Uz Svjetski dan voda

ušće Bune u Neretvu

Svjetski dan voda (eng. World Day for Water) obilježava se svake godine 22. marta. Proslava ovog praznika određena je usvanjanjem rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih naroda u decembru 1992 godine. Već 1993 godine prvi put je obilježen, a s vremenom je značaj ovoga praznika rastao.

Obilježavanjem ovog dana UN želi podsjetiti na važnost zaštite vode i nedostatak vode za piće u mnogim zemljama svijeta, jer oko milijardu ljudi u svijetu nema pristup sigurnoj pitkoj vodi.

Svake godine druga agencija UN-a koja ima veze sa pitanjem voda učestvuje kao koordinator proslave za cijeli svijet.

UN-ov Odjel za ekonomiju i cosijalna pitanja (UN DESA) koji je koordinirao proslavu Svjetskog dana voda 2005 godine, proglasio je i početak drugog UN-ovog međunarodnog desetljeća rada na zaštiti voda, koji se još naziva i Desetljeće vode za život 2005 – 2015. Proslavu naredne godine, 2006. koordinirao je UNESCO sa glavnom temom: voda i kultura, a 2007 godine Organizacija za hranu i agrikulturu (FAO), dok je tema bila - suočavanje s nedostatkom vode.

Svjetski dan voda se u Bosni i Hercegovini obilježava brojnim aktivnostima. Posebno je to naglašeno u općinama sliva rijeke Une, nerijetko titulirane kao najljepše rijeke u BiH. To područje obuhvata 22 općine iz BiH i Hrvatske, u kojima je proteklih godina realiziran veliki broj projekata u rješavanju vodosnabdijevanja i upravljanja vodama i okolinom.

ušće Bune u Neretvu

Povodom dodijele koncesije za Mini Hidroelektrane Buna 1 i Buna 2, reagiralo je i udruženje Geografa BiH

"Poštovani predsjedniče vlade, resorni ministri, razmislite o preduzetim koracima o davanju koncesije na krško-hidrografski biser poznat i prepoznatljiv u cijeloj Bosni i Hercegovini, koji uz to nismo potpuno otvorili za pokazivanje starnim turistima. Ostavite Bunu prirodi, ona ne trpi ishitrene odluke – ona je dio svih nas.

Neka je ovo naš skromni doprinos Svjetskom danu voda."

Peticiju možete potpsiati online: bit.ly/stopmhepeticija

ušće Bune u Neretvu

REAGOVANJE O DODJELI KONCESIJE

ZA IZGRADNJU MINI HIDROELEKTRANA NA BUNI

Predsjedniku vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona

Dr.sc. Nevenko Herceg

Članovi udruženja geografa u Bosni i Hercegovini ostali su šokirani saznanjem preko drštvenih mreža i elektronskih glasila o namjeri vlade Heregovačko-neretvanskog kantona da daje koncesiju za izgradnju mini hidrocentrala u slivu Neretve nizvodno od Mostara, tačnije na vodotoku Buna, njenom ušću u Neretvu. Ovo bi u našem Udruženju ostalo anonimno da se povodom istih događaja nisu bojkotom oglasila razna nevladina udruženja.

Slijedom tih događanja ušli smo u analizu dokumenata koji se tiču ovih projekata. Iz istih smo saznali niz propusta koje Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona putem resornog ministarstva treba otkloniti, kako bi revidirala svoje ranije zamisli koje su pretočene u projekte, a posebno onaj koji definiše „Studija uticaja na okoliš za MNE Buna (MNE Buna 1 i MNE Buna 2)“, čiji su autori Građevinski fakultet Sveučilišta i Građevinski istraživački centar oba iz Mostara.

Našom analizom smo se uvjerili da Studija o kojoj je riječ, nije ispunila sve obaveze koje proizilaze iz Povelja, koje propisuje Evropska Unija, a koje se odnose na Procjenu uticaja na okoliš poznata pod nazivom Direktiva Evropske Unije o procjeni uticaja na okoliš. Navedena studija ne razrađuje sve potrebne elemente predviđene definicijom procjene uticaja na okoliš, a šta je morala sadržavati. Postupak procjene je trebao biti proveden već u ranoj fazi planiranja zahvata i to prije izdavanja lokacijske dozvole. Postupak strateške procjene plana i programa na okoliš je morao biti usklađen s odredbama direktive 2001/42/EZ o procjeni učinaka pojedinih planova i programa na okoliš. Studija procjene uticaja na okoliš morala se bazirati na nenamjerne i namjerne negativne uticaje uz obaveznu konsultaciju javnih naučnih autoriteta, koji su svojim naučnim radovima duboko ušli u suštinu okolinske nauke. Na ovaj način bi se dovoljna pažnja poklonila naučnom predviđanju mogućih negativnih učinaka po prirodnu sredinu. Osnovni nedostatak Studije nalazi se u činjenici da nije provedena najšira javna rasprava sa lokalnom zajednicom i javni diskurs sa stručnjacima iz ove oblasti,  što nalaže Direktiva Evropske Unije. Da se ovo uvažilo svakako bi rezultat bio drugačiji od davanja koncesije.

Poštovani predsjedniče, mi u Udruženju geografa Bosne i Hercegovine, koji baštinimo prirodne geografske oblasti istraživanja, a u ovome kontekstu i hidrologiju i njene predmetne oblasti od kojih i potamologiju, a koja tretira sve tekućice, smatramo vrlo neumjesnim što je u predmetu Buna postupljeno suprotno od međunarodnih direktiva iz oblasti životne sredine, a posebno onih koja su stavljena u posebni nivo zaštite još u bivšoj državnoj zajenici, od kada se ništa suštinski nije izmijenilo, kako bi se preinačio ili ukinuo njihov nivo zaštite. Izvorište, tok i ušće Bune u Neretvu su toliko prirodno raritetni da za njih ne postoji bilo koja cijena, pa ni predložena koncesiona. Svako graditeljtvo, osim prirodnog, na Buni je uništavajuće.

Vladari svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini bi trebali, jednom za svagda, shvatiti da različiti nivoi zaštite ne trpe iste nivoe antropogene izmjene, jer se njima gubi primarni značaj namjene. Treba shvatiti da se prirodni spomenici ostavljaju van domašaja neposrednih antropogenih zahvata i prepuštaju isključivo njihovom prirodnom samorazviću.

Poštovani predsjedniče vlade, resorni ministri, razmislite o preduzetim koracima o davanju koncesije na krško-hidrografski biser poznat i prepoznatljiv u cijeloj Bosni i Hercegovini, koji uz to nismo potpuno otvorili za pokazivanje starnim turistima. Ostavite Bunu prirodi, ona ne trpi ishitrene odluke – ona je dio svih nas.

Neka je ovo naš skromni doprinos Svjetskom danu voda.

Iz Udruženja geografa u Bosni i Hercegovini

ušće Bune u Neretvu

 (spagos)