Košćela u dvorištu Karadžozbegove džamije
Evo primjera divljanja u gradu 20 godina nakon završetka
kataklizme. Svako sječe stoljetne koščele i ostala stabla, a niko niti
upozorava, niti kažnjava niti bilo šta poduzima. Niti inspekcije rade niti se
ko kažnjava za slična djela. Plate se primaju za nerad i podržavanje javašluka.
U opštem haosu grad sve više gubi gradsko obilježje a kraj uništavanju se ne
nazire. Košćela se nalazila u Ulici Karadžozbega, onoj što se spominje u pjesmi
Indexa. Ovo truplo simbolično predstavlja grad Mostar koji je kao što se vidi
katilinski isječen na dva dijela i ostao je samo bezživotni panj. Lijepa slika
gradskih čelnika. Lijepe poruke za nevinu mladost, lijep odnos prema gradu u
kome je cvjetala kultura i harmonija među svim narodima. Mržnja prema zelenilu
dolazi iz ruralnih sredina jer tamo stablo služi samo za grijanje, ne kao pluća
grada, kao hortikultura, kao sklad objekata i flore.
Ubijaju Mostar,
zar ne?
(tekst i fotos: Zlatko Serdarević)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen