Na veličanstvenoj svečanosti na Musali, 3. juna 1914. godine, Mujaga Komadina je otvorio novo Gradsko kupatilo, znano Mostarcima kao Banja.
To je monumentalna građevina s najsavremenijim tadašnjim javnim kupatilom, građena po sličnim uzorima u Budimpešti, s naglašenim pseudomaurskim ukrasima. Upečatljiv je glavni ulaz s dva kipa lava, koji svojim leđima drže dva stuba i visokim dvokrilnim vratima.
U spominjanju Banje stalno se provlače dvije zablude. Prva je o tome ko je projektant iste i druga je kako se nazivala Banja kad je svečano puštena u upotrebu.
Po dosadašnjim istraživanjima, nailazimo da je na njenim projektima potpisan znameniti arhitekt Rudolf Tönnies, pa se time smatralo da je on i projektant. Međutim, pravi projektant je bio Miroslav Friedrich Loose, šef građevinskog odsjeka mostarske opštine. Gradsko vijeće ga je uputilo na studijsko putovanje u Peštu, kako bi tamo stekao uvid u tamošnja slična zdanja. Po povratku iz Pešte, Loose pravi nacrt i projekt, koji je morao imati ovjeru vladinih organa u Sarajevu, a tu ovjeru potpisuje Tönnies.
Što se tiče imena Banje, često se susreće u literaturi (pa i na nekim starim razglednicama) da je nazvana po caru Franji Josipu, što je netačno. Javno je kupatilo imalo službeno ime: „Gradska banja Franje Ferdinanda“.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen