Stare slike pričaju: Mostar 1966. godine

U to vrijeme grad je mirisao po beharu bilo ga je toliko da bi vjetar s vremena na vrijeme podizao "bijele vrtloge",mirisao je on i na kajsije,lipe i svježu travu probuđenu uz Neretvu.
Upravo ova slika o tome govori, sve čeka sve je u pripremi da sunce samo pinkicu toplije ugrije zemlju.
Nekad ne tako davno imao je on svoje bašte i svoje ptice,svoje livade "za namale",uređene ulice sa korpama za otpatke te uredno potkresane drvorede platana i lipa..
I normalno je da se grad razvija i širi i lijepo je vidjeti nova moderna zdanja(pa i sportsku dvoranu ako je ikada završe)..Al zar je pored svega toga veliki teret posaditi i drvo?

(dragan gugo koso/facebook/270216)

Mostar 1966.

Bješe to godina u kojoj je kroz Mostar protutnjeo zadnji Ćiro, i godina u kojoj je u novembru dotutnjala prva dizelka, vukući vagone normalnog kolosjeka na stanicu u Mostaru i kroz tunel probijen od stanice ispod Mazoljica i Brankovca sve dole do  ispod Šehovine. Gadska magistrala još nije ni počela da se gradi, u vrhu slike vidljivi su vinogradi i kuće na pjeskulji Mazoljica, Ispod kuća uz put za Mazoljice vidljivi su spratovi tek izgrađenog nebodera na Glavnoj ulici, zatim novoizgrađeni hotel Bristol, te zgrada u kojoj je bio Expres restoran, kod tadašnje treće osnovne, koja je vidljiva u sredini slikem kao i gimnazija u istom dvorištu. U sredini slike vidljiv je Dom kultura i drvena kafana na Rondou. Lenjinovim šetalištem je toga vremena još tutnjao saobraćej. A pravo šetalište je postalo tek koju godinu kasnije, kada se od Rondoa do Gimnazije, i dalje do mosta na Musali protezalo korzo. Uza samo šetalište je bio veliki park, što je bila idealna lokacija za šetnju o odmor i tokom dana i uvečer, posebno za mlade. Dugo vremena ovaj potez od Rondoa do mosta, dugačak tačno 1000 koraka, što sam lično iskoračao bezbroj puta, a jednom i izbrojao, korak po korak, bila je žila kucavica grada Mostara.

(spagos)