Na korzu 1960.
Slika je iz 1960.
godine, iz albuma sjećanja Branka Vučine.
Dan je 25. maj 1960. godine, dan kad je Mostarom prolazilo
Cvijetno korzo. Svečana, praznična
atmosfera uočava se po zastavama postavljenim između stubova. Vrijeme je bilo
kišovito. Puhao je vjetar, što se zaključuje po zastavama koje su se smotalo
oko žice. Kocka je još mokra, znači kišilo je do prije nekoliko trenutaka.
Odjeća na svima na slici je malo laganija, ali, dugih rukava. Kaputi, džemperi,
majice. Primjetni su i modni detalji sa početka šezdesetih. Horizontalne pruge,
u više boja. Muška majica je strogo strukirana, pantalone su sa visokim pojasom
i obaveznim kaišom sa tokom. Cipele su crne, dobro namazene kremom za cipele i
uglancane. Ženska moda je kao iz modnih kataloga. Majica je također sa
horizontalnim prugama. Boja, najvjerovatnije, tamno plava sa bijelim prugama.
Suknja je na plisir, široka, u stilu rock-and-rolla, a na nogama lagane
baletanke. Tih godina i muška i ženska moda bile su mornarske majice, naravno
plavo bijele. Poslovni čovjek lijevo, nosio je standardnu odjeću, odijelo sa
bijelom košuljom, što je skoro bilo pravilo, a kragna košulje izbacivala se
preko kragne sakoa. Radnička klasa, a i oni imućniji, rado su svoje relacije
savlađivali biciklom, koje je bilo jako cjenjeno i imalo veliku vrijednost.
Sasatvni dio odjeće običnog čovjeka je bio džemper sa kopčanjem. Desno je
uočljiv još jedan detalj, muškarac nosi šešir, što je onog vremena također bio
čest modni detalj, uostalom kao i kapa, koja je bila sastavni i skoro obavezni dio
garderobe.
Ovako, na način, kako
je ova fotografija slučajno uhvaćena onog vremena, danas se prave retro snimci,
sa modelima, koji poziraju na fotoshootingu. Naravno, ovdje je riječ o
originalnom snimku, bez ikakvog namještanja, osim što je fotograf slikao momka,
a svi ostali detalji su slučajno uskočili u kadar.
Detalji, koji
prikazuke slika, bila su uobičajeni za ono vrijeme. Saobraćaj je bio minimalan.
Privatnih automobila jedva da je bilo. Opel Olympia, parkirana pred
restoranom, gdje je kasnije bila Petica, i jedan motor gore na ćošku, u blizini
Jagnjeta, bili su samo neki od rijetkih. Primjetan je veliki broj pješaka koji
hodaju, ili čak i šetaju po sred ceste. Ali, to skoro da je bio običaj na
svm ulicama. A u onim, u kojima saobraćaj nije bio tako čest, mogla su se na
više mjesta vidjeti po dva kamena, koji su označavala golove, za utakmice na
male. Na Musali, u daljini vidi se parkiran autobus. Toga vremena međugradski
autobusi na dužim linijama, za Sarajevo, Dubrovnik ili Split, stajali na
Musali. Ostali su stajali na staroj stanici.
Polovinom 1960.
godine završena je dogradnja i obnova hotela Bristol, što se vidi sa slike.
Odmah iznad, do Bristola, još stoje stari objekti, u jednom od njih je bila
Omladinska knjižara. Bila je to duga prodavnica, sa širokim trotoarom ispred,
moglo se ući na jedna vrata gore, na ćošku Šantićeve, i na druga, dole negdje
oko sredine knjižare. Ispod knjižare bila je slastičarna Bajram, odmah do
hotela Bristol, otprilike na mjestu gdje je kasnije bio prolaz u kome je bio
pano sa kino rasporedom. Objekti uz Korzo iznad Šantićeve, od Apoteke do
Jagnjeta su onakvi, kako ih se i kasnije sjećamo. Nepromjenjeno, sve do ratnih
razaranja. Sa desne strane slike, niz korzo, uočljiv je prvo jedan kiosk, a
odmah ispod kioska jedan objekat, koji je kasnije srušen, na mjestu na kome je
kasnije je bio niz kioska, odmah iza dvorišta Lakišića džamije i zida harema. U
ovom objektu koji je srušen prije početka izgradnje objekta poznatog kao Borovo
bila je jedna prodavnica mješovite robe, koje se zvala Kolonijal, a odmah do te
radnje bila je još jedna, koja se zvala Tip-Top sa igračkama i šarenim
stvarima. A do nje je bila prodavnica Jugoplastike. U objektu na ćošku sa
Cernicom bio je Zdravljak.
Više detalja o svim
objektima uz Korzo i niz Korzo, pisali smo već u tekstu, o Korzu nekad. Sad ih samo
ponavljamo:
Niz korzo pa uz korzo
Svaka generacija pamti Korzo iz svog perioda, ali
gradsko korzo, ili promenada, ili šetalište, od mosta na Neretvi, do Rondoa,
bilo je žila kucavica grada, najmanje 100 godina, od 1892, do 1992. Od tada,
Korzo gubi svoj značaj i za grad i za ljude u njemu. Ostalo je samo u glavama
onih koji su ga nekad redovno pohodili. Jedno sjećanje na godine uoči rata.
Idući odozgo lijevom stranom, na vrhu je bilo
Jagnje, pa prolaz, pa Petica, pa zlatarna Celje, pa zdravljak, pa Astra cipele,
pa Lovac, pa Benco sajdžija, pa drogerija, pa Foto Optik, pa Apoteka...
Ispod Šantićeve na istoj strani je bila čitavom
dužinom bila Revija sa jednim ulazom iz Šantićeve i donjim izlazom odmah do
prolaza, a ispod je bio hotel Bristol, sa terasom do mosta. Na mjestu Revije
nekada je bila Omladinska knjižara, ispod kiosk i slastičarna, pa onda stari
hotel Bristol.
Od Titovog mosta, naviše bila je prvo slastičarna,
pa prodavnica Jugoplastika, zatim fotografska radnja, pa knjizara Veselin
Maslesa, pa sokak, prolaz prema Aleksi. Iznad sokaka bila je hemijska cistiona
Stella, na mjestu gdje je prije bio Granap, a kasnije i Duty Free Shop,
slijedila je trafika, pa prodavnica elektroopreme, advokat, pa prodavnica
metraze i vunice, i na vrhu Zdravljak.
Od Cernice na više bio je objekat sa kupolom, u
kojem je bila prodavnica obuće i kožne galanterije, u ovom prostoru je nekada
bio zdravljak, dalje naviša bio je ulaz i ograda od
Lakišića džamije, a iznad je bio red kioska,
Lutrija, dva kioska za novine, a u produžetku cvjećara. Ispod zgrade naviše
bile su prodavnice, počevši od Borova, po kome se i čitava zgrada ponekad
naziva Borovo, dalje je bila prodavnica Jugoplatike i prodavnice odijela ALHOS,
Alija Hodžić sarajevo i prodavnica tekstila pod imenom Krozo, do prolaza između
ove zgrade i banke koja je bila na samoj čoši, na vrhu. Prije banke u prizemlju
ovog objekta je dugo vremena bio prvi Ekspres restoran u Mostaru.
Sa slike u
prilogu, pored osoba i objekata, najuočljiviji detalj je kockom pokrivena
ulica. Kockom su onog vremena bile pokockane ulice od vrha Balinovca, preko
Rondoa, do Gimnazije, niz Korzo, preko Musale, i gore sve do Glavne, a onda na
gornju stranu, sve do Sjevernog logora, i do Južnog logora na drugu stranu.
Naravno pokockane su bile ulice prema bolnici, pored stanice, Bulevar do donje
rampe, preko Carinskog i Lučkog mosta, kao i čitav niz drugih gradskih ulica.
Sve ovo je baš
"na granici sjecanja"...
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen