije godine za potrebe premošćavanja Neretve u Vojnu. Projekat je predviđao armirano-betonsku konstrukciju s dva luka – veći luk bi premošćavao Neretvu, a manji kameni plato obale.
Sredinom te godine, radovi su bili u punom jeku, s tim da su većinu fizičkog rada obavljali zarobljenici i to Rusi, Talijani i Srbi. Radovi na mostu nisu napredovali baš prema planu, ali je ipak 9. marta 1918. godine most kralja Karla završen i svečano otvoren za promet. Vozni dio mosta je pored kolskog dijela imao i tračnice za uski i za normalni kolosijek.
Most se nije baš dugo zvao po kralju Karlu, jer je ubrzo nakon svečanog puštanja mosta u promet rat završio i nova vlast ga je preimenovala u most Kralja Aleksandra. Mostarci ga oduvijek zovu Carinski most.
Neki dijelovi mosta nisu tada bili završeni, kao što je druga betonska kućica namijenjena za naplatu mostarine i dijelovi ograde, ali je nova vlast, koja je naslijedila austrougarsku, nastavila gradnju i kompletan most je završen tokom 1920. godine.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen