„Binge Eating” ili “Binge Eating Disorder” (BES) je poremećaj ishrane, kod nas u narodu poznat kao “žderanje” ili čak i “prežderavanje”, u kome se javljaju periodične želje za uzimanjem prekomjernih količina hrane, i potpuni gubitak svjesne kontrole nad ponašanjem u prehrani. A posljedica ovog poremećaja u dugoročnom razdoblju je prekomjerna tjelesna težina.
Ova psihička bolest je dijagnosticirana tek prije pet godina, kod osoba koje tako brzo jedu, dok ih doslovno ne savlada bol.
Koji su razlozi za “Binge Eating” i ima li kakvih terapija, riječ su dali stručnjaci.
Ovaj pojam zvuči pomalo moderno, ali ne postoji tako dugo. Međutim, to ne znači da se ova vrsta bolesti, ili bolje reći poremećaja pojavila odnedavno. Naime, ona je kao takva poznata već odavno, samo što kao dijagnoza bolesti postoji tek od 2013. godine. U praksi se još od prije mnogo godina susreću ljudi sa ovim poremećajem. Previše uzimanja hrane je u biti nezdravo, ali svaki onaj koji puno jede, ne mora automatski bit Bing Eater.
Osobe koje pate od ovog poremećaja imaju redovne napade uzimanja velike količine visoko kalorijske hrane. Pri tome, one jedu puno brže nego normalno, ili, moglo bi se reći, one jednostavno ubacuju hranu unutra. A to onda izaziva osjećaj nadutosti i mučnine, a ponekad i jakih bolova u stomaku. Gubitak kontrole, karakteristika je ovog poremećaja, kao i gađenje, stid i osjećaj krivice nakon napada uzimanja jela. Za razliku od bulimije, kod koje se javlja povraćanje, ili kod anoreksije, gdje se javlja potreba za prekomjernim sportskim aktivnostima, kod Bing Eatinga se na javljaju nikakve kompenzacijske mjere.
Za nastanak ovog poremećaja postoje biološki, psihološki i socijalno kulturni razlozi, a naročito su odlučujući psihički i društveni faktori. Ovdje se, prije svega, misli na emocionalno jedenje, što znači, da se uzimanjem hrane potisnu negativni osjećaji, koji bi se tako mogli savladati. Često se govori i o ovisnicima hranom, koji ne mogu prestati jesti, čak i kad se javi tjelesnu bol.
Pomoć se može potražiti u savjtovalištima za poremećaje prehrane, a u nekim zemljama se već nude i terapije odvikavanja. Kod onih, koji su zatečeni poremećajem, jedna dobra vijest: ne radi se ni o kakvom ličnom zakazivanju, nego o teškoj bolesti koja se da liječiti.
A liječenje podrazumjeva učenje načina kako se sa osjećajima poremećaja izlazi na kraj. Takvi osjećaji se moraju identifiikovati, a najvažnije je da se zatečeni sam upita: Jesam li stvarno gladan, ili bijesan? Ili, tužan? Imam li straha? I onda, razmisliti na koga se takvi osjećaji mogu adresirati, odnosno, s kim se o tome može pričati. Osjećaji se moraju izbaciti iz sebe, ni u kom slučaju zadržati u sebi, što je vrlo važno. A tu važi, pronaći neke nove načine za rješavanje problema, sve osim, dozvoliti samom sebi emocionalno žderanje.
Za razliku od bulimije i anoreksije, ovaj poremećaj se još uvijek rijetko prepoznaje i ispravno dijagnosticira. Zbog toga broj obuhvaćenih prekrivaju tamne brojke.
(web)
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen