Neobična priča o Dennisu Königu (32), iz Lüdenscheida (Njemačka), skakaču padobranom, kome su se tokom skoka sa visine od 1.500 metara zapetljali konopci padobrana. Zadnje što je vidio prije pada bile su zelene grane smreke. Kako kaže, čudo je da je uopšte živ. Od njegovog skoka su ostali ožiljci i sjećanja.
Sve se desilo 20. avgusta 2016. godine. Sa svojom ekipom se ukrcao u avion na malom aerodromu u Rennefeldu. Odozgo se zemlja čini kao tepih sa puno zakrpa raznih boja, oranice, šume, livade, putevi kao bijele linije. Vrijeme je bilo lijepo, sunčano, vedro, u daljini se vidjelo i jezero Hennesee, u Sauerlandu. Bio je to njegov 39. skok i tim skokom je trebao dobiti licencu skakača. Nakon što su postigli visinu, vrata na avionu su se otvorila, a nakon što je nastavniku letenja potvrdio da je spreman, otisnuo su u slododni pad.
Tih nekoliko sekundi slobodnog leta su nešto najljepše u ovom sportu. Letio je par sekundi sa namjerom da na oko 1.000 metara povuče konopac i otvori padobran. Obzirom da je na toj visini bilo malo vjetra, ručicu je povukao malo ranije nego uobičajeno. I šta se desilo. Paadobran se otvorio, ali se odmah povukao, a da se nije zategao. Uz to mu se jedan konopac zapetljao oko noge, tako da je padao u jednom bočnom položaju, desna strana mu je bila okrenuta ka nebu, a lijeva ka zemlji. Kako se to desilo ni sam ne zna, vjerovatno je učinio neki pogrešan potez nogom, ili šta? To se desilo na 1.200 metara. Avion se, u međuvremenu, okrenuo i počeo se spuštati ka pisti, a da niko nije ni primijetio šta se događalo. Pokušao je osloboditi nogu, ali ništa nije mogao učiniti zbog položaja tijela. Još mu je u glavi bio i rezervno padobran, ali prije nego što ga povuče, morao se osloboditi prvog padobrana. Sve to morao je učiniti do 500 metara visine. Pokušaj oslobađanja prvog padobrana nije uspio. Povukao je rezervni, ali se on uvukao u prvi padobran, i nije ni otvorio. Tek sada se našao u slobodnom padu. Ništa više nije mogao učiniti. Kretao se brzinom od oko 120 km/h. Ostao je smiren. Proletilo mu je kroz glavu, to je kraj. Život bio i prošao. Koncentrisao se na smrt. Kroz glavu mu je proletilo kako je i njegov čitav život proletio brzo. Gledao je prema zemlji. Vidio pistu serodroma, a kraj nje šumu, čak je primijetio i jednu auto prikolicu na rubu šume. Iznenada je ugledao stabla šume. Znao je, ako udari u zemlju, neće preživjeti. U trenutku je pomislio kako ne bi bilo loše da pad usmjeri ka vrhovima stabala šume. Načinio je pokret kao Supermen u filmu. Ka vrhovima smreke. Nadao se da će grane makar ublažiti njegov pad.
Dok je još padao, pored auto prikolice bila je jedna žena koja je čula neobičan zvuk iz vazduha i vidjela čovjeka kako pada s neba. Od straha joj je iz ruka ispala posuda sa kafom. Odmah je zovnula broj hitne pomoći.
König je, u međuvremenu, uletio među grane drveća, proletio kroz grane, osjetio kako mu se kosti lome, dok se ostatak padobrana nije zakačio za vrh jednog stabla. Scena se činila kao iz nekog ratnog filma.
Stablo je bilo visoko oko 20 metara a on je visio na visini od oko 12 metara. Pri tome je zgulio dobrih 5 metara grana stabla. Bio je pri svijesti. Prva pomisao. Preživio je pad. Ali je onda sagledao i ono što ga je zadesilo. Desna nadlaktica je bila pocijepana, vidjele su se kosti. Osjećao je krv kako teče i kaplje preko prstiju. Na glavi je osjećao jednu posjektotinu. Pokušao je skinuti šljam, ali mu je i lijeva ruka bila slomljena. Jedno je lijeva noga bila ok. I kičma. Osjećao je unutrašnji pritisak.
Nakon toga su došli bolovi. Počeo je vrištati. Nedaleko od mjesta pada bila je zgrada kluba podobranaca. Kolege koje su bila van zgrade vidjeli su šta se dešavalo. König je želio da neko što prije dođe i oslobodi ga. Vrlo brzo se na mjestu pada našli vatrogasci i hitna pomoć. Neko je nazvao i jednog penjača na drvo, jer ljestve vatrogasaca nisu dosezale do njegove visine. Penjač se popeo na drvo, stabilizovao ga jednim konopcem, a onda presjekao konopce padobrana i tek tada ga lagano spustio na zemlju. Sve to je potrajalo skoro tri četvrtine sata. Kad je došao do zemlje, König je izgubio svijest. U međuvremenu je stigao i helikopter, koji ga je prevezao do klinike u Siegenu, gdje je već čekao tim, spreman za operaciju. Nakon niza operacija i boravka u bolnici, konačno je mogao stati na noge i prohodati.
Misli da je sa podobranom priije skoka sve bilo u redu, jer je prije leta pregledan i bio ok. Sve je bio slučaj, a najvjerovatnije je odlučujuća bila graeška tokom otvaranja padobrana. Tako je rekao i istražnim organima
Sa ožiljcima po tijelu i rukama, o događaju priča otvoreno, kako da se to desilo nekom drugom.
A na pitanje da li će ubuduće ponovo skakati padobranom, kategoričan je u odgovoru da neće.
Ne želi sreću izazivati još jednom.
Njemački Savez padobranaca je u 2015. godini registrovao 370.000 skokova. Pri tome su tri skakača poginula, 102 su doživjeli teže povrede, a 365 padonbranaca su morali koristiti rezervni padobran.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen