kolaž starih slika: Braco
Prije pet godina smo nas trojica, Tibor
Vrančić, Ismail Braco Čampara i Smail Špago, zajedno otvorili
ovaj blog sa ciljem da na jednom mjestu ostavimo pismene tragove,
koje smo do tada ostavljali po društvenim medijima, ili kako tada,
takao i danas, objavljivali na portalima.
Tada smo na blogu napisali:
„Zašto na granici sjećanja? Na
ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u
memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke
požutjele slike...“
Pet godina kasnije, na blogu se nalazi
789 priloga, a broj čitalaca je dostigao 283.887.
Svim čitaocima i posjetiocima bloga se
zahvaljujemo na posjetama, a nadamo se da će se ova saradnja
nastaviti i u narednom periodu.
Posebno nam je drago da je u
međuvremenu ovaj blog postao izvor mnogim autorima, koji su to
naznačili u svojim tekstovima.
Nažalost, život ima svoje priče, od
nas trojice koji smo tekstovima ili slikama upotpunjavali ovaj blog,
prošle godine nas je napustio i preselio na neki bolji svijet, naš
dragi kolega Ismail Braco Čampara.
Ako išta ima od one izreke da čovjek
živi onoliko koliko žive njegova djela, onda je ovo dobar znak da
je naš Braco još uvijek među nama, ili barem da nas odnekle
posmatra i smješka preko svojih brkova.
Link za blog:
http://memorylimit.blogger.ba/
Ovdje link, koji vas vodi na naš prvi
prilog, objavljen 27. marta 2013. godine, koji smo ilustrovali
pjesmom „Tvoje je samo ono što daš“.
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen