Stephen Hawking, jedan od najvećih
naučnika današnjice koji svoju slavu može uporediti samo s onom
Alberta Einsteina, umro je u srijedu u svom domu u Engleskoj, upravo
na Einstenov rođendan. Mnogo je razloga zašto je Hawking poznat i
zašto je njegov rad izuzetan doprinos nauci. Slijedi uopćeni i
pojednostavljeni presjek njegovih dostignuća.
Stephen Hawking je zajedno sa svojim
kolegom Rogerom Penrosom 1970. godine pokazao da se singularitet,
tačka u prostorvremenu koja je beskonačno zakrivljena, može
primijeniti na početak svemira, odnosno da je preteča našeg
univerzuma zapravo singularitet iz kojeg je nastupio najdramatičniji
događaj rađanja - Veliki prasak.
U periodu od 1971. do 1972. godine radio je na opisu crnih rupa te je "gurao" ideje koje su se tada kosile s ustaljenim teorijama tih misterioznih tijela. Njegove računice predviđale su radijaciju koja izvire iz crnih rupa, što je na prvi uvid čudno s obzirom na to da su crne rupe shvaćene kao "bunar" iz kojeg ništa ne može izaći. U isto vrijeme, radio je na zakonima koji su opisivali karakteristike crnih rupa kao što su masa i površina.
Nekoliko godina kasnije, Hawking je zajedno s kolegom Jacobom Bekensteinom stao iza već predložene ideje da crna rupa odašilje radijaciju, a što dalje implicira da one zapravo mogu "ispariti" nakon enormnog broja godina koje se mogu uporediti sa životnim vijekom svemira. Bio je to veliki preokret u shvatanju tih fascinantnih tijela.
Svoje druge ideje o crnim rupama često je gradio sa svojim kolegom Garyjem Gibbonsom. Svakako, pojedini problemi u vezi s crnim rupama još uvijek nisu riješeni, kao što je informacijski paradoks.
Također, Hawking je predložio i način formiranja galaksija (čvrstih tijela uopće) u ranom svemiru na način utjecaja kvantnih fluktuacija (izuzetno malih razlika u distribuciji materije) koje bi nakon perioda inflacije svemira (ubrzanog širenja nakon Velikog praska) dovele do svojevrsnog nakupljanja tvari. Nakupljanje bi kroz milione godina dovelo do formiranja prvih zvijezda, a potom i galaksija koje na okupu drže velike crne rupe.
Kao i svi veliki naučnici prije i poslije njega, Hawking je pokušao doći do teorije kvantne gravitacije, odnosno Teorije svega. Riječ je o spoju teorije gravitacije i kvantne teorije koja bi pomirila dva seta funkcionisanja našeg svijeta - na skali velikog i na skali vrlo malog. Iako je imao svoje pretpostavke u obliku talasne funkcije svemira, nikada je nije zaokružio.
U periodu od 1971. do 1972. godine radio je na opisu crnih rupa te je "gurao" ideje koje su se tada kosile s ustaljenim teorijama tih misterioznih tijela. Njegove računice predviđale su radijaciju koja izvire iz crnih rupa, što je na prvi uvid čudno s obzirom na to da su crne rupe shvaćene kao "bunar" iz kojeg ništa ne može izaći. U isto vrijeme, radio je na zakonima koji su opisivali karakteristike crnih rupa kao što su masa i površina.
Nekoliko godina kasnije, Hawking je zajedno s kolegom Jacobom Bekensteinom stao iza već predložene ideje da crna rupa odašilje radijaciju, a što dalje implicira da one zapravo mogu "ispariti" nakon enormnog broja godina koje se mogu uporediti sa životnim vijekom svemira. Bio je to veliki preokret u shvatanju tih fascinantnih tijela.
Svoje druge ideje o crnim rupama često je gradio sa svojim kolegom Garyjem Gibbonsom. Svakako, pojedini problemi u vezi s crnim rupama još uvijek nisu riješeni, kao što je informacijski paradoks.
Također, Hawking je predložio i način formiranja galaksija (čvrstih tijela uopće) u ranom svemiru na način utjecaja kvantnih fluktuacija (izuzetno malih razlika u distribuciji materije) koje bi nakon perioda inflacije svemira (ubrzanog širenja nakon Velikog praska) dovele do svojevrsnog nakupljanja tvari. Nakupljanje bi kroz milione godina dovelo do formiranja prvih zvijezda, a potom i galaksija koje na okupu drže velike crne rupe.
Kao i svi veliki naučnici prije i poslije njega, Hawking je pokušao doći do teorije kvantne gravitacije, odnosno Teorije svega. Riječ je o spoju teorije gravitacije i kvantne teorije koja bi pomirila dva seta funkcionisanja našeg svijeta - na skali velikog i na skali vrlo malog. Iako je imao svoje pretpostavke u obliku talasne funkcije svemira, nikada je nije zaokružio.
(klix.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen