(tekst koji slijedi
objavljen je u Oslobođenju 20. januara 2016. godine, autor je Adnan Baka Demić)
Nekadašnji sekretar rođenih godinama je skupljao novinske
članke o mostarskom klubu koji su izašli do 1992. te ih na nagovor prijatelja
objedinio u knjigu. li, to je samo dio bogate građe
Ideja o novoj knjizi
Danas Vukotić ima ideju da napravi novu knjigu u kojoj bi
objavio kompletnu arhivu, što mu, nažalost, ne dozvoljavaju finansijske mogućnosti
Dugogodišnji sekretar FK Velež Enes Vukotić jedan je od
najiskrenijih zaljubljenika u ovaj klub i neko ko je život i gotovo kompletan
radni vijek posvetio mostarskom brendu koji danas nažalost živi teške dane.
Vrijedno je iz novina godinama izrezivao članke o Veležu, a bogatu arhivu na
sreću nije uništio ni rat u kojemu je upravo FK Velež ostao bez gotovo
kompletne imovine. Sve novinske tekstove napisane o Veležu, uključujući i veći
broj članaka objavljenih u našem listu do 1992, Vukotić je na nagovor prijatelja
odlučio objediniti u knjigu. Nastalo je tako dvadesetak primjeraka knjige FK
Velež u Prvoj saveznoj ligi.
- Knjiga sadrži veliki broj fotografija, novinskih članaka,
plakata i ostalu građu koju sam uspio prikupiti do 1992. Njene primjerke
poklonio sam između ostalih Enveru Mariću i Dušku Bajeviću koji su bili
oduševili idejom, rekao je Vukotić, otkrivši da su upravo legendarni fudbaleri
Veleža pomogli štampanje prvih primjeraka knjige.
Ideja o nastanku knjige
potekla je od Mostaraca Smaila Špage, Tibora Vrančića i Brace Čampare.
Vukotiću se svidjela ideja, ali su skromne finansijske mogućnosti utjecale da
se odštampa tek tridesetak primjeraka. Osim toga, Vukotić je u knjizi objavio
tek polovinu materijala koji posjeduje.
Danas je na ideji da napravi novu knjigu u kojoj bi objavio kompletnu
arhivu, što mu nažalost ne dozvoljavaju finansijske mogućnosti. Obraćao se,
kaže, na više adresa, ali su danas rijetki zainteresovani da mu pomognu. Enes
ipak vjeruje da će do stotog rođendana voljenog kluba (2022.), knjiga ugledati
svjetlo dana.
- Posao sekretara u Veležu obavljao sam od 1979., te sam brojne
prijeratne novinske članke objavljivane u Oslobođenju, Sportskim novostima,
Tempu i ostalim listovima sačuvao u svojoj privatnoj arhivi. Novinske članke iz
postratnog perioda sam uvezao i poklonio klubu. Nadam se da se danas i to može
pronaći u klupskim prostorijama, kaže Vukotić, koji je nedavno dobio pohvale i
od Franje Džidića koji je njegovu knjigu okarakterisao kao “povijest jednog
kluba”.
Vukotić se tokom svog posjeta našem dopisništvu u Mostaru
prisjećao sretnih, ali i onih tužnih trenutaka sa Veležovog stadiona. Živi je
svjedok Veležovog progona iz prijeratnog doma Pod Bijelim brijegom. Kaže da su
to za sve Mostarce i iskrene Veležovce bili teški dani.
- Zakucali su nam na vrata i zatražili da napustimo
prostorije za potrebe HVO-a. Direktor kluba bio je Nenad Bijedić u čijem stanu
smo jedno vrijeme sastančili, sve dok rat u Mostaru nije baš buknuo, prisjeća
se Enes.
Prilikom progona sa stadiona Vukotić je sa sobom ponio i
sačuvao određeni broj Veležovih trofeja i veliki broj za klub važnih dokumenata
poput radnih knjižica od kojih neke i danas stoje u vitrinama njegovog doma u
Mostaru. Još tokom ratnih dejstava u Mostaru bivši klupski ekonom Miroslav Melo
preko punkta na ratnoj liniji razgraničenja poslao mu je trajni pehar Kupa
Maršala Tita koji i danas krasi vitrine u klupskim prostorijama.
A.DEMIĆ
(objavljeno u
Oslobođenju, 20. januara 2016. godine)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen