Sladoled na štapiću broji 110 godina

Prije 110 godine jedan 11. godišnji dječak iz San Francisca sasvim slučajno je otkrio sladoled na štapiću. Ova hladna poslastica, različitih oblika, boja i ukusa danas je sastavni dio ljetne zabave i kulture.

Dječak po imenu Frank Epperson jedne večeri je napravio limunadu, izmješao je drvenim štapićem, a onda posudu stavio u frižider da se malo ohladi. I zaboravio je. Kad se ujutro  sjetio limunade, otvorio je frižider, limunada je bila zaleđena, a iz nje je virio drveni štapić. Na sobnoj temperaturi zaleđena limunada je malo popustila i on je mogao izvući van iz posude. Naravno, počeo je lizati. Bilo je i ukusno i neuobičajeno.

Međutim, tek 1923. godine Epperson je krenuo da prijevi svoj izum kao patent. Tada je već imao svoj frižider, ali i svoju djecu. Zamrzivači već tada nisu bili rijetkost u američkim domaćinstvima. Svoj patent je želio prijaviti pod imenom „Popsicle“, što je dolazilo od riječi „pop“ što je drugi naziv za limunadu i „sicle“ kao završetak riječi „icicle“, kao komad leda.

I šta se desilo? Neki Harry B.Burt je godinu dana ranije već bio prijavio patent za sladoled na štapiću. Samo je kod Burta to bio sladoled od vanilije sa štapićem u sredini, a ne zaleđena limunada. Burt je na ideju došao mnogo kasnije nego Epperson, tako da se može reći, izumitelj slaoleda sa štapićem je Frank Epperson iz San Francisca.

Danas je sladoled na štapiću zaleđena pop kultura. Uvijek aktuelan, a za neke jedan nostalgični povratak u djetinjstvo. Podatak: samo u Njemačkoj se godišnje poliže i pojede oko milijardu komada ovog sladoleda. A na pitanje, od kada se ovaj sladoled troši u Evropi, za to je zaslužno ime Theo Schöller, koji je sladoled na štapiću prvi put probao u Variete Scala u Berlinu u vrijeme jedne pauze na koncertu. On je iz toga iskustva izvukao zaključak da se sa tim valja pozabaviti malo ozbiljnije, pa je  1937. godine krenuo sa ručnom proizvodnjom sladoleda na štapiću, u radionici sa dvadeset radnika. Kasnije je sladoled na štapiću postao stvar masovne proizvodnje. Izbor oblika, boja i ukusa je danas vrlo ranovrstan. Nekada je postojala mogućnost izbora samo između okruglog i četvrtastog oblika. Danas je skoro redovna pojava da se jedno pakovanje sladoleda na štapiću nalazi u zamrzivaču, u skoro svakom domaćinstvu, tako da je put do slatkog osvježenja, ustvari samo kratki put do zamrzivača.

(izvor:sdz)