Najprljaviji gradovi na svijetu

Prema izvještaju WHO (Svjetske organizacije za zdravlje) od posljedica zagađenja vazduha godišnje u svijetu umire oko sedam miliona ljudi. U galeriji predstavljamo nekoliko najprljavijih gradova na svijetu.

Od 30. oktobra do 1. novembra održana je “WHO Global Conference”, Zdravstvena svjetska konferencija sa temom zdravlje i zagađenje vazduha, na kojoj je potvrđen broj od sedam miliona ljudi koji godišnje širom svijeta umiru od posljedica zagađenja vazduha.

Zagađenje vazduha mikročesticama u mnogim gradovima svijeta prelazi i po nekoliko puta dozvoljene granica, a posebno u zemljama u razvoju. Međunarodni Zeleni krst i američki Blacksmith institut objavili su listu najprljavijih mjesta na svijetu.

Mnogi od tih gradova nalaze se u Aziji, a tim gradovima pripada i New Delhi u Indiji. Godišnja propisana granična vrijednost za ultrafinu prašinu iznosi 25 mikrograma po kubnom metru vazduha. U novembru 2017. godine, ta vrijednost je u New Delhiju sedmicama iznosila preko 1.000 mikrograma.

Postoji više razloga za zagađenje česticama fine prašine u ovom gradu: gužva u saobraćaju, industrija, koja još uvijek radi po srednjovjekovnim metodama, brojni požari u siromašnim četvrtima. Mnogi ljudi se kod kuće griju plastičnim otpadom, pošto je jeftin i ima ga dovoljno.

Mnogi kineski gradovi su, takođe, obuhvaćeni zagađenjem vazduha. Glavni grad Peking već godinama premašuje granične vrijednosti zagađenja. Uz velike napore vlade, te vrijednosti su smanjene na ispod 75 mikrograma po kubnom metru vazduha, ali i to je trostruko više od onog što je propisano.

Aktuelno je najlošija situacija u gradu Xingtai. Tamo se nalazi industrija, koja pretežno koristi ugalj, a baš to je razlog veoma lošeg kvaliteta vazduha. Kineska vlada pokušava da se suprotstavi, zahtijevajući smanjenje potrošnje uglja.

U Linfenu (Kina) nisu problem samo mikročestice u vazduhu nego i otrovi, kao što su arsenik, olovo, ugljen monoksid, azotne kiseline i još mnogo toga. Linfen je centar kineske industrije uglja. Rudnici, Čeličane, rafinerije i druga industrijska postrojenje zagađuju i vazduh i vodu.

Daka u Bangladeshu uglavnom trpi zbog otpadnih produkata kožne industrije. Fabrike zagađuju i vazduh i vodu. Ribe već odavno nema u rijeci Buriganga, a velike količine otrova dospijevaju u vazduh spaljivanjem industrijskog otpada.

Ruski grad Norilsk, takođe, spada u ovu grupu gradova. Čitav grad smrdi na sumpor. Međutim, nije samo sumporni dioksid opasnost za grad. Tu su još stroncijum 90 i cezijum 137, koji dodatno zagađuju vazduh.

U ovom gradu se nalazi najveći svjetski kompleks za topljenje teških metala. Od 2001. godine, stranci nemaju pravo pristupa u ovaj grad.

U Sumgaitu (Azerbejdžan) još u vremenima Sovjetskog saveza proizvođeni su deterdženti i pesticidi. Tamo se još uvijek nalazi veliki dio te industrije. Svake godina, u okolinu se ispusti 70 do 120 hiljada tona štetnih materija. Posljedice su oboljenja karcinoma, koji je u Sumgaitu za 22 do 51 posto veći od nacionalnog prosjeka. Djeca se rađaju ranije, mrtva, ili kasnije pate od teških oboljenja.

Černobil se nakon eksplozije u atomskoj centrali 1986. godine ubraja u najzagađenije gradove na svijetu. Prema procjenama, u gradu je i danas ostalo preko 100 tona urana, plutonijuma i drugih radioaktivnih materija. Čak i nakon 22 godine nakon nesreće reaktora, u krugu od 30 kilometara oko grada ne postoji nikakav život.

U Ulan Batoru, glavnom gradu Mongolije, priroda je potpuno uništena razvojem industrije u toku zadnjih 50 godina. Tamo se nalaze veliki mesni kombinati, nekoliko valjaonica i četiri velike termoelektrane. Prosječna vrijednost čestica fine prašine iznosila je 125 mikrograma po kubnom metru vazduha, što je 6 puta više od dozvoljene.

Svake godine, u indijski grad Varanasi dolaze milione hodočasnika. To je najznačaniji grad hinduizma. Međutim, grad je zagađen sa 217 mikorgrama fine prašine po kubnom metru vazduha. U 2015. godini nije bilo ni jednog dana kada su ove vrijednosti bile ispod dozvoljenih. Uzroci su motori sa unutrašnjim sagorjevanjem i kućni otpad.

Grad Agbogbloshi u Gani postao je zadnjih godina jedan od najprljavijih gradova na svijetu. Iako je sada zabranjeno, ništa ne sprijčava zemlje kao što su Japan, SAD ili Velika Britanija da tamo odlažu svoj otpad. U potrazi za bakrom i mikročipovima, angažuju se i djeca da spaljuju otpad. Oslobođeni toksini dovode do nepopravljive štete po zdravlje.

(web)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Carlsen odbranio titulu svjetskog parvaka u šahu

Magnus Carlsen (27) je treći put odbranio titulu svjetskog šahovskog prvaka. Nakon 12 remija u regularnom dijelu meča protiv Amerikanca Fabiana Caruane (26) u Londonu, Carlsen je uvjerljivo trijumfavao u tiebreaku, partijama brzog šaha, rezultatom 3:0.

Već u prvoj seansi, u dvoboju od 4 partije, u kojima se igralo po 25 minuta po igraču, uz dodatak od 10 sekundi poslije svakog odigranog poteza, Carlsen je slavio s 3:0 pa je ukupnim rezultatom 9:6 odbranio titulu prvaka. Carlsenu je iz fonda za nagrade, od ukupno milion eura, pripala nagrada od 550 hiljada eura

U prvoj partiji elegantno je kaznio Caruanu za preambicioznu igru u otvaranju. Prvo je pokvario njegovu pješačku strukturu, a onda prešao u nadmoćnu topovsku završnicu s pješakom više, koju je besprijekornom tehnikom pretvorio u pobjedu.

U drugoj partiji je finim kombinacijama odbio preuranjeni napad Amerikanca i u protivnapadu ga stavio pred nerješive probleme.

U trećoj partiji je rano stvorio pješački majoritet na daminu krilu i njegovim napredovanjem primorao Caruanu na predaju.

Ovom pobjedom Carlsen je produžio svoju vladavinu na svjetskom tronu, a ovo mu je treća obrana titule prvaka – nakon pobjede nad Anandom 2014., bio je uspješan i u meču s Rusom Sergejem Karjakinom 2016. godine.

(sport)

Svjetlo života

Pun hrabrosti i strpljenja, fotograf Tom Jacobi putovao je u najudaljenije tačke svijeta. Njegov cilj je bio: Pronaći svjetlo života. Pri tome je otkrio dramatiku koja nastaje tokom susreta forme i svjetlosti, uz potvrdu da je bijelo boja nevinosti, boja prijateljstva. Uz to je ustvrdio kako čovjek treba bijelu, najsvjetliju boju kako bi preživio.

Ko poznaje djela Toma Jacobsa, prva asocijacija na pomen njegovog imena je svjetlost. On je prilično visok, kosa mu je već svijetlo sijeda. Ako bi se lično morao odlučivati između tamne i svijetle slike, prilično je jasno da bi to bila ona svijetla. To dolazi iz njegovih duhovnih sklonosti, a u pričama o stvaranju ima običaj reći, kako je i bog rekao „neka bude svjetlo“, što je jedini mogući način i uslov našeg postojanja. Bez svjetlosti, ne bi bilo ničaga.

Do prije nekoliko godina Jacobi je fotografisao modu i ljude. U jednom momentu, to mu više nije bilo dovoljno, kako kaže, osjetio kao da je fabrika slika, alatka, koja je izgubila svoj smisao i rukopis. Rasprodao je sve svoje kamere i svijet oko sebe više nije želio gledati kroz objektiv fotokamere. Međutim, vrlo brzo nakon toga, ponovo je bio na putu, puno mirnije i ne u lovu na nešto.

I onda je počeo razmišljati o pejsažima koji su bili ispred njega, priroda, more, planine, šume. Kada fotografi odustanu od svog lovačkog instinkta, kada više ne postavljaju svoju kameru ispred svega što vide, neki od njih u prenesenom smislu postaju slijepi. Svijet je sa njihove strane izgubljen. A neki drugi, tek tada otkrivaju pravi svijet.

A to baš ima veze sa strpljenjem. Zemlja i ritam kojom sunce osvjetljava i zagrijava naše postojanje, ova interakcija je jedna velika slučajnost. Jer, da je Zemlja samo nekoliko miliona kilometara bliže, ili dalje od sunca, života na zemlji ne bi bilo, barem ne u obliku koji mi poznajemo.

Ovoj igri svjetla i svijetlosti možemo se samo predati, samo sa strpljenjem i poniznošću.

Prije dvije godina,  svoja zapažanja je objavio u knjizi „Grey Matter (s)“, „Siva materija“. Bile su to slike kratkih trenutaka rano ujutro, kada prvo svjetlo budi planine i doline, ali bez ikakve boje.

Za svoju novu seriju fotografija „Into the Light“, Jacobi je pratio put sunca i fotografisao momente kada je svijet „u  potpunosti uključen“, ogledava se i reflektuje, ili traži svoj put kroz oblake. Ove fotografije su crno-bijele, jer je sunčeva svjetlost u našim očima uvijek bijela.

Na tim putovanjima nije baš uvijek bilo bezopasno. Na 3653 visokom slanom jezeru Salar de Uyuni u Boliviji, borio se sa nedostatkom kisika u plućima, opasnost je bila predvidiva, kretao se sporo, ali nije odustajao.

Njegova najbolja slika je nastala tokom velikog rizika koga je preduzeo. Kretao se po ledu zaleđenog jezera Abraham u Kanadi, kada je ispod noga odjednom zaškripalo i počelo pucati. Preko čitavog jezera se stvorila duga pukotina, široka 25, a duboka 20 centimetara.

I tada je Jacobi u sekundi ponovo bio fotograf, i samo u toj sekundi napravio svoju sliku.

U predivnoj bijeloj boji.

(stern)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Putovanje kroz vrijeme: Nekad i sad sa iste pozicije – Kantarevac

Mostar nekad i sad, fotografije sa iste pozicije u vremenskom razmaku od nekoliko decenija, do punog stoljeća. Fotografija nikad nije dosta, kao i pogleda u blisku ili dalju prošlost, onoliko daleku, koliko to dozvoljavaju fotografije napravljene nekada u našem gradu, od strane znanih i neznanih fotografa.

Danas uporedni pogled na park – harem Kantarevac iz 1910. i 2014. godine.

Starije generacije još živih Mostaraca vrlo se dobro sjećaju parkića u Liska ulici tačno preko puta zgrade Dispanzera. Relativno malen, imao je nekoliko klupa i pješčanu stazu cijelom dužinom parka; bio je malena oaza zelenila i skrovito mjesto za zaljubljene. Međutim malo je poznato da je sve do 1954.godine na ovom mjestu postojalo veće groblje s brojnim nišanima. Bio je to harem Kantarevac.

Harem je formiran na vakufskom zemljištu džamije hadži Memije i imao je površinu od 3.000 m², a vakif je zemljište namijenio baš u tu svrhu. Dolaskom austorougarske uprave, a prilikom izgradnje željezničke pruge, u ovaj harem je prebačen dio ostataka umrlih, i nišani iz Lakišića harema. Četrdesetak nišana s arapskim epitafima tada su ugrađeni u zid koji opasuje ovaj harem.

Liska-harem, kako ga danas nazivaju, godine 1954.godine potpuno je poravnat; dio je prenamijenjen u igralište, a dio u park.

U toku zadnjeg rata, park je silom prilika ponovno povratio svoju prvobitnu namjenu, a u njega su se pokopale prve žrtve stradanja Mostara – vojnici Armije RBiH, HVO-a, kao i civili svih nacionalnosti i vjeroispovijesti.

Priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara

 (NovaSloboda.ba)

Svijet je čudesno mjesto: Roboti u restoranima

Jelo na točkovima, ali na malo drugačiji način.

U Shanghaiju gosti jednog restorana budu posluženi ne od ljudi, nego uz pomoć pokretnih kapsula. Roboti rade za kineskog internet giganta Alibabu, koji kroz ovaj potpuno automatizovani sistem želi pokazati svoje kompetencije za budućnost.

Osim toga, vještačka inteligencija štedi na troškovima za personal. Narudžba se vrši putem smartfona, a priprema hrane, i konačno, naplaćivanje, vrši se, ipak, klasičnim načinom. Mašine, naravno, ne uzimaju trinkgeld.

Kina je trenutno najveće tržište robota na svijetu.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Nula euro novčanica: Ima li je stvarno i čemu služi?

Ona izgleda kao prava euro banknota, ima tipične sigurnosne karakteristike, odobrena je od Evropske centralne banke (EZB), ali nije sredstvo plaćanja: 0 euro novčanica.

O čemu se radi?

Novčanica je ljubičaste boje, veličine novčanice od 20 eura, ima vodene žigove, bakarne trake, hologram, mikro slova, nevidljive boje, serijska slova, kontrolne brojeve kao i tipične motive zemalja EU. Sve kao i prava euro novčanica. Sve, ali nominalnu vrijednost od 0 eura.

Ideja o štampanju bezvrijedne novčanice potiče od Francuza Richarda Fallea. On je od aprila 2015. godine kod štamparije vrijedonosnih papira Oberthur, koja je licencirana štamparija francuskih euro novčanica, štampao stotine hiljada novčanica od 0 eura.

Štamparije se, pri tome, morala pridržavati svih pravila EZB, i osigurati da se ova novčanice, ipak, razlikuje od pravih.

Novčanice se prodaju u turističkim centrima preko prodajnih automata, kao i u muzejima. Posao ide veoma dobro, a nakon Francuske, od 2016. godine, novčanice su se pojavile u Njemačkoj, sa njemačkim motivima.

„0 euro novčanica nije sredstvo plaćanja. To je samo jedna reklamni geg, prodaje se kao suvenir, a služi djelimično za privlačenje donacija”, objašnjavaju stručnjaci.

Na primjer, u Zoološkom vrtu u Duisburgu prodaju se za 3 eura, a na njima su oslikane životinje iz ovog zoo. Prva izdanja od po 5 hiljada komada su već rasprodata. Slične akcije su provela i neka udruženja, koja su na novčanicama oslikala istorijske motive, a prihod od prodaje ide isključivo u svrhu održavanja i rekonstrukcije ovih objakata.

Neka ograničena izdanja su postigla toliku popularnost da su im se cijene popele i na nekoliko stotina eura.

Ovo su kolekcionarske stvari, a one dobijaju na vrijednosti, kada im je broj ograničen.

U međuvremenu, prodaja se proširila i u drugim evropskim zemljama, tako da su od 2017. godine dostupne i u Austriji, Holandiji, Portugalu, Luksemburgu, Švicarskoj, Italiji, Grčkoj i San Marinu, a uskoro će ih slijediti Litvanija, Slovačka i Vatikan.

(web)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Nešto više od straha i veselja

Oni se uvijek pojavljuju kao ukrštanje karnevala i noći vještica. Šareno i opušteno, sa lobanjama i skeletima. Ipak ,„Dia de los Muertos“ je nešto više od straha i veselja.

Meksikanci poštuju ovaj dan, Dan mrtvih, kako bi se prisjetili njihovih mrtvih, kao na slici u Mexico Cityju.

Prema jednom njihovom starom vjerovanju, mrtvi im dolaze u posjetu svake godine na kraju žetve, i to se proslavlja. Sa muzikom, plesom i žrtvenim ponudama.

UNESCO je ovu proslavu uvrstio na Listu nematreijalne kulturne baštine čovječanstva.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Tužni pogled

Ronioci i plivači reaguju sa najvećim respektom, ako se negdje u dubokim morima susretnu sa bijelom ajkulom. Sa 3,90 metara dužine, ona se ubraja u najveće morske grabljivice, a uz to, veoma je raspoložena da prva napadne.

Kada je fotograf Jacek Dybowski (52) ugledao ovu ajkulu u dubinama Crvenog mora, u blizini egipatskih Bratskih ostrva, kod njega se javio osjećaj sažaljenja.

„Jadna kreatura morala je patiti od veoma jakih bolova“, kazao je uz opis ove fotografije.

Jedan plastični dio, kao omča stezao se iza glave ajkule, i pri tome se duboko usjekao u škrge. Vjerovatno ajkula ovu omču nosi već godinama. Kako je riba rasla, omča se sve više urezivala u njeno tijelo. Da li je ovakav okovratnik relikt neke mreže, plastični prsten sa nekog broda, ili šlauf sa nekog ronioca, bilo je teško utvrditi.

Dybowski je sliku ajkule postavio u seriji fotografija o maltretiranju ajkula, kao opomenu vladama u svijetu, sa porukom da je konačno vrijeme da se one pobrinu za smanjenje bacanja plastičnog otpada u okeane.

Zapravo, fotograf je ajkulu želio osloboditi ove omče, ali mu se to dobro djelo, ipak, činilo preopasnim.

(focus)

(NovaSloboda.ba)

Sretan Dan državnosti Bosne i Hercegovine

Današnji dan, 25. novembar, se obilježava kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

Prvo zasijedanje ZAVNOBIH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) je održano 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu.

Na tom zasijedanju je donesena odluka o obnovi državnosti BiH, potvrđene su njene historijske granice, a Bosna i Hercegovina je definisana kao jedna od šest ravnopravnih republika u tadašnjoj Jugoslaviji.

Na današnji dan, 25. novembra 1943. godine, Bosna i Hercegovina je obnovila svoju državnost, koju je izgubila 1463. godine, kada je Bosna potpala pod upravu Osmanske imperije.

Nekoliko dana nakon toga, spomenuta odluka ZAVNOBIH-a je potvrđena i ozvaničena na Prvom zasijedanju AVNOJ-a, odnosno Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije u Jajcu. BiH je, nakon što je oslobođena 1945. godine, dobila zastavu i grb.

Zaključak zasijedanja ZAVNOBiH-a je da je Bosna i Hercegovina tom odlukom definisana kao jedinstvena i nedjeljiva država u kojoj će svi narodi imati ista prava.

Na zasijedanju ZAVNOBIH-a potvrdilo je i izglasalo 247 vijećnika ZAVNOBIH-a svih bh. naroda.

(spagos)

Neuobičajene rentgenske snimke

Davnog 8. novembra 1895. godine Wilheim Conrad Röntgen otkrio je, po njemu nazvane, rentgenske zrake. Za to otkriće dobio je Nobelovu nagradu i promijenio način rada ljekara zauvijek.

Danas čak i umjetnici koriste rentgendske zrake, kao na primjer Nick Veasey, koji je sebi dao u  zadatak, sve moguće predmete i stvari snimiti rentgenom. Rezultati su fascinirajući.

Nadrealista Salvador Dali je 1936. godine kombinovao gipsani odlivak jednog jastoga sa telefonskim aparatom. Ovaj čudnovati eksponat nazvao je Jastog-telefon.

Kabriolet Volkswagen – buba sa spuštenim krovom dopustio je poglede duboko u unutrašnjost.

Pisaće mašine se danas ne susreću svakodnevno. Rentgenskim snimkom ovaj staromodni aparat pobudio je interes, a unutrašnje filigranske linije su jednostavno fascinirajuće.

Ovdje mala zagonetka? Šta bi ovo moglo biti? Džepni računar, digitron? Ili laptop? Ni jedno od ovog. Na slici je rentgenski snimak jednog iPhone 6.

Nick Veasey nije rentgenom snimao samo stvari, nego i žive ljude. Na slici je bivši gitarist grupe “Guns N’ Roses”, Slash, koji je ogoljen do kostiju.

Kao i ljudi, i roboti na snimcima izgledaju izuzetno.

Zupčanici slične filmske kamere ne vrte se već odavno. Međutim, ono što je unutra, zadivljuje.

Cvijeće je lijepo i bez rentgen aparata. Pod x – zrakama, ovaj Iris Silverado djeluje slikovito.

A kofer na ovoj slici očigledno pripada nekoj dami. Cipele sa štiklom, i ništa više, osim cipela.

A jedan motor Harley Davidson izgleda basnoslovno. Motorista sa kožnom jaknom i sunčanim napočalama, obaveznim uz ove motore, izgleda baš cool.

Elvis Presley, kralj Rock and Rolla, ni pod rentgenskim zrakama nije izgubio ni malo od njegove karizme.

Kakva mašina: motor Douglas zadržao je šarm svoga vremena i pod x – zrakama.

Jedna tipična Chanel ženska tašna? Pogledom u unutrašnjost, uz pomoć x zraka, čini se da je vlasnici tašne zaštita i sigurnost vrlo važna stvar. Pri tome se čini da u tašni nema ni helera.

Nekada neizbježan aparat za zabavu i razbibrigu, budi niz sjećanja. Radio kasetofon. Danas sve to, i još mnogo više, sadrži skoro svaki mobitel.

(web)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Transatlantski akt prijateljstva

Svakog dana na društvenim mrežama budu postavljeni milioni fotografija. Danas jedna od njih, iz digitalne kamere čuda, postavljena prethodnih dana.

Niklas Winter (29) ekstremni sportista iz Munchena, Njemačka, u američkoj saveznoj državi Utah pokazao je još jedan znak njemačko-američkog prijateljstva.

Na visini 500 metara iznad tla, balansirao je na 2,5 centimetara širokoj sajli razapetoj između dva zračna balona, u bojama zastava ove dvije zemlje.

(focus)

(NovaSloboda.ba)

Svetost svjetla

Sada nije vrijeme nošenja laterna niti paljenja svijeća, nego je vrijeme Ghee lampi i mirisnih dimnih štapića. Ghee je pročišćeni maslac od Ayurverde. Ghee je, istovremeno, i hrana i lijek.

Hindusi ovaj mjesec obilježavaju svietlom i postom, slaveći njihove bogove. Uveče jedu zajedno i mole se, kao na slici u Shri Shri Lokenath Brahmachar templu u Daki, Bangladesh. Tako je nazvan po svetom Baba Lokenathu, koji je baš u ovim krajevima doživio duboku starost od 160 godina, a  njegovim sljedbenicima propovjedao mudrost i ljubav.

Vjernicima je govorio: „Vi ne možete znati ko sam ja, ali molite za mene svojim srcem. I ja ću vas osloboditi svake bijede“.

(stern)

(NovaSloboda.ba)