Šibica: Nekada svakodnevna, a danas skoro zaboravljena stvar

Prije tačno 115 godina osnovana je prva tvornica šibica kod nas u ono vrijeme, a danas je jedina tvornica šibica na čitavom Balkanu.

Kupovala se zajedno sa kutijom cigareta. U društvu je bila jedna vrlo korisna stvar, za veliki broj društvenih igara. Ako ništa drugo, stavila bi se na rub stola i udarala palcem: ako je pala na sliku, bilo je to 5 poena, ako je pala na širu stranu, 10 poena, a ako je pala na užu stranu, što je bilo veoma rijatko, 25 poena. Uz to bi se na sred stola stavljala i jedna prazna čaša, od vina, ili soka, ona dvodeca, i ako bi šibica upala u čašu, bilo je to 50 poena. Sa šibicom bi se na ovaj način ispunjavale večeri uz igru, smijeh, šalu, sa društvom, Sličnih igara je bilo na pretek. Posebnu vrstu igara su činile igre sa slaganjem palidrvaca, jedan peko drugog, pravljenje raznih likova i zagonetki, u smislu, a možeš li riješiti ovo. Na svakoj kutiji šibica bila je različita slika, pa je jednog vremena bilo popularno sakupljanje tih sličica. Jedna vrlo jeftina zabava, jer bilo je dovoljno proći ulicom, i pronaći bačenu praznu kutiju od šibica. Kutije su prije nekih pola vijeka bile komplet drvena, tako da bi se dio kutije sa slikm odvajao, a ostatak, opet bacao. A sa tim sličicama od šibica igrala se igra, slično kao i sa sličicama fudbalera iz čokoladica.

Onoga vremena odlazak u vojsku često je značio mjesecima zabavu uz izradu interesantnih predmeta od palidrvaca. Kutija za slike, jedrenjak i drugi slični predmeti. Nekima je to kasnije postao hobi za čitav život. Nekada se više pušilo u društvu, a ponekad je pitanje, Imaš li šibicu?,ili Imaš li vatre?  bio izvanredan razlog da se počne razgovor sa nekim nepoznatim. Danas sve veći broj ljudi ne puši, pogotovo mladih. A oni koji puše, već odavno su se preorjentisali na jeftine jednokratne upaljače. Nekada je važilo pravilo, ako si za društvo, morao si uza se imati mali nožić, za presjeći nešto, ali i šibicu, koja je pored upotrebe za pušenje mogla poslužiti i kao kratkotrajno osvjetljenje, za pronalaženje brave na vratima i otključavanje u mračnim haistorima, ali i za pričitati nečije ime na vratima, i slično. Šibice su i danas u upotrebi, ali se ne nalaze na svakom stolu, u svakoj kući. U domaćinstvima ih ima, negdje u nekoj ladici, zajedno sa svijećom, u slučaju da oznenada uveler nestane svijetla, ukoliko ih i tu nije zamjenio jeftini plinski upaljač. A onoga vremena, jedina prava konkurencija im je bio upaljač koji se punio benzinom, i koga su preferirali mnogi pravi pušači. Od pta vakat od tog i vrijeme. Srećom, šibice se i danas proizvode, ne tako mnogo kao nekad, ali postoje na tržištu. Nekada je svaka republika u ex Jugoslaviji imala po jednu svoju tvornicu šibica. Perjanica je danas ostala Tvornica šibica, Dolac na Lašvi.

Tekst koji slijedi prenesen je sa stranice otisak.ba, a napisan je prije tri godine.

Tvornica šibica Dolac na Lašvi je danas jedina tvornica šibica na Balkanu.

Tvornica šibica u Docu na Lašvi nadomak Travnika već cijelo stoljeće i 12 godina proizvodi šibice ili palidrvca. To je jedina preostala fabrika šibica na Balkanu.
Osnovana daleke 1901. godine, ova tvornica preživjela je ratove, 2003. godine je privatizirana, a novi većinski vlasnici uložili su značajna sredstva da bi sanirali dotrajale objekte i održali proizvodnju.

Upaljači neprijatelji
Najveći „neprijatelj“ nekada popularnih šibica, koje su za mnoge i statusni simbol, kako kaže Stipo Frančić, jedan od većinskih vlasnika tvornice, jesu jeftini upaljači koji dolaze iz azijskih zemalja.
- I pored toga, šibica ima svoje mjesto na tržištu i, ako se dobro poreda u lancu, može se naći korisnost u proizvodnji jednog tako malog dijela šibica. Broj radnika u odnosu na prijeratni period je daleko manji, svega 10 posto, danas ih je 20 i oni uredno osiguravaju sredstva za servisiranje svih obaveza - ističe Frančić.
Tvornica na godišnjem nivou proizvodi 8.000 paketa čibica, a svaki paket ima 10 hiljada komada. To ima novčanu vrijednost od 500 hiljada maraka. Ovi proizvodi se plasiraju na tržište BiH, Hrvatske i Srbije, a donedavno su išli i na tržište Južne Amerike.
Uz klasičnu i domaćinsku, svoje mjesto na tržištu našla je i kaminska šibica, koja ima udio od 20 posto u proizvodnji. Proizvodi se za poznatog kupca i radnici su 40 posto angažirani na proizvodnji šibica, a ostatak na drugim poslovima.
- Jedna šibica djeluje prosto, ali samo na „glavici“ šibice ima 11 komponenti i hemikalija, a na jednoj kutijici šibica ima oko 50 različitih komponenti - pojašnjavaju nam direktor ove tvornice Haris Kulaglić i laborantica Hasema Gačić.
Proizvodna linija ugrađena je 1989. godine i omogućava da mali broj radnika opslužuje proizvodnju, ali tvornica je svojevrsni muzej jer su sačuvane stare mašine te agregat i mala turbina za proizvodnju struje uz iskorištavanje vodene snage iz 1935. godine.

Osnovana u vrijeme Austro-Ugarske
Tvornica šibica izgrađena je u vrijeme Austro-Ugarske monarhije kapitalom u iznosu od 100.000 kruna, a registrirana 1. februara 1901. godine pod imenom Prva bosanskohercegovačka tvornica šibica Alkalaj comp. Dolac.
Bilo je to vrijeme industrijalizacije jer je tada u Travniku već radila Tvornica duhana, a nakon Tvornice šibica u Docu, bit će otvoreni i pogoni za preradu drveta u Turbetu.

(otisak.ba)

 (spagos)