Na granici sjećanja – Dvorac u Vitini

O dvorcu u Vitini imao sam prilike slušatu priče od starijih iz Ljubuškog kraja, u prvom redu od mog dede Ibrahima i njegove braće Mustafe efendije, Alije i Salke Špago, kao i od mojih dobrih prijatelja iz Vitine, u nekadašnjim lijepim vremenima dok sam dolazio Vitini u pohode. Kakva je to ljepota bila svjedoči i tekst objavljen ovih dana na portalu Ljubusaci.com, autora Kemala Mahića, a povod objavljivanju teksta bila je fotografija dvorca Kapetanovića, koje je snimljena 1936. godine. Profesor Mahić je u svom tekstu citirao Dr.sci.  Halida Sadikovića, koji je u svojim radovima pisao o ovom objektu.

Prenosimo tekst i fotografiju sa portala ljubušaci.com, a kako je to i autor teksta i naznačio, da je podijeli sa Vitinjanima i Ljubušacima. Stoga je i ovaj prilog samo produžena ruka teksta sa portala.

Moj dvorac u Vitini

Autor: Kemal Mahic

Sa velikom radošću sam došao do ove fotografije iz 1936.godine. Želim je podijeliti sa Vitinjanima i Ljubušacima tj. sa onima kojima ova fotografija puno znači.

Dr. sci. Halid Sadiković o Kapetanovića dvorcu piše: “Dvorac je sagrađen,vjerovatno,poslije ukidanja dizdara i kapetana 1835.godine, kad je nastao period relativnog mira na granici, a možda i ranije. Građen je na dva kata, s kamerijom (balkonom) na kojoj je stajao napis „Moj dvorac“. Dvorac je imao pet ulaznih vrata,80 prozora, 22 sobe, a u 11 soba hamame i uz njih ugrađene zemljane peći. Bakreni kazani neprekidno su bili puni tople vode, pa su se tako grijele i sobe i mramorni hamami. Jedan hodnik je bio dug 24 m, a uz njega su postojale dvorane za sastanke,vijećenja (divanhane), trpezarija i pomoćne prostorije. Drugi kat dvorca bio je izuzetno lijepo građen s dva „ćoška“, desni i lijevi, s osam prozora u arapskom stilu, kao u džamijama. Osobito su lijepo bile izrađene šiše ćoškova. Pored raznovrsnih umjetničkih crteža na šišama su bile urezane mudre rečenice iz Kur*ana i po dvije sultanske ture (sultanska grba). Sarajevski slikar Salih Ćeremidija izradio  je na zidovima freske živih boja s pticama, maslinama, lozom, grožđem, limunovima i narančama“(Opširnije: Iz prošlosti Ljubuškog, str.61).

Eh, da su Bog*do svi bosanskohercegovački begovi bili kao vitinski Kapetanovići, onda bi bošnjačka nacija bila u svom razvitku ravna onim nacijama sa kojima živi stoljećima.

Dok su drugi begovi čuvali kafane, hareme žena, kupleraje Pešte, Beča, Budima...vitinski Kapetanovići su se bavili „narodnim blagom“,“istočnim blagom“,idejom bošnjaštva, novinstvom i časopisima, zaštiti svojih kmetova druge religije i nacije, pisali poeziju, putopise, bili odlikovani od strane Papstva a njihovi nasljednici bavili se naukom i postajali uvaženi članovi društva bez obzira koji je bio društveno-politički sistem.Vrijednost je uvijek vrijednost! Tako je i danas.

„Moj dvorac“ je djelo  begova Kapetanovića kao i ostala djela koja su dali i daju u različitim oblicima života!

Može nam služiti na čast što su naši preci živjeli u vrijeme njihovih života pa o tome možemo svjedočiti istinito i nepristrasno.

Objavljeno na portalu: Ljubusaci.com

(spagos)

Deset najšarenijih mjesta na svijetu

Ova mjesta stvarno egzistiraju. Ne u snovima ili u mašti, niti u filmovima Wes Adndersona, nego ovdje, na ovoj našoj, lijepoj i misterioznoj planeti. A mišljenja smo da bi i vi trebali znati za njih.

Polja lavande u Provence, Francuska valjaju se pod svijetlo ljubičastim cvijetovima tako daleko koliko oko može sagledati.

Procida u Italiji, jedno malo ostrvo, sa poredanim šareno obojenim kućama, koje su u kontrastu sa plavetnilom Mediterana.

Rijeka Cario Cristales River u Kolumbiji, ili rijeka sa pet boja, ovo biološko čudo sa upečatljivo crvenom bojom javlja se svake jeseni zahvaljujući cvjetanju rijetkih biljnih vrsta koje rastu na pješčanom dnu rijeke.

Jezero Retba u Senegalu, ili jezero obojeno bojama žvake, svoju boju dobija od jedne bakterije koja uspijeva u slanim vodama.

Polja tulipana u Holandiji, tokom proljeća besprijekorno njegovani tulipani, narcisi i zumbuli na poljima u Holandiji cvjetaju zapanjujuće predivnim bojama.

Veliki koraljni greben Reef u Australiji je svjetsko čudo sa više od 400 vrsta koralja, 500 vrsta algi i 1500 vrsta riba, a sve to skupa svojom paletom boja to i dokazuje.

Louping Kina, oranice u planinskim okrugu istočne Kine postaju „zlatno more”, kada počne sezona cvjetanja uljane repice.

Valley of Flowers, ili Dolina cvijeća, Nacionalni park u Indiji, svjetska kulturna baština postavljena nasuprot divljine Himalaja, prekrivena cvijećem jarkih boja, a zalazak sunca svemu tome daje nezaboravan ugođaj.

Shibazakura Hill u Japanu, u proljeće, u poljima podno planine Fuji sve buja od cvijeta stotina hiljada mahovina, ili „ shibazakura”, u raznim nijansama ružičaste boje.

Jezero Natron u Tanzaniji, je plitko jezero puno soli i sode, čak je toliko slano da je negostoljibivo za veći dio flore i faune. Nevjerovatno crvene boje vode i električno narandžaste boje obale.
(izvor: huffingtonpost)

Priredio: Smail Špago

novasloboda.ba

Medicinski fenomeni: Rodila dvojke tri puta u četiri godine

Vjerovatnoća da se nešto ovako desi desi je jedan prema pet miliona: tri puta u četiri godine jedna žena u Izraelu rodila je dvojke.

Prije nekoliko dana, 26 godišnja žena iz jednog arapskog sela u blizini Caesarea u Izraelu rodile je bliznace, sina i kćerku, kako je potvrdila glasnogovornica Hillel-Jafa biolnice u gradu Hadera.

Novorođenčad imaju četiri starije sestre, u stvari dva para bliznakinja starosti od 3 i 4 godine.

„Radilo se o sasvim normalnoj trudnoći bez vještačke oplodnje. Svi blizanci su dvojajčani, znači nisu identični. Vjerovatnost ovakvog slučaja je jedan prema pet miliona”, objasnio je dr. Chaim David, šef porođajnog odjela bolice,.

Porodilja, još iscrpljena od poroda, rekla je da u njenoj familiji nije bilo sličnih slečajeva, ali da je i njena svekrva bliznakinja.

Otac Saed Ajasch i majka Afat izjavili su da su sretni zbog prinova, pogotovo što se nakon već četiri kćerke i još jedne nove, rodio i jedan sin, te da u njihovoj kući ima dovoljno prostora za sve njih.
(izvor:bild)

Priredio: Smail Špago

novasloboda.ba

Mostarom usput - Radovi na Tepi

Tepa se preuređuje

Tepa se preuređuje i prema idejnom projektu dobiće savremen izgled ali prilagođen ambijentu stare gradske jezgre pod zaštitom UNECO-a. Stolovi su uklonjeni, silna skalamerija iznad njih i već je cijeli plac betoniran. Ostavljeni su fundamenti za stubove koji će nosti konstrukciju zatvorenih prostora a sasvim desno prema Neretvi je predviđen otvoreni ambijentalni prostor za kulturne sadržaje u čijoj će pozadini kao prirodna scenografija biti Stari most i dio starog grada.

(tekst i fotos: Zlatko Serdarević)

Mostarom usput - Gdje god vidiš lijepo drvo...

Košćela u dvorištu Karadžozbegove džamije

Evo primjera divljanja u gradu 20 godina nakon završetka kataklizme. Svako sječe stoljetne koščele i ostala stabla, a niko niti upozorava, niti kažnjava niti bilo šta poduzima. Niti inspekcije rade niti se ko kažnjava za slična djela. Plate se primaju za nerad i podržavanje javašluka. U opštem haosu grad sve više gubi gradsko obilježje a kraj uništavanju se ne nazire. Košćela se nalazila u Ulici Karadžozbega, onoj što se spominje u pjesmi Indexa. Ovo truplo simbolično predstavlja grad Mostar koji je kao što se vidi katilinski isječen na dva dijela i ostao je samo bezživotni panj. Lijepa slika gradskih čelnika. Lijepe poruke za nevinu mladost, lijep odnos prema gradu u kome je cvjetala kultura i harmonija među svim narodima. Mržnja prema zelenilu dolazi iz ruralnih sredina jer tamo stablo služi samo za grijanje, ne kao pluća grada, kao hortikultura, kao sklad objekata i flore.

Ubijaju Mostar, zar ne? 

(tekst i fotos: Zlatko Serdarević)

Mostarom usput - Japanska trešnja

Japanska trešnja u Mostaru

Ovu prelijepu mladu stablašicu japanske trešnje fotografisao sam 14. februara 2015. godine u parku kod Rondoa nekadašnji Izviđački park. U pozadini je Prenj pod snijegom. Tipičan februarski gradski milje. Na padinama Huma kod Čekrka u bašti Smaje Kljake još nije probeharao bajam, vjerovatno jer čuti studen. Nekada je u Oslobođenju na naslovnoj stranici, upravo za 14. februar, objavljivana fotografija na kojoj je behar - (ako ga je tada bilo). Danas ni tog običaja nema a behar je život, mladost, buđenje, budi lijep osječaj dolaska premaljeća kad se Ljeljo pominje.

(tekst i fotos: Zlatko Serdarević)

Kultura sjećanja - Legenda o imotskom Crvenom jezeru

Okosnicu legende čini propast bogataševih Gavanovih dvora, na čijem je mjestu i nastalo Crveno jezero, koje je u kataklizmičkom procesu nastajanja progutao čitave dvore

Ante Juroš, Dalmacija news

Kada se povede riječ o imotskim jezerima, uglavnom se misli na Crveno i Modro jezero, dok se o ostalim jezerima Imotske krajine govori i zasebno i s posebnim naglašavanjem, kako se radi upravo o nekom takvom drugom jezeru. Posebno je zanimljiva lokacija ovih jezera. Modro jezero nalazi se uz rub samog središta Imotskog, a u njegovoj neposrednoj blizini smješteno je i drugo imotsko jezero – Crveno jezero. Ovu neveliku udaljenost između dvaju jezera, mnogobrojni Imoćani prelaze u svakodnevnim šetnjama, ali također i velik broj turista koji polako otkrivaju sve ljepote dalmatinskog zaleđa. Sama jezera, zahvaljujući svojim lokacijama, specifičnostima i ostalim obilježjima, samog gradu daju na posebnosti i važnosti; u određenim kategorijama čak i u okvirima svjetskih raritetnih karakteristika. Uz njih su vezane i mnogobrojne legende, mitovi i vjerovanja, puni svakojakih jezivosti i čuda. Jedne od takvih davnih legendi nedavno sam se prisjetio.

Prije nekog vremena bio sam u svojstvu vodiča jednom mađarskom gostu, izvjesnom Ferencu Soliborniju, koji je radio znanstveni rad vezan uz stare europske legende, mitove i vjerovanja. Poseban je interes iskazao upravo za Crveno jezero. Sa sobom je imao ispisanu legendu o nastanku Crvenog jezera, ali ne u proznom obliku, nego u spjevu. Ta je pjesma zabilježena u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, a sadrži sve elemente legende koja se vezuje uz nastanak Crvenog jezera. Spjev sadrži 28 strofa koje imaju jednaki broj stihova. Gost iz Mađarske imao je odličan prijevod na engleski jezik, ako izuzmemo nedostatak rime, koja postoji u izvornom hrvatskom obliku.

