Donnerstag, 24. September 2015

Priča o baklavi


Kako je nastala obavezna bajramska poslastica

Današnja varijanta s mnogo tankih jufki najvjerovatnije je nastala nakon 16. stoljeća u carskim kuhinjama Topkapi saraja

Slatka, sočna i prostu se lijepi za nepca. A zovu je sarajevska, mostarska, svadbena, stambolska, đul-baklava, bademli baklava, kajmak-baklava, džandar-baklava, divit-baklava, sevdidžan-baklava, mada imamo i tursku, grčku, makedonsku, egipatsku odnosno arapsku, azerbejdžansku, ermensku. turkmensku, kazahstansku, afganistansku...
Počeci pripreme ove, kako je rado nazivaju, kraljice svih pita, kao i njeno ime, za sada ostaju u domenu pretpostavki. Polazeći od toga da se peče u peći, mnogi njen nastanak vezuju za urbanu kulturu, Prihvatljivija bi, međutim, bila druga teza - ona o nomadskom porijeklu ove poslastice, a polazeći od jufki, odnosno vrlo tankog tijesta, proizvoda nomadskih naroda.
Prema nekim izvorima, pripremana je još u osmom stoljeću prije naše ere, na način starih Asiraca. Prve baklave pravili su tako što su stavljali između više tanjih lislova hljebnog tijesta, sjeckane orahe, pistacije i med i to pekli u svojim primitivnim pećima. Onda su je vjerovatno grčki trgovci prenijeli u Grčku. Tamo je već razvijana kora tanka kao list, ni nalik na onu asirsku grubu koru. Svojataju je i Ermeni, za koje je njeno ime čak i ermenska riječ.
Ermeni su dodali cimet i karanfilić u listove baklava. Arapi su uveli ružinu vodicu i kardamom u recept „njihove" baklave. Ova slatka pita mijenja se kako recept prelazi granice država.
U arapskom kuharu čuvenog El-Bagdadija (iz 1226.) spominje se jedna poslastica po načinu pripremanja slična baklavi, ipak najstariji poznati recept za neku vrstu proto-baklave nađen je u kineskom kuharu iz 1330. godine.
Današnja varijanta s mnogo tankih jufki najvjerovatnije je nastala nakon 16. stoljeća u carskim kuhinjama Topkapi saraja.


(avaz)

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen