Za nezaborav: Sto godina od smrti dr. Alzheimera

Mnogi ljudi strahuju od ove bolesti više nego i od jedne druge: Alzheimerova demencija briše iz sjećanja sve, od identiteta do ličnosti. Na 100. godišnjicu smrti čovjeka koji je otkrio ovu bolest, postavlja se otvoreno pitanje: Zašto još nema efikasnog lijeka protiv ove bolesti?

Ko je bio dr. Alzheimer, u koje vrijeme je živio, kako je došao do saznanja o ovoj bolesti?

Poznati ljekar, dr. Alois Alzheimer rođen je 14. juna 1864. godine u Marktbreitu u Bavarskoj, kao sin jednog notara. Nakon uobičajenog školovanja, Alzheimer je studirao medicinu i odmah pokazao interes za neuropsihijatriju. Nakon završetka studija, radio je kao asistent ljekar u državnoj ustanovi za psihijatriju i epilepsiju u Frankfurtu i tamo je vrlo rano došao u dodir sa oboljelim od bolesti, koja je kasnije nazvana njegovim imenom. Njegov vrlo važan pacijent toga vremena bio je jedan trgovac dijamantima iz Frankfurta, koji je umro od jednog još do danas nerazjašnjene bolesti oslabljenja mozga, pri čemu je tačno utvrđeno, da do oboljenja nije došlo zbog posljedica sifilisa.

Nakon smrti trgovca, mladi doktor Alzheimer se zaljubio u njegovu udovicu, uskoro je oženio i s njom dobio troje zdrave djece. Šest godina nakon vjenčanja, žena mu umire od jedne iznenadne bolesti. Nakon toga, doktor seli prvo u Heidelberg, a onda u München. U to vrijeme upoznaje se sa jednom pacijenticom, Augustom Deter, čija sudbina je bila osnova za nastajanje kasnije legende. Žena je bila napunila tek 50 godina, a njeno sjećanje je bilo potpuno obustavljeno. Ona nije mogla pratiti nikakav razgovor, jer je iste sekunde zaboravljala pitanje koje joj je bilo postavljeno, a nikad se nije puno toga mogla ni sjetiti, pa čak ni njenog imena. Kad je nakon nekoliko godina umrla, Alzheimer je detaljno istražio njen mozak u pronašao jedno mjesto na kome su se sukobljavali degenerisani nervi i naslage zakrčenja, što je i danas tipično zaovu bolest.

Da li je Alzheimer stvarno otkrio sliku ove bolesti, ostalo je do danas, takođe, nerazjašnjeno, jer su slični slučajevi i ranije opisivani. Ali, njegov tadašnji mentor, psihijatar Emil Kraepelin, ovoj bolesti je dao ime njegovog učenika. Kada je Alzheimer 1912. godine dobio poziv da dođe na Breslau Univerzitet, tokom putovanja dobio je jednu tešku bolest. Bolešću je bio zahvaćen njegov srčani mišić, nastupile su komplikacije od kojih se doktor nikad nije oporavio.

Umro je 19. decembra 1915. Godine, kada mu je bilo tek 51. godina, nakon kratkotrajnog, ali dramatičnog pogoršanja njegovog stanja. Sahranjen je u Frankfurtu pored njegove supruge.
(izvor:sdz)

Smail Špago
(Novasloboda.ba)