dr. Bruno Emilio von Curinaldi (1879.) prvi ljekar i upravnik bolnice u Mostaru
Iz Zadra u Mostar 30. ožujka 1879. g.
doseljava dvadesetpetogodišnji liječnik Bruno Emilio von Curinaldi
(Kurinaldi) i odmah biva postavljen za prvog liječnika i ravnatelja
bolnice. Bruno je u Mostar stigao godinu dana nakon svoga oca Simeona
(Šimuna), koji je u Mostar poslan sa zadatkom „da tamo ponamjesti
poštanske urede“. Stigavši u Mostar sa suprugom Luigom
(Vjekoslavom) rođenom di Cristiani, Simeon je uskoro postavljen za
predsjednika Okružnog suda.
Bruno Curinaldi poznat je i po tome što
je skupa s dr. Petrom Rizzom bio osnivač prve mostarske bolnice koja
je radila na Mejdanu sve do 1888. g. Bruno se pored uobičajenog
liječničkog posla bavio raznovrsnim društvenim radom. Novčano je
potpomagao razne udruge, vatrogasno društvo, žensko sirotište,
pjevačke zborove, izgradnju vjerskih objekata. Godine 1899., Gradsko
vijeće mu je dodijelilo i titulu počasnog građanina Mostara. Zbog
djelovanja i milosrđa dr. Bruna Curinaldija, cijela je ova obitelj
bila omiljena među narodom.
U Sarajevo je premješten 1911. g. gdje
nastavlja obavljati liječničku dužnost. Nakon sloma Austrougarske
supruga ga napušta odselivši u Austriju, a on sve do svoje smrti
ostade u Sarajevu gdje je i sahranjen.
Točno osam godina nakon Bruna u Mostar
stiže i njegov brat Luigi (Vjekoslav) i postaje pravnik u Okružnom
sudu. Mostarci odmah primijetiše da Luigi ima ženskaste pokrete,
kao i to da mu žensko društvo nije prijalo te mu odmah prišiše
nadimak Điđi. Međutim, liskaluke na stranu, ovaj sudac i
predsjednik Okružnog suda u Mostaru, ipak bijaše povijesno poznat
lik. Naime, negdje pred početak Prvog svjetskog rata premješten je
u Sarajevo, a nakon Sarajevskog atentata na prestolonasljednika
Franju Ferdinanda postade predsjednik sudskog vijeća koje je sudilo
atentatoru Gavrilu Principu. Odmah nakon završenog suđenja Điđi
se zaredio u red Isusovaca, otišao u manastir i tamo umro.
(Tibor/cidom)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen