Ljubitelji bijelog luka imaju dvostruki razlog za slavlje u kalendaru neobičnih praznika iz cijelog svijeta. Obