Živjeti dvojezično

Fenomen je primjećen kod naše djece širom svijeta, koja u kući pretežno govore jezik svojih roditelja, a van kuće jezik društva u kojem žive, i nemaju problema ni sa jednim ni sa drugim. Naravno, u kućama, u kojima se još njeguje jezik domovine porijekla.

U naučnom magazinu Nature Communications objavljena je studija sa Univerziteta McGill i Instituta za neurologiju u Montrealu, u kojoj objašnjavaju kako jezik kojem smo izloženi u ranom dobu utiče na način na koji mozak procesuira ostale jezike sa kojima se sretnemo u životu, čak i ako taj prvi jezik vise ne znamo.

Istraživači su test sproveli na tri različite grupe djece, starosti od 10 do 17 godina. Dali su ini zadatak da prepoznaju pseudofrancuske riječi, tj. riječi koje samo zvuče francuski. Prva grupa sastojala se od djece koja su rođena i odrasla u porodicama koje pričaju samo francuski. Druga grupa su bila djeca koja su usvojena iz Kine kada su imala tri go­dine, a treća grupa se sastojala od djece koja su se rodila i žive u dvojezičnim porodicama, odnosno, u porodicama koje govore i francuski i kineski jezik. Sva djeca su za vrijeme testa bila na magnetskoj rezonanci kako bi naučnici vi­djeli koji im se dijelovi mozga aktiviraju.

Iako su sve tri grupe zadatak odradile podjednako uspješno, nisu se svima akti­virali isti djelovi mozga. Djeci koja nikada nisu bila u dodiru s kineskim jezikom aktivirao se drugačiji dio mozga nego djeci iz druge dvije grupe.

Naučnici su otkrili da kineska djeca koja su usvojena u francuske porodice procesuiraju jezik na isti način kao i djeca koja žive sa dvojezičnim porodicama, što bi značilo da njihov mozak nije zaboravio kineski.

(medical)