90. + 1 – Sudijska nadoknada

(sudijska nadoknada, injury time, Nachspielzeit)

Da jedna utakmica u fudbalu traje 90 minuta. to zna i malo dijete. Međutim, sa razvojem fudbala to pravilo se nije moglo održati. Utakmica traje najmanje 91 minutu, samo što se to u fudbalu danas kaže: 90.+1.

Tako stoji naprimjer, u statistici utakmice osmine finala Lige šampiona, odigrane 16. marta 2016. godine, između FC Bayerna i Juventusa iz Torina. “90. +1” stoji zu ime strijelca Thomasa Müllera. A to znači da Bayern München nije izbačen iz takmičenja, nego je dobio šansu da igra produžetke 2x15 minuta, u kojima je postigao još dva gola i pobjedio sa 4:2.

Sudijska nadoknada, ili extra vrijeme, uvedeno je kako bi se nadoknadilo izgubljeno vrijeme u svakom poluvremenu posebno. Moguće gubljenje vremena nastupa zamjenom igrača, ukazivanjem medicinske pomoći povrijeđenim igračima, slavljem nakon postignutog gola, otezanje igre itd.

Koliko dugo će se igrati nadoknada vremena, odlučuje glavni sudija mjerenjem pauza tokom utakmice, što prije završetka poluvremena signalitizra četvrtom sudiji, koji to vrijeme pokaže na uzdignutom malom semaforu. Uobičajeno je da se prvo poluvrijeme produži za jednu minutu, a drugo poluvrijeme dvije do tri minute. Naravno tu spadaju i izuzetni momenti kao što je slavlje nakon postignutog gola, kao što je bilo u pomenutoj utakmici, nakon postignutog Müllerovog gola.

Na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine u Italiji, u polufinalnoj utakmici između Italije i Argentine sudija Michel Vautrot je prvo poluvrijeme produžio čak za osam minuta.

1994. godine sudija po imenu Leslie Mottram utakmicu grupne faze, između reprezentacije Bolivije i Južne Koreje produžio je za čitavih 13 minuta. To je, kako se čini rekord koji do sada nije oboren na nekom Svjetskom prvenstvu. Ni sudijska nadoknada nije puno pomogla. Utakmica je nakon 103 minute igre završila rezultatom 0:0.
(spagos)