Crveno jezero, foto: righdrua

Legenda o nastanku Crvenog jezera naslonjena je na prigodne tekstove iz Biblije. Okosnicu legende čini propast bogataševih Gavanovih dvora, na čijem je mjestu i nastalo Crveno jezero, koje je u kataklizmičkom procesu nastajanja progutao čitave dvore. Gavan je, kako kaže legenda, imao svega osim duše. Otud i izreke u narodu: Čije brdo? Gavanovo! Čije polje? Gavanovo! Čije kule? Gavanove! Čije sluge? Gavanove! Svjedoče tome i stihovi iz spjeva (… sve njegovo to bijaše, svu Imotu svojom zvaše…). U njegovim su se dvorima često održavala slavlja za odabrane goste (… njegov dom je dom veselja, prilizica prijatelja…). No, kada bi koji siromah potražio pomoć na njegovim vratima, tada bi pokazao svoju gadnu narav (… na siromaha on pušta pseta gladna, da se riješi stvora jadna…). Prilikom jedne takve gozbe, jedan je stari prosjak, sa svojom djecom, pokucao na vrata, koja je otvorila gavanova žena (… dajder gospo, tako ti neba, udijeli nam koru hljeba; dva već duga dana cijela, ne vidjesmo mrve jela…). Ali žena nije pokazala samilost (… gavanica na te riječi, u smijeh prasnu da sve ječi…). Prosjak je dalje nastavio (… Bog će tebe da nagradi što toj činiš siročadi…). Tada je žena pokazala da je njen karakter identičan muževom (… što je meni do tvog Boga, dok gavana imam svoga…). Potom se prosjak prikazao u pravom obličju anđela (… gavane, tvoje slave, tvoga blaga, nestati će sad bez traga…). Gavanovi dvori su iskusili zasluženu pravdu (… zadrhtali stari dvori, sve se krši, lomi, ori; Božji sud se sada vrši, da oholost ljudsku skrši…). Zbog njihove oholosti i nemilosrdnosti, od velebnih dvora ne osta ništa (…niti kamen na kamenu, ne osta za uspomenu…). A na mjestu dvora pojavilo se Crveno jezero(… sad tko stupi do tog mjesta, gdje gavana s dvorim nesta; jezero će naći tamo, strahovito, pusto, samo…).

Crveno jezero, foto: righdrua

Legenda o Crvenom jezeru u svojem je temelju uvijek ista. Nemilosrdnost i oholost gavana i gavanice kažnjava se uvijek na isti način, koji je povezan s nastankom Crvenog jezera. Razlike postoje tek u liku osobe koja kuca na vrata gavanovih dvora. Nekad je to anđeo, nekad sveti Petar ili neki drugi svetac iz Biblije. Sve ovisi o kazivaču i zapisivaču ove stare legende.

No, isto tako nije rijetkost da najstariji stanovnici Imotskog, svojim unucima ili praunucima, prilikom pričanje ove legende, za kraj naglase i ovo: “Kada je vrijeme dobro, nebo vedro, voda mirna i kada nema drugog svijeta okolo, čak i danas u Crvenom jezeru možete vidjeti ostatke starih gavanovih dvorskih zidova!”

foto: www.theapricity.com

objavljeno na portalu: tacno.net

Naši u svijetu

Klub Stari most Brisbane: Svečana akademija povodom Dana nezavisnosti BiH

Dan nezavisnosti BiH, klub Stari most, Brisbane, Australija, obilježiće svečanom akademijom u subotu 28. februara, u prostorijama Bošnjačkog Islamskog centra Brisbane.

Svečanosti će prisustvovati Bakir Sadović, ambasador BiH u Australiji, kao i brojni gosti iz društveno političkog života naše zemlje i Australije.

U toku dana, održaće se tradicionalni nogometni turnir.

Uz čestitku povodom Dana nezavisnosti BiH, Klub Stari most poziva sve zainteresovane da dođu i da uveličaju ovu svečanost.

Muhamed Hama Kovačić

(Specijalno za portal Novasloboda.ba)

Na granici sjećanja: Carina nekada i Memi hodžina džamija

Pregledavajući sljedeću fotografiju, ispočetka smo pretpostavili da se radi o motivu iz Donje mahale, pa zatim da je Glavna ulica na potezu od Dječje biblioteke prema sjeveru i tek nakon dosta diskusija, sjećanja, prijedloga, priloga, pregleda starih slika i na kraju neizbježnog Googlea, došli smo do zaključka da su se zidovi i kapije, na lijevoj strani slike, nalazili na mjestu gdje se danas nalazi novoizgrađena višespratnica Demirovića. Znači radi se o Carini, slika snimljena u današnjoj ulici Mladena Balorde.

Iza sjevernog zida kuće, na čijem se u vrhu vide mali prozorčići, nalazi se ulazak u sokak Pere Lažetića. Kuća s desne strane, kad se već uđe u sokak Lažetića, i danas postoji na tom mjestu. Pokazatelji koji su nas rukovodili da zaključimo da je to stvarno ta lokacija, bili su isti položaj i oblik brda u daljini, kao i položaj krovova i dimnjak na kućama iza ulaska u Lažetića sokak, na staroj slici. Kuća s halkama na kapiji, na sredini slike, odmah iza žene koja gleda u kameru, u prvom planu, predstavlja staru Brkića kuću.

Analizirajući sliku, naknadno smo uočili na zidu kuće obrise Starog mosta. Je li to obična mrlja na zidu ili je neko pokušao ukrasiti zid slikajući motiv Starog mosta, ili izrađujući reljef, ne može se utvrditi.

Kroz diskusije se uočio još jedan detalj. Iznad, sad već definisane Brkića kuće, vidi se vrh, alem, jedne džamije. Za većinu raje s Carine, a pogotovo onih koji nisu s Carine, još jedna džamija na Carini, koje više nema, na ovom mjestu bila je novina.

Prema svim dosadašnjim saznanjima, na Carini su bile džamije, ona iznad Neretve, poznata pod imenom Mehmed Ćetordan džamija i džamija u blizini Carinskog mosta – Terjahja džamija. Ove dvije džamije su, takođe, bile srušene poslije II. svjetskog rata, a Terjahja džamija je obnovljena poslije ovog zadnjeg rata. Uz džamiju na Glavnoj ulici, koja se zvala Fatima Kadun džamija i onu na Musali – Ćose Jahja džamija, u neposrednoj blizini mahale Carina, nekada je bilo ukupno 5 džamija. Koja je peta?

Ta džamija zvala se Memi hodžina džamija, a izgrađena je prije 1620. godine. Nalazila se na uglu Srednje i Braće Krpo ulice, a srušena je 1951. godine. Umjesto nje u prošlosti se nalazila samoposluga na Carini, a danas je tu Služba hitne pomoći.

Ponovnim pregledom foto arhive, pogotovo hotela Neretve, ali i slika Carine iz starijeg perioda, na mnogo njih zapaža se munara Memi hodžine džamije, koja nam je do sada prolazila onako, usput, nezapaženo, a i ne znajući o kojoj džamiji se radi.

Priredili: Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Smail Špago

novasloboda.ba

Nova novčanica od 20 eura od novembra 2015. godine

Evropska centralna banka predstavila je u utorak novu seriju novčanica Evropa serije u apoenu od 20 eura sa poboljšanim karakteristikama zaštite. Datum puštanja u promet je 25. novembar 2015. godine.

To je treća u seriji novih apoena Evropa serije novčanica, nakon apoena od pet i deset eura, koja ima za cilj unaprijeđenje integriteta eura i njegove zaštite od falsifikovanja.

Novčanica od 20 eura bila je najčešće falcifikovana banknota iz Evropa serije. Ova novčanica najšešće mijenja vlasnika u platnom prometu, njom se najčešće plaća u trgovinama, a na kasama se ne provjerava njena ispravnost, što je obaveza za novčanice tek od 50 eura pa naviše. Nova karakteristika zaštite na novoj seriji apoena od 20 eura je takozvani „prozor sa portretom“.

Novčanice iz prve serije ostaju kao redovno sredstvo plaćanja do daljeg, odnosno do povlaćenja od strane Evropske banke.

Smail Špago
(Novasloboda.ba)

...jedan u trendu...

Mostarom - radovi na Tepi napreduju

...fotosi Ajša Šehić-Nametak i Mostaru moj...21-23. februara 2015. godine...
Kako će nova Tepa izgledati kad bude gotova na crtežu koji nam je ustupio Ismail Braco Čampara.

izgled Tepe kad bude gotova...

(spagos)

Prije 70 godina - Zastava sa pijeska Iwo Jima

Fotografija koja je postala ikona Drugog svjetskog rata.

Događaj sa slike desio se 23. februara 1945 godine. Vodile su se ogorčene borbe na Pacifiku u Drugom svjetskom ratu. Po osvajanju ostrva Iwo Jima vojnici su visoko uvis podigli američku zastavu. Ono što je prikazano na slici ni jednom od šest vojnika sa slike nije značilo neštao posebno.

„Utvrđivali smo nosač za zastavu. Htjeli smo da se vijori i da se vidi iz daleka”, pisao je John Bradley u pismu svojim roditeljima. „Dok smo mi to radili, naišao je neki fotoreporter i fotografisao”, pisao je dalje John, koji se nalazi u prednjem planu na slici. Sliku u novinama vidio je tek osam nedelja kasnije, nakon okončanja borbi. Snimak je napravio Joe Rosenthal fotograf AP.

Nažalost, trojica momaka sa slike, koji su bili sa Johnom, nikad nisu ni saznali niti vidjeli ovu sliku. Poginuli su nekoliko nedelja kasnije, kao i ostala 6.833 marinca, i oko 20 hiljada Japanaca, u četvoronedeljnoj ratnoj klanci za osvajanje ovoga ostrva u Pacifiku

Fotografija pod nazivom „Flag Raiser” postala je ikona Drugog svjetskog rata. Preostala trojica vojnika sa slike, koji su preživjeli, nikad se za života nisu oslobodili traume koju su tu preživjeli. Ira Hayes (sasvim lijevo) i Rene Gagnon, pokriven od strane Bradleya kasnije su se odali alkoholu i umrli vrlo mladi. John Bradley sve do njegove smrti 1994. godine nikad nije progovorio ni jedne riječi o događajima koji su se dešavali 23. februara 1943. godine. Trojica vojnika koji nisu dočekali kraj rata bili su Michael Strank, Harlon Block i Franklin Souslay.
(izvor:bild)

Priredio: Smail Špago
novaslobod.ba

Vrbovica planinska biljka za muške bolesti

Još jedna veoma korisna biljka, čijem se ljekovitom svojstvu nije pridavala velika pažnja...

Upotreba vrbovice u ljekovite svrhe nije duga, tek posljednjih 30-tak godina, no u ovom periodu pokazala je svoje magične moći kod liječenja problema urinarnih organa, posebno prostate.

Vrbovica, botaničkog naziva Epilobium pariflorum, biljka iz obitelji pupoljica, je prirodni antiseptik, antibakterik, adstrigen, antiinflamatorik i antikarcinom. 

Osim u liječenju upalnih stanja prostate učinkovitost pokazuje i kod bolesti mjehura, bubrega i bakterija u urinarnom traktu.

Poznata je još i pod imenima kao što su planinska vrbovica, svilovina i šumska vrbovica. Cjenjena je u cijeloj Europi, u Britaniji je poznata pod imenom Mountain ili Broad – leaved Willowherb, u Njemačkoj Berg-Weidenröschen, u Italiji Garofanino di montagna, a Francuzi su joj nadjenuli ime koje je također povezano s planinama, Epilobe des montagnes.

Vrbovicu su koristili i stari narodi, ali je s vremenom zaboravljena iz čega ju je izvukla austrijska travarka Maria Treben. Trajnica uspravne okrugle i nerazgranate stabljike naraste do metra visine. Ima duge listove jajastog oblika koji su na vrhu zašiljeni. Bijelo – ružičasti do crven cvijet s četiri latice cvjeta na samom vrhu sjemenskih ljuski, a daje tobolčasti plod dugog i uskog oblika.  Vrbovica je sa svojim različitim vrstama jako rasprostranjena biljka. Cvate od srpnja do rujna, a raste na šumskim čistinama, sječama, paljevinama, među borovima uz šumske putove, pretežno u crnogoričnim i listopadnim šumama. Voli svježa hranjiva tla bogata dušikom.

Kod vrbovice beremo listove ili cijelu biljku u cvatu, a tako ubrana suši se na toplom, prozračnom mjestu u hladovini. Po sušenju biljku usitnimo i pohranimo u platnene vrećice ili dobro zatvorene staklenke.

Vrbovica se osim kao suha biljka u čaju koristi i kao ekstrakt i tinktura, a najveću ulogu ima kod liječenja muške boljke s prostatom.

Upalna stanja prostate, prostatitis, akutni prostatis koji je uzrokovan bakterijama E. Coli, Klebsiella, Proteus i drugima, hiperplazija prostate i tumori prostate česta su boljka modernog muškarca, a u pučkoj medicini kod navedenih boljki tu je neizostavna vrbovica.

Osim pri liječenju prostate vrbovica je učinkovita i kod liječenja bolesti mjehura poput infekcija mjehura, katara, a čak i karcinoma, kod upalnih bakterija u mjehuru i mokraćnim kanalima, ali i kod bolesti bubrega pri infekcijama, upalama, bakterijama i tumorima.

Uz pomoć vrbovice oboljela prostata kod mnogih pacijenata opet ozdravi, čak u toj mjeri da je moguće zaobići i operativne zahvate. Ako je operacija već obavljena, čaj od vrbovice uklanja žarenje ili druge tegobe koje se nakon operacije često javljaju. U svakom slučaju ipak se pri konzumiranju vrbovice valja posavjetovati s liječnikom.

Česte su čajne mješavine za liječenje prostate pa se tako uz vrbovicu preporučuju list i korijen koprive, gospina trava, kamilica, čestoslavica, iđirot, i druge ljekovite biljke za koje je dokazano da pomažu normalnom funkcioniranju prostate.

Osim za lijek, mlade listove vrbovice možemo koristiti i kulinarstvu. Takvi listovi puni zdravlja i energije prirode u proljeće su melem u raznim salatama, varivima ili juhama.

Najčešća primjena vrbovice je ipak priprema čaja koji ćemo najlakše spraviti tako da 1 čajnu žličicu suhe vrbovice prelijemo s 2 dl vruće vode, pustimo da odstoji 5 minuta nakon čega čaj procjedimo i pijemo 2 šalice čaja na dan. Najbolje ga je piti ujutro na tašte i navečer prije spavanja.

Stoga ili kao prevenciju ili ako imate problema s prostatom i bolestima urinarnih kanala ne zaboravite da najbolja pomoć za te boljke postoji u prirodi, a čajoteka ČokoČaja na svojim policama ima i ovu čudotvorku za sprečavanje muških boljki.

(CokoCaj)

Dodijeljeni Oskari 2015.

Nakon što su zvijezde prošetale crvenim tepihom, u losanđeleskom Dolby Theathreu pod motom „Anything can happen“ („Sve je moguće) sinoć je započela 87. dodjela Oscara. U kategoriji najboljeg filma pobjedu je odnijela humorna drama „Birdman“ Alejandra Gonzáleza Inárritua, koji je nagrađen i za najboljeg reditelja.

Zlatne kipiće za najbolju mušku i žensku glavnu ulogu osvojili su Eddie Redmayne („Teorija svega“) i Julianne Moore („Still Alice“).

U kategoriji najboljih sporednih uloga Oscare su dobili J.K. Simmons („Whiplash“) i Patricia Arquette („Odrastanje“).

Za najbolji originalni i adaptirani scenariji nagrađeni su filmovi „Birdman“ i „Igra oponašanja“.

Svečanost proglašenja vodio je glumac Neil Patrick Harris.

Pregled dodojeljenih nagrada Oscar 2015:

Bester Nebendarsteller: J.K. Simmons, „Whiplash“

Bestes Kostümdesign: Milena Canonero, „The Grand Budapest Hotel“

Bestes Make-up und beste Frisuren: „The Grand Budapest Hotel“

Bester fremdsprachiger Film: „Ida“

Bester Kurzfim: „The Phone Call“

Bester Dokumentar-Kurzfilm: „Crisis Hotline: Veterans Press 1“

Bester Ton: „Whiplash“

Bester Tonschnitt: „American Sniper“

Beste Nebendarstellerin: Patricia Arquette, „Boyhood“

Beste visuelle Effekte: „Interstellar“

Bester animierter Kurzfilm: „Feast“

Bester Animationsfilm: „Big Hero 6“

Bestes Szenenbild: „The Grand Budapest Hotel“

Beste Kamera: Emmanuel Lubezki, „Birdman“

Bester Schnitt: „Whiplash“

Bester Dokumentarfilm: „Citizenfour“

Bester Filmsong: „Glory“ aus „Selma“

Beste Filmmusik: „The Grand Budapest Hotel“

Bestes Originaldrehbuch: Alejandro González Iñárritu, „Birdman“

Bestes adaptiertes Drehbuch: Graham Moore, „The Imitation Game“

Beste Regie: Alejandro González Iñárritu, „Birdman“

Bester Hauptdarsteller: Eddie Redmayne, „Die Entdeckung der Unendlichkeit“

Beste Hauptdarstellerin: Julianne Moore, „Still Alice“

Bester Film: „Birdman“

Kad golman postigne gol iz igre

Nevjerovatno! Golman Augsburga Marwin Hitz (27) u utakmici njegove ekipe protiv Bayera iz Leverkusena u sudijskoj nadoknadi postigao je gol iz igre za konačnih 2:2.

Kod stanja 2:1 za Leverkusen, golman Hitz je kod jednog kornera otrčao u protivnički šesnaesterac, odbijena lopta je i došla do Hitza. On je raspalio po njoj i pogodio, na zadovoljstvo svojih suigrača i navijača zbog osvojenog boda. Jedan istorijski gol. Ovo je treći gol jednog golmana iz igre, postignut u 52 godine dugoj istoriji Bundeslige .

Do sada su golove iz igre postizali Jens Lehman, golman Shalkea 04, 1997. godine, za rezultat 2:2 protiv Borusije iz Dortmunda, i 2002. godine Frank Rost, golman Werdera iz Bremena za 3:3 protiv Hanse iz Rostocka. Werder je na kraju pobjedio sa 4:3.

Golovi golmana iz igre u dugoj istoriji fudbalske igre su kuriozitet, ali nisu rijetkost. Svakako, jednom golmanu se tako nešto dešava samo jednom u životu, a dešava se čak i u utakmicama takmičenja najvišeg ranga. Golman Standarda Liege, Sinan Bolat postigao je gol iz igre u utakmici Lige šampiona 2009. godine, u meču protiv AZ Alkmara.

Od naših golmana, to je pošlo za nogom golmanu Vojvodine i nekadašnje reprezentacije Iliji Panteliću, koji je gol iz igre dao španskom Atletiku, što je bio kuriozitet u nekadašnjem Kupu šampiona, koji je prethodio Ligi šampiona.

Kada već govorimo o golovima golmana koji spadaju u kuriozitete, napomenućemo još jedanog nevjerovatnog golmana iz Brazila. To je Rogerio Seni, golman Sao Paola, koji je u karijeri postigao 124 gola, a od toga više od polovine iz slobodnih udaraca. Iako 42 godišnjak, golman Seni je još uvjek je aktivan.

Smail Špago
(Novasloboda.ba)

Najveći show na svijetu. Kineska Nova godina

Najveći show na svijetu  Kineska Nova godina

Nova godina u Kini počinje 19. februara. Ovo je godina koze. Ili ovce? Jer ove dvije životinje Kinezi vide skoro isto, a i pišu ih isto, sa “yang”.

Kineska novogodišnja tradicija: Poklanjati crvene koverte, u koverte stavljati novčanice, brojati poklonjene novčanice. Za novogodišnju večeru praviti jela od lisnatog  tjesta. Tjesteninu jesti. Gledati Proljetni Galashow. U ponoć vrhunac: vatromet. A nakon vatrometa stvarni vrhunac: svađa i psovke zbog televizijskog programa za Novu godine, Proljetnog Galashowa.  A to može trajati danima i sedmicama.

Ljudi su već navikli da je sve što dolazi iz Kine na neki način uvjek  mnogo veće nego normalno. Fudbalski mega spektakl u SAD, Superbowl, privukao je 114 miliona televizijskih gledalaca. Proljetni Galashow u Kini, državne televizije CCTV, gleda u prosjeku 704 miliona gledalaca, a uz to, još i onih 110 miliona, koji to gledaju online. Svi oni gledaju akrobate, čarobnjake, vesele uniformisane plesače i plesačice i slušaju patriotske pjesme. Uz to gledaju “kineski san” šefa KP Xi Jinpinga, kako pleše i pjeva, a gledaju i Sophie Marceau, koja u duetu sa kineskim pjevačem, njihovom verzijom Roy Blacka, pjeva “La vie en rose”.

Kineski Proljetni Galahow je najveći televizijski show na planeti. Nakon showa ne nedostaje mu izrugivanja i kritike od strane mladih, kao i optužbe zbog opadanja nivoa, a pored “dubokog raočarenja” preko 60 posto gledalaca onim što im je pripremljeno, ovaj show ništa ne može uništiti. Prije 3 godine show je samo od reklama kasirao 2 milijarde eura, a skoro 700 miliona gledalaca prikovao je uz male ekrane. Sve to mu produžava rok trajanja. Smjena generacija, internet, mnogo zabavniji regionalni televizijski programi, sve su to stvarni problem za ovaj Galashow. Glavni problem showa je da zabava uvijek mora biti crveno lakirana, uz pohvalu dobrih djela KP. 2014. godine je “Crveni bataljon žena” izvodio jedan maoizmom inspirisani balet. Ove godine čitav show je pripremljen u znaku predsjednika Xija, koji se ponaša asketski, manje glamoura, a više morala. Zvijezde koje tokom godine pokazale imalo više ekstravagantnosti, ne pozivaju se. Ali zato ima iznenađenja, ove godine u showu po prvi put je nastupio jedan Uigur, Nagmat Rahman (31), pripadnik turkmenistanske manjine iz zapadne Kine, koji će biti jedan od voditelja gala programa. Nagmat nije nepoznat gledaocima državnog kanala CCTV, jer već godinama vodi najpopularnije kviz emisije i show programe.

Moto kompletne priredbe ove godine bio je “Harmonija u porodici”.

Ovo je samo jedan mali dio od do sada nepoznatih detalja o nepoznatoj Kini.

Xin Nian Kuai Le.

(izvor:sdz)

(spagos)