Još jednom o usponu na sedam krovova svijeta

(iz intervjua sa Naimom Logićem objavljeog na portalu „Radio Slobodna Evropa)

 

"Sedmog januara izašao sam na Maunt Vinson, na Antarktiku, visok 4.897 metara, stjenoviti zaleđeni greben, najviši vrh sedmog kontinenta koji sam osvojio. Ogroman komad leda, otprilike dva puta veći od Australije. Veći od Evrope, velik gotovo kao cijela Sjeverna Amerika. Ja ga zovem kontinent superlativa: najhladniji, najviši – možda izgleda čudno da je najviši, ali ima preko dva i po kilometra debelog leda na cijeloj njegovoj površini – najočuvaniji, najnenaseljeniji.

Antarktik je jedinstven kontinent po svojoj geografiji, klimi, biologiji, ekologiji. Tamo se nalazi oko 90 posto rezervi leda i oko 70 posto zaliha svježe vode na Zemlji, 98 posto njegove površine je prekriveno ledom. 

Niko tamo ne živi osim istraživača koji se mijenjaju. Oko 5.000 ih je ljeti, a 700 tokom zime. Uglavnom, vrlo, vrlo zanimljivo. I najskuplji poduhvat od svih,, moram to reći. Zbog toga je i zadnji na mojoj listi od ovih sedam vrhova. I nije mi žao uloženog novca za ono što sam doživio. O tome mogu satima pričati, ali to ipak treba vidjeti. Ne može se to opisati. U timu nas je bilo četvero. Osim mene, bio je jedan momak iz Amsterdama, jedan iz Južne Afrike, očni hirurg, i bio je jedan sa Aljaske, geološki inžinjer.

Mont Everest, 8850, najviši vrh Azije. Denali, najviši vrh Sjeverne Amerike na 6194 i nalazi se na Aljasci. Tamo sam bio na skijama i bilo je vrlo, vrlo uzbudljivo.

Akonkagva, Južna Amerika, takođe jako zanimljiv vrh, surov sa jakim vjetrovima i najviši izvan Azije (6962 m). Zatim Elbrus na 5642 u gorju Kavkaza, Kilimandžaro – 5896 m, u Africi, zanimljiv vrh koji nudi dosta toga od nacionalnih parkova sa lavovima do ljudi iz plemena Masai, sa vrlo zanimljivom kulturom. Nudi sve - od džungle do glečera.

Zatim najviši vrhovi Australije i Indonezije - Kosciuszko i Carstensz Pyramid.

Lubav prema planinarstvu posjedujem od rođenja, pravo da vam kažem. Moj otac je bio strastveni planinar i ja, koliko se sjećam, negdje u petoj, šestoj godini on je mene vodio u bosanske planine. Ja sam to opisao u knjizi 'Od Peruna do Everesta, moj put iz srca Bosne do krova svijeta'. Od Peruna, planine iznad Vareša, to je moj prvi izlet u planinu, pa do Everesta. Ali, evo, sada sam, otišao i dalje, na Antarktik, čime samkompletirao sedam najvećih svjetskih vrhova”.

 

Nakon knjige „Od Peruna do Everesta, moj put iz srca Bosne do krova svijeta“, nastaviću s pisanjem, jer treba nešto napisati, jer to su, spomenuo sam već, svaki je na svoj način poseban, to su jednostavno najviši vrhovi kontinenata. Svaki kontinent je poseban, i još najviši vrh jednog takvog kontinenta kao Antarktik. Ti doživljaji su zaista jedinstveni. Treba to dokumentovati. Naši ljudi kažu: ono što nije zapisano, vremenom će biti kao da se nije ni desilo”.

Sa nestrpljenjem očekujemo Naimovu slijedeću knjigu.