(tekst koji slijedi objavljen je na
facebooku, stranici Konjic moj grad, dana 6. oktobra 2019. autor Emir
Tucaković)
Nostalgija 2039.
Eeeeeehhh...
Prijatelju moj...
Nije se moglo ić' u školu tek tako, mor'o te vozit' neko donaulaz. U razredu smo svi imali Ajfon, a obuvali šljokičasti Najk sa amortizerima i hidraulikom. Roditelji nam nosili rusake. Na velikom odmoru jeli margaritu sa kurkumom i dramčicom fafarona sa Kilimandžara, pili BiGBanG energy sa extra kofeinom, a na šesti čas nismo ni išli jer smo bili preumorni od prva tri...
Profesori su se bojali da nam pišu loše ocjene jer ni većina njih nije znala odgovore koje su tražili. Išli smo u multiplex kina s pet zvjezdica i slikali se za instagram, a film nikada nismo odgledali do kraja. Knjige smo viđali na slikama, a čitali smo SAMO naslove 'fastread' portala. Gledali klipove na kojima likovi komentarišu likove koji komentarišu druge likove koji igraju nešto sa trećim likovima. Slušali Jalu i Bubuu i skupljali lovu za kauciju kad bi bili pritvoreni zbog trgovine narkoticima. Uplaćivali mjesečnu članarinu u teretani samo kako bi snimili klip o dvije serije trbušnjaka po dvajes'. Petkom i subotom cugali tekilu limun i so', a nedeljom pušili šišu s okusom vanilije i purpurnog neba. Radnim danom pušili Marlboro, crveni. Kupovali profesionalne Kodak fotoaparate na kojima od najvećeg gabora napraviš foto modela. Padali u depresiju kad na instagramu slika nema više od 100 srčeka. Roditelji su nas poštovali i pazili da ne povrijede naša osjećanja. Kad bi zabrljali nešto, nismo išli u kaznu već psihologu. Čitali fabulu fabule Na Drini ćuprija i Derviš i smrt. Postajali snobovi puno prije negoli smo počeli zarađivati vlastiti novac. Na more išli u Antaliju i Majorku.... Zaostrog kamp... Ma daaaj, apartman sa masažerima u tuš kabini. Imali smo imaginarnog prijatelja sa osam'es' i vodali genetski modifikovane psiće sa spojlerima. Odlazili u solarijum zbog prirodno tamnijih dušmana. Vozili električne točkove i spavali kad nam se spava. Fakultete smo kupovali, a poslove dobijali na poklon za promociju diplome. Gledali smo Zvezde Granda i znali gdje Jelena ima mladež, a mandarine kupovali kod Kristine. Jeli zdravu hranu iz najlona. Plastificirali planetu i živili život punim plućima.
Eehhh... Kad se samo sjetim.
Prijatelju moj...
Nije se moglo ić' u školu tek tako, mor'o te vozit' neko donaulaz. U razredu smo svi imali Ajfon, a obuvali šljokičasti Najk sa amortizerima i hidraulikom. Roditelji nam nosili rusake. Na velikom odmoru jeli margaritu sa kurkumom i dramčicom fafarona sa Kilimandžara, pili BiGBanG energy sa extra kofeinom, a na šesti čas nismo ni išli jer smo bili preumorni od prva tri...
Profesori su se bojali da nam pišu loše ocjene jer ni većina njih nije znala odgovore koje su tražili. Išli smo u multiplex kina s pet zvjezdica i slikali se za instagram, a film nikada nismo odgledali do kraja. Knjige smo viđali na slikama, a čitali smo SAMO naslove 'fastread' portala. Gledali klipove na kojima likovi komentarišu likove koji komentarišu druge likove koji igraju nešto sa trećim likovima. Slušali Jalu i Bubuu i skupljali lovu za kauciju kad bi bili pritvoreni zbog trgovine narkoticima. Uplaćivali mjesečnu članarinu u teretani samo kako bi snimili klip o dvije serije trbušnjaka po dvajes'. Petkom i subotom cugali tekilu limun i so', a nedeljom pušili šišu s okusom vanilije i purpurnog neba. Radnim danom pušili Marlboro, crveni. Kupovali profesionalne Kodak fotoaparate na kojima od najvećeg gabora napraviš foto modela. Padali u depresiju kad na instagramu slika nema više od 100 srčeka. Roditelji su nas poštovali i pazili da ne povrijede naša osjećanja. Kad bi zabrljali nešto, nismo išli u kaznu već psihologu. Čitali fabulu fabule Na Drini ćuprija i Derviš i smrt. Postajali snobovi puno prije negoli smo počeli zarađivati vlastiti novac. Na more išli u Antaliju i Majorku.... Zaostrog kamp... Ma daaaj, apartman sa masažerima u tuš kabini. Imali smo imaginarnog prijatelja sa osam'es' i vodali genetski modifikovane psiće sa spojlerima. Odlazili u solarijum zbog prirodno tamnijih dušmana. Vozili električne točkove i spavali kad nam se spava. Fakultete smo kupovali, a poslove dobijali na poklon za promociju diplome. Gledali smo Zvezde Granda i znali gdje Jelena ima mladež, a mandarine kupovali kod Kristine. Jeli zdravu hranu iz najlona. Plastificirali planetu i živili život punim plućima.
Eehhh... Kad se samo sjetim.
ET
(facebook)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen