(tekst koji slijedi objavljen je na
portalu bljesak 24. decembra 2017. godine)
Kutak povijesti:
Mjesto koje čuva Mostar
CIDOM, odnosno Centar za dokumentaciju
i informaciju Mostar je mjesto na kojemu se može pronaći praktično
cjelokupna prošlost grada Mostara. Osnovala ga je grupa entuzijasta
koja želi bogati kulturno-povijesni materijal ostaviti budućim
generacijama. Sadržaj koji godinama skupljaju entuzijasti dostupan
je svima besplatno na korištenje.
Na CIDOM-u se mogu pronaći stare
fotografije Mostara, knjige, priče o starim običajima, slike raznih
povijesnih predmeta. O CIDOMU-u smo razgovarali s jedinom od njegovih
osnivača Tiborom Vrančićem.
Bljesak.info: Kako ste došli na ideju
o osnutku CIDOM-a?
VRANČIĆ: Prije nekih desetak
godina, odvojen od svoga grada, dospio sam na internetski forum
Moforaja, gdje sam, pored brojnih novih i obnovljenih prijateljstava,
pronašao neke stvari koje nisam ni pomišljao pronaći u cyber
svijetu. Uključivši se u kreativan rad foruma, prihvatio sam se
zadatka da prikupim mnoštvo razbacanih starih fotografija Mostara,
te da stvorim jedan album sa što većim brojem starih fotografija
Mostara na jednom mjestu. Radeći na tom projektu uspio sam do danas
skupiti preko 10.000 fotografija Mostara svih povijesnih razdoblja.
Našavši se u masi dotad nepoznatih fotografija Mostara, dio njih
sam pretočio u svoju prvu knjigu Mostar – krhotine prošlosti.
Međutim, u knjigu ne stane baš previše materijala, a ja sam ga
imao u izobilju. Za mene nije bilo dileme da to bogatstvo povijesnih
slika ne smiju ostati kod jedne osobe, neiskorišten,
neupotrijebljen, skriven od očiju javnosti. Tako se postupno rađala
ideja o osnivanju jednog mjesta gdje bi se sav kulturno-povijesni
materijal o gradu Mostaru (ne samo fotografije) sakupio na jednom
mjestu i da on bude u svako doba besplatno dostupan svima koga takve
stvari zanimaju. Tu prvobitnu ideja nastalu u glavama Zdenka
Boškovića i mene, pokušali smo polu-amaterski postaviti na
internetsku stranicu naziva Cvijetna avlija kreiranu od nas dvojice.
Na stranicu smo uvrstili nešto fotografija Mostara i pokoji
pjesmuljak, ali gabariti stranice nisu dozvoljavali postavljanje
značajnije količine arhivskog materijala. Zbirke koje sam
namjeravao staviti na raspolaganje javnosti su bile ogromne, vrlo
vrijedne i smatrao sam da bi bila šteta da ih proguta mrak zaborava.
Tada su se stjecajem okolnost nama dvojici priključili Smail Špago,
Ismail Braco Čampara i Emina Redžić Muftić te smo tako dobili na
efikasnosti pa smo ozbiljnije pristupili realizaciji ideje. Tako je
nastala naša stranica www.cidom.org koja nije statična nego se iz
dana u dan obnavlja, dodaje se novi materijal, a na našoj Facebook
stranici, koja ima do sada skoro 3.000 članova, su dobrodošli svi
koji mogu nešto uvrstiti u arhivu – fotografije, tekstove, priče
o starim običajima, slike predmeta.
Bljesak.info: Koliko ste dosad
prikupili povijesne građe?
VRANČIĆ: Poprilično. Toliko da
nismo ni u najsmjelijim snovima mogli predvidjeti količinu. Prije
svih tu se nalazi bogata arhiva knjiga o Mostaru u pdf formatu od
nekih dvjestotinjak naslova. Poanta je na starim knjigama, pisanim
prije stoljeća pa čak i dva, brojni putopisi s opisima Mostara na
nekoliko svjetskih jezika, neki i u prijevodu. Tu su i brojni članci
o povijesnim mostarskim temama. Imamo i arhivu od kojih 9.000
fotografija Mostara iz svoj povijesnih razdoblja, fotografije tipa
nekad i sad, koje uspoređuju stare motive grada s onima snimljenim
danas s potpuno iste pozicije, kombinirane fotografije nestalih
građevina, veliku zbirku umjetničkih slika i umjetničke
fotografije s temom Mostara. Nalazi se tu i nešto filmske građe u
obliku video klipova, stare nošnje... Zamišljeno je još nekih
rubrika, ali te ideje su tek u začetku realizacije. Napominjem, da
je sav materijal besplatno dostupan za downloadiranje.
Bljesak.info: Koliko je financijski
teško održavati CIDOM?
VRANČIĆ: Bila je to lijepa i
plemenita ideja, no kao i uvijek, problem nastaje kad se ideja treba
realizirati. Usprkos entuzijazmu, dobroj volji i dobrovoljnoj
besplatnoj angažiranosti mnogih pojedinaca, sve ovo nije bilo moguće
ostvariti bez financijskih sredstava. Od brojnih dobrovoljnih priloga
posjetitelja naše Facebook stranice uspjeli smo pronaći
odgovarajućeg operatera koji nam za godišnju naknadu od nekih
tristotinjak dolara ustupa svoj link. Stranicu održavamo sami –
dobrovoljno. Dosad imamo ?u čekmedži? nešto sredstava dovoljnih za
koju godinu-dvije nastavka rada i održavanja, a kada se primakne rok
isteka, opet ćemo organizirati ?prosjačenje.? Ne mogu drukčije
nazvati ovakav način financiranja, jer u biti on to i jeste –
čisto prosjačenje. Međutim, sagledavajući trenutnu ekonomsku
situaciju, ništa više se ne može ni očekivati. Ljudi nemaju za
osnovne potrebe, a kamoli za neku društveno-kulturnu nadogradnju.
Vidjet ćemo koliko ćemo moći opstati.
Bljesak.info: Dobivate li donacije za
svoj rad? Imate li podršku od gradskih vlasti? VRANČIĆ: Iskreno,
donacije bez neke prijeke potrebe ne tražimo. Trenutno uvjeta za
registraciju kao neprofitabilna organizacija nemamo, a i nije nam
potrebna za ovakav opseg rada. Kada (i ako) se naša djelatnost
proširi, onda ćemo ozbiljnije pristupiti razmatranju i te solucije.
Što se tiče gradskih vlasti, s njima nemo nikakvih kontakata, a ne
vjerujem da u njihovim strukturama postoji neka služba koja prati
ovaj segment kulture. Osim toga ne postoji ni gradska vlast kao
takva. Mislim također, da bi suradnja s muzejima grada trebala biti
daleko tješnja i većeg obima. Ovako mi se čini kao da muzeji
ljubomorno čuvaju svoju arhivsku građu od očiju javnosti i pristup
istima je uveliko otežan.
Bljesak.info: Ustupaju li ljudi rado
dokumentaciju koju imaju?
VRANČIĆ: Do starih razglednica i
fotografija sam dolazio na nevjerojatne načine. Ima tu dio
materijala strastvenih kolekcionara starih razglednica, koji su mi
velikodušno ponudili svoje zbirke za skeniranje. Jedan dio sam uspio
naći na internetu, neke sam i sam imao u svojoj kolekciji, mnogi
članovi naše Facebook stranice postavilo je podosta fotografija iz
svojih privatnih zbirki (barem onih koje su se uspjele sačuvati
nakon zadnjeg rata). Mnogi Mostarci su se zaljubili u starine Mostara
pa i sami pretražuju internet ne bi li naletjeli na pokoju
fotografiju koju još nismo uspjeli otkriti te nas upućuju na njih.
Bljesak.info: Koja je najzanimljivija
fotografija koju su vam ljudi poslali?
VRANČIĆ: Ovo je baš teško
pitanje. Ovo je ona priča o djeci i prstima na rukama. Svaka nova
fotografija koju dobijemo se pomno analizira, otkrivaju se detalji
koji su zanimljivi ili su bili dotad nama nepoznati, tako da ne znam
koju fotografiju bih odabrao kao najzanimljiviju. Možda u tu
kategoriju spada najstarija fotografija Starog mosta na koju smo do
sada naišli, a ona datira iz perioda prije 1878 i nalazi se u
privatnoj kolekciji gospodina Karla Drage Miletića. Od zanimljivih
fotografija naveo bih kolekciju koje su snimljene za vrijeme posjeta
cara Franje Josipa Mostaru iz 1910. g.
Bljesak.info: Koje povijesne činjenice
o Mostaru ne znaju ni ljudi koji žive u ovom gradu cijeli život?
VRANČIĆ: O tome bi se mogli
pisati referati. Pošao bih prije svega od sebe, jer do prije
petnaestak godina o Mostaru nisam znao baš ništa. Tek kad sam se
odvojio od njega, počela me zanimati njegova prošlost. Tijekom
prikupljanja i objavljivanja materijala nailazili smo na brojne
komentare ljudi (posebno mladih) od onih da su mislili da je kružni
tok Rondo nastao iza 1993. g., pa do nepoznavanja starih naziva ulica
ili godina gradnje pojedinih značajnijih građevina. Malo ih poznaje
stare toponime kao što su Kulluk, Suhodolina, Ričina ili Lipete
(stari naziv za Zalik). Nepoznato je da je, nakon prve telegrafske
linije uvedene u svijetu 1838. g., Mostar uspostavio telegrafsku vezu
s Metkovićem nakon samo dvadeset godina, prvu u Bosanskom vilajetu.
Također, bilježimo da su braća Lumiere godine 1895. prvi puta
prikazali svoje čudo od tehnike – kinematograf. Samo 10 godina
nakon toga i u Mostaru su se počele vrtjeti pokretne slike. Malo tko
zna da je Mostar imao tvornicu bicikli ili da se na natječaj za
upražnjeno mjesto ravnatelja bolnice u Mostaru godine 1866.
natjecalo čak 35 kandidata, od kojih su dvanaestorica bila iz Beča,
a ostali iz Trsta, Krakova, Sarajeva i drugih mjesta monarhije.
Nepoznata je i činjenica da je Mostar trebao neposredno pred Prvi
svjetski rat dobiti još jedan most, grandiozno arhitektonsko djelo
koje bi povezivalo trg Mejdan s Bašćinama, a rat je omeo
investiciju. Mnogi nisu upoznati s činjenicom da je Alajbegovića
česma na Musali prvobitno stajala na početku ulice Braće Brkić, a
da je tek 1937. g. za vrijeme izgradnje Vakufskog dvora, premještena
na postojeću lokaciju. Povijest našeg grada je izuzetno bogata, a
brojni su ljudi zaslužni za istraživanje njegove prošlosti. Tako
da ne mislim da postoji jedna osoba kojoj su poznate baš sve
činjenice o njemu. To je ujedno i jedan od razloga stvaranja ove
naše stranice.
Bljesak.info: Koliko je bitno da CIDOM
opstane?
VRANČIĆ: Veoma važno.
Važno jer se na jednom mjestu može pronaći praktično cjelokupna
prošlost grada. Mi smo se dobrano namučili skupljajući djeliće te
povijesti, a mladima ostavljamo cjelokupan materijal sistematiziran
na jednom mjestu. Mislim da je izuzetno bitno ne zaboraviti svoju
prošlost. Materijalom na ovoj stranici mogu se koristiti svi koje to
zanima – učenici, studenti, povjesničari, muzeji, arhivi,
novinari, pisci, ljubitelji pisane riječi, zaljubljenici u
fotografije i starine Mostara i brojni drugi Mostarci koje zanima ova
tematika. Ovaj kutak povijesti Mostara mnogo znači brojnim
Mostarcima i drugima koji ga vole, a brinu u očuvanju
kulturno-povijesnih vrednota. Ovo možemo reći sa sigurnošću jer
pratimo posjećenost stranice. Naime, prosječno 2.000 ljudi posjeti
CIDOM stranicu u jednom tjednu. Uzimajući u obzir da se ne bavimo
dnevnom politikom, žutim tiskom ili estradom, ovaj broj je
impozantan. Ljudi su sve više svjesni vrijednosti Mostara koje je on
imao u prošlosti, a prošlost je jedna, ma koliko se današnje
vlasti trude prikazati da povijest počinje od njih. Alternativa je
prepustiti se novim povjesničarima i krojenju jedne nove –
nepoznate povijesti i oduzeti pokoljenjima koja pristižu poznavanje
Mostara iz prošlosti. Ne mislim da je naš projekt grandiozan, ovo
je samo jedan mali pokušaj da se od zaborava spase mnogobrojne
knjige, tekstovi, fotografije i sjećanja. Nije nam namjera naricati
nad prohujalom prošlošću, jer ne daj Bože da se opet sva povijest
povrati, da sve ovo što je grad, i mi s njime, prošao, nanovo
preturimo preko glave. Namjera je pokazati jednu bogatu prošlost
grada koja je sazdana od krupnih i sitnih stvari, ali koje su imale
svoju rolu u tkanju povijesti grada. Završio bih već izlizanom
izrekom da grad koji nema prošlost nema ni budućnost.
(izvor:bljesak)
link za web stranicu CIDOM:
http://www.cidom.org/
link za facebook stranicu CIDOM:
https://www.facebook.com/groups/536860812993418/?ref=bookmarks
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen