Prva željeznička pruga
u BiH puštena u promet prije 143 godine. Iako mnogi smatraju kako je gradnja
pruga u našoj zemlji počela s dolaskom K&K monarhije, historijska je
činjenica da je prvu trasu željezničke pruge u BiH izgradila turska vlast. Prva
pruga izgrađena je na relaciji Dobrljin - Banja Luka, dužine 104,3 kilometra, a
radovi na njoj okončani su 1872. godine, pred sam kraj osmanske uprave. To
je bila željeznička pruga normalnog kolosijeka.
“Najzaslužnija osoba za dolazak željeznice u BiH je turski
sultan Abdul Aziz Han”, napisao je Fevzija
Ajdin, autor knjige „Historija željeznica BiH“. “Sultan je bio zadivljen
ubrzanim razvojem industrije u BiH, pa je po povratku u Tursku naredio
izgradnju pruge Carigrad-Beč. U aprilu 1869. godine sklopljen je ugovor sa
grupom kapitalista, koje je predvodio baron Moris Hirsch, koji dobijaju
koncesiju za gradnju pruge koja je trebala prolaziti kroz Bugarsku, Rumeliju i
Bosnu.” Do potpune realizacije ove
ideje nikad nije došlo, između ostalog jer se Srbija, tada pod
velikim uticajem Rusije, negativno izjasnila o gradnji pruge i nije dozvolila
da ona prelazi preko njene teritorije. U jesen 1871. godine, kada su položene
šine od Bosanskog Novog do Prijedora, iz Siska su na dereglijama dopremljeni
teretni vagoni za prevoz šljunka, a u novembru i prve dvije lokomotive. Smatra se kako je 24. decembar 1872. godine
zvaničan datum puštanja u saobraćaj prve pruge.
“Narod je s čudom
gledao u lokomotivu, jer nije mogao vjerovati da ‘zaprega ide bez konja’ i
nazvao ju je šejtan araba, odnosno vražja kola”, napisao je Ajdin. Okupacijom
BiH, austrougarska je uprava odredila da se pruga Banja Luka-Dobrljin osposobi,
a za radove na njoj bila je zadužena Deveta regimenta ratne željeznice, kojom
je rukovodio major Johan Tomašek.
Nekoliko dana
prije dolaska voza, gradski telal je obavještavao: "Čuj, narode, čuj i
počuj! Za tri dana, u prvu subotu ide šin-defil
ili ajsliban iz Novog u Banjaluku, pa ko je za puta-nek se sprema!".
Kao i sve novotarije pojava voza izazvala je iznenađenje, ponekad i strah od snažnog zvižduka lokomotive. Novljane je bunilo i to kaka i zbog čega voz nema našeg imena.
Osluškivali su kako željezničko osoblje, u to vrijeme isključivo stranci nazivaju voz pa su od tuđinskih naziva iskovali svoje: od francuske riječi "šmen d fer" nastade šin-defil, a od njemačke "ajzenban" nastade ajsliban. Stanovnici, oni najstariji, koji pojavom voza nisu vidjeli mogućnost boljeg i bržeg prevoza niti njegovu buduću ulogu nazvaše ga "šejtan araba" što na turskom jeziku znači "đavolja kola", valjda zato što je išao "sam".
Kao i sve novotarije pojava voza izazvala je iznenađenje, ponekad i strah od snažnog zvižduka lokomotive. Novljane je bunilo i to kaka i zbog čega voz nema našeg imena.
Osluškivali su kako željezničko osoblje, u to vrijeme isključivo stranci nazivaju voz pa su od tuđinskih naziva iskovali svoje: od francuske riječi "šmen d fer" nastade šin-defil, a od njemačke "ajzenban" nastade ajsliban. Stanovnici, oni najstariji, koji pojavom voza nisu vidjeli mogućnost boljeg i bržeg prevoza niti njegovu buduću ulogu nazvaše ga "šejtan araba" što na turskom jeziku znači "đavolja kola", valjda zato što je išao "sam".
Cijene prevoza
bile su visoke pa su se ljudi teško odlučivali na put vozom. Jedno od pravila
je glasilo; U putničke vagone ne primaju se paščad". Globe za prekršaje
naplaćivale su se u srebru. Brzina voza bila je od 5 do 25 km/čas ali za mnoge
ljude i to je bila - velika brzina!
U putopisu Francuski pisac Charles Yriarte koji je krajem 19 vijeka boravio u Novom i u svom Putopisu, objavljenom 1902. godine, između ostalog opisao je trenutak pred polazak voza.
"... Nekoliko vojnika koji žure da stignu u svoje jedinice, žena i sluškinja pravoslavnog sveštenika iz Prijedora, dva veličanstvena muslimanska bega, bogato odjevena veleposjednika, koji naoružani do zuba idu da obiđu svoj posjed, zatim hrvatski apotekar iz Zagreba koji je u Banjaluci otvorio svoju filijalu, to su bili prvi putnici. Mašinovođa je Litvanac i govori nekoliko fracuskih riječi. Veliki je kontrast između industrijskog modernog oblika savremene lokomotive i izgleda osoblja koje sastavlja voz i opslužuje ga. Kondukteri i pratioci voza sa svojim dugim handžarima i ukrštenim starinskim puškama za pojasom, ukrašenim sedefom i srmom unosili su nemir u duše putnika, iako su im otvarali vrata na vagonima. Zaptija, koji zvonom daje znak za polazak voza, sa čitavim arsenalom oružja na trbuhu, više izgleda kao napadač navoz nego što liči na njegovog zaštitnika. Čekajući na polazak voza posmatrao sam kako iza srebrnih vrba, površinom Sane klize velike lađe po obliku nalik dahabijama sa Nila, a vukli su ih ljudi i koji na obali, pomoću konopaca..."
(izvori:željeznice.net, mandrak72.blog)
U putopisu Francuski pisac Charles Yriarte koji je krajem 19 vijeka boravio u Novom i u svom Putopisu, objavljenom 1902. godine, između ostalog opisao je trenutak pred polazak voza.
"... Nekoliko vojnika koji žure da stignu u svoje jedinice, žena i sluškinja pravoslavnog sveštenika iz Prijedora, dva veličanstvena muslimanska bega, bogato odjevena veleposjednika, koji naoružani do zuba idu da obiđu svoj posjed, zatim hrvatski apotekar iz Zagreba koji je u Banjaluci otvorio svoju filijalu, to su bili prvi putnici. Mašinovođa je Litvanac i govori nekoliko fracuskih riječi. Veliki je kontrast između industrijskog modernog oblika savremene lokomotive i izgleda osoblja koje sastavlja voz i opslužuje ga. Kondukteri i pratioci voza sa svojim dugim handžarima i ukrštenim starinskim puškama za pojasom, ukrašenim sedefom i srmom unosili su nemir u duše putnika, iako su im otvarali vrata na vagonima. Zaptija, koji zvonom daje znak za polazak voza, sa čitavim arsenalom oružja na trbuhu, više izgleda kao napadač navoz nego što liči na njegovog zaštitnika. Čekajući na polazak voza posmatrao sam kako iza srebrnih vrba, površinom Sane klize velike lađe po obliku nalik dahabijama sa Nila, a vukli su ih ljudi i koji na obali, pomoću konopaca..."
(izvori:željeznice.net, mandrak72.blog)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen