Postoje stvari koje se ne mogu
izmjeriti štopericom.
Jedan atletičar posrće potpuno
iscrpljen, udaljen je samo 200 metara od cilja. Čini se kao da će
se srušiti svakog trenutka. Kolega, protivnik, atletičar hvata ga,
i tako se zajedno, provlače do cilja.
Dogodilo u Kataru, na Svjetskom
prvenstvu u atletici, 2019. godine.
Kakva pobjeda, za čovječanstvo, za
spremnost za pomoć, za suosjećanje.
Njih dvojica su pobjednici Katara.
Pomoćnik nije razmišljao ni trena. Sve je bilo komprimirano u
jednoj sekundi. Pomoći ću mu, podržaću ga.
Jedan čovjek je pomogao drugom. Kako
jednostavno.
Nadamo se da će se ova slika pamtiti.
Šta je važnije? Ono što čovjek
učini sportski, ili ljudski?
Napomena: Sportista koji je dobio
pomoć, diskvalifikovan je, jer je pustio da mu se pomogne.
Kako okrutna pravila.
(spagos)
Nevjerovatni prizori na Svjetskom
prvenstvu u atletici u Dohi: Na trci muškaraca na 5000 metara Braima
Suncar Dabo (Guinea Bisao) vuče svog protivnika Jonathana
Busbyja (Aruba) posljednjih 200 metara do cilja.
Dva autsajdera pružili su emotivne
prizore na Svjetskom prvenstvu u atletici. Proslavljeni su zbog svog
sportskog ponašanja. Jedan vuče drugog do cilja
Malo smisla za veličinu ovog trenutka
imala je, međutim, Svjetska atletska asocijacija.
IAAF je nakon toga
diskvalificirao Busbyja zbog primljene pomoći, u skladu s propisima.
Kakvo ludilo, može se komotno reći.
S jedne strane, pravila su pravila,
moraju se poštovati, ako se zanemare, sportista mora biti kažnjen.
S druge strane, izuzetak bi bio primjeren u ovom slučaju.
U smislu sporta. U duhu sportskog
ponašanja.
(welt)
.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen