Okosnicu legende čini propast bogataševih Gavanovih dvora,
na čijem je mjestu i nastalo Crveno jezero, koje je u kataklizmičkom procesu
nastajanja progutao čitave dvore
Ante Juroš, Dalmacija news
Kada se povede riječ o imotskim jezerima, uglavnom se misli
na Crveno i Modro jezero, dok se o ostalim jezerima Imotske krajine govori i
zasebno i s posebnim naglašavanjem, kako se radi upravo o nekom takvom drugom
jezeru. Posebno je zanimljiva lokacija ovih jezera. Modro jezero nalazi se uz
rub samog središta Imotskog, a u njegovoj neposrednoj blizini smješteno je i
drugo imotsko jezero – Crveno jezero. Ovu neveliku udaljenost između dvaju
jezera, mnogobrojni Imoćani prelaze u svakodnevnim šetnjama, ali također i
velik broj turista koji polako otkrivaju sve ljepote dalmatinskog zaleđa. Sama
jezera, zahvaljujući svojim lokacijama, specifičnostima i ostalim obilježjima,
samog gradu daju na posebnosti i važnosti; u određenim kategorijama čak i u
okvirima svjetskih raritetnih karakteristika. Uz njih su vezane i mnogobrojne
legende, mitovi i vjerovanja, puni svakojakih jezivosti i čuda. Jedne od takvih
davnih legendi nedavno sam se prisjetio.
Prije nekog vremena bio sam u svojstvu vodiča jednom
mađarskom gostu, izvjesnom Ferencu Soliborniju, koji je radio znanstveni
rad vezan uz stare europske legende, mitove i vjerovanja. Poseban je interes
iskazao upravo za Crveno jezero. Sa sobom je imao ispisanu legendu o nastanku
Crvenog jezera, ali ne u proznom obliku, nego u spjevu. Ta je pjesma
zabilježena u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, a sadrži sve elemente
legende koja se vezuje uz nastanak Crvenog jezera. Spjev sadrži 28 strofa koje
imaju jednaki broj stihova. Gost iz Mađarske imao je odličan prijevod na
engleski jezik, ako izuzmemo nedostatak rime, koja postoji u izvornom hrvatskom
obliku.
Crveno jezero, foto: righdrua
Legenda o nastanku Crvenog jezera naslonjena je na prigodne
tekstove iz Biblije. Okosnicu legende čini propast bogataševih Gavanovih dvora,
na čijem je mjestu i nastalo Crveno jezero, koje je u kataklizmičkom procesu
nastajanja progutao čitave dvore. Gavan je, kako kaže legenda, imao svega osim
duše. Otud i izreke u narodu: Čije brdo? Gavanovo! Čije polje? Gavanovo! Čije
kule? Gavanove! Čije sluge? Gavanove! Svjedoče tome i stihovi iz spjeva (… sve
njegovo to bijaše, svu Imotu svojom zvaše…). U njegovim su se dvorima često
održavala slavlja za odabrane goste (… njegov dom je dom veselja, prilizica
prijatelja…). No, kada bi koji siromah potražio pomoć na njegovim vratima, tada
bi pokazao svoju gadnu narav (… na siromaha on pušta pseta gladna, da se riješi
stvora jadna…). Prilikom jedne takve gozbe, jedan je stari prosjak, sa svojom
djecom, pokucao na vrata, koja je otvorila gavanova žena (… dajder gospo, tako
ti neba, udijeli nam koru hljeba; dva već duga dana cijela, ne vidjesmo mrve
jela…). Ali žena nije pokazala samilost (… gavanica na te riječi, u smijeh
prasnu da sve ječi…). Prosjak je dalje nastavio (… Bog će tebe da nagradi što
toj činiš siročadi…). Tada je žena pokazala da je njen karakter identičan
muževom (… što je meni do tvog Boga, dok gavana imam svoga…). Potom se prosjak
prikazao u pravom obličju anđela (… gavane, tvoje slave, tvoga blaga, nestati
će sad bez traga…). Gavanovi dvori su iskusili zasluženu pravdu (… zadrhtali
stari dvori, sve se krši, lomi, ori; Božji sud se sada vrši, da oholost ljudsku
skrši…). Zbog njihove oholosti i nemilosrdnosti, od velebnih dvora ne osta
ništa (…niti kamen na kamenu, ne osta za uspomenu…). A na mjestu dvora pojavilo
se Crveno jezero(… sad tko stupi do tog mjesta, gdje gavana s dvorim nesta;
jezero će naći tamo, strahovito, pusto, samo…).
Crveno jezero, foto: righdrua
Legenda o Crvenom jezeru u svojem je temelju uvijek ista.
Nemilosrdnost i oholost gavana i gavanice kažnjava se uvijek na isti način,
koji je povezan s nastankom Crvenog jezera. Razlike postoje tek u liku osobe
koja kuca na vrata gavanovih dvora. Nekad je to anđeo, nekad sveti Petar ili
neki drugi svetac iz Biblije. Sve ovisi o kazivaču i zapisivaču ove stare
legende.
No, isto tako nije rijetkost da najstariji stanovnici
Imotskog, svojim unucima ili praunucima, prilikom pričanje ove legende, za kraj
naglase i ovo: “Kada je vrijeme dobro, nebo vedro, voda mirna i kada nema
drugog svijeta okolo, čak i danas u Crvenom jezeru možete vidjeti ostatke
starih gavanovih dvorskih zidova!”
foto: www.theapricity.com
objavljeno na
portalu: tacno.net
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen