Tipično mostarski – U Danskoj ovih dana

Sirijska izbjeglička porodica prelazi njemačku granicu i ulazi u Dansku oko deset sati ujutro...

Uskoro stižu nadomak jednog naseljenog mjesta, gdje sreću jednog sredovječnog čovjeka. Prilaze mu mu i govore:
- "Hvala vam, dobri ljudi, što ste nam dopustili da dođemo u vašu zemlju..."
- "Ali, ja nisam Danac. Ja sam Turčin.", uzvratio je prolaznik.

Nastavili su da pješače i ubrzo naišli na drugog prolaznika.
- "Hvala vam, dobri ljudi, što ste nam dopustili da dođemo u vašu zemlju...", ponovili su napaćeni Sirijci.
- "Ali, ja nisam Danac. Ja sam Afganistanac.", uzvratio je prolaznik.

Pomalo iznenađeni i zbunjeni, ubrzo su naišli na trećeg prolaznika.
- "Hvala vam, dobri ljudi, što ste nam dopustili da dođemo u vašu zemlju...", rekli su već podobro iznemogli Sirijci.
- "Ali, ja nisam Danac. Ja sam Libanac.", uzvratio je prolaznik.

Odlučili su nakon toga da sjednu na klupu autobuske stanice. Ubrzo je na stanicu stigao jedan putnik koji je na sebi imao crveni dres.

- "Hvala vam, dobri ljudi, što ste nam dopustili da dođemo u vašu zemlju...", rekli su Sirijci.

- "Bjeri bola, kome ti šuplje bacaš!?", odgovorio je nepoznati putnik vrlo čudnim akcentom, ujedno postavljajući pitanje.

- "Odakle ste?", upitao je šokirani Sirijac.

- "Ćuj odakle sam!?"

Muškarac srednjih godina, u punoj životnoj snazi, držao je u ruci autobusku kartu sa popustom za penzionere. Zagrnuo je crveni dres koji se od stomačnih naslaga rastegao i podobro izgužvao. Par centimetara od znojne fleke na dresu ispod pazuha, ukazala se tetovaža Starog mosta...

- "Ali, zar niste Danac? A gdje su Danci?", upitao je izbezumljeni Sirijac.

Upitani je pogledao na sat i rekao:
- "Danci? A oni su ti sad na poslu, brato."

(emir dumpor/facebook)