Marco Polo, venecijanski trgovac
izvještavao je 1276. godine o nečem nečuvenom: Kineski car izdaje
papire kojima se može plaćati roba. U to vrijeme u Evropi se
plaćalo kovanicama. Trgovci su na put kretali sa teškim kovčezima
punim takvog novca.
130 godina kasnije Kina je ukinula
novčanice. Papirni novac je bio praktičan, ali i zavodljiv: Car ga
je mogao uvjek ponovo štampati, kad god mu je zatrebao, a na kraju,
takav novac je postao bezvrijedan.
Tek od 18. stoljeća novčanice su
uspjele da se probiju kao sredstvo plaćanja. Onda su krenuli
inflacija, spekulacije i falsifikovanje. Banknote su tada, mnogo više
od kovanica, pokazale da se promet novca zasniva na povjerenju, da
novčanica stvarno ima na njoj odštampanu vrijednost, kao i danas,
kada se sve važni poslovi odvijaju elektronskim putem. A pošto
falsifikovanje slabi povjerenje u gotov novac. Banke žele novčanice
sigurne od falsifikovanja.
Evropska centralna banka prdstavila je
ovih dana nove novčanice od 100 i 200 eura. Ako se okrenu prema
svjetlu, pokaže se u prozirnom prozoru portret Evrope. A tako nešto
je teško imitirati.
Usput: novčanice od 500 eura su
ukinute zbog toga, jer su često korištene u svrhu pranja novca.
(sdz)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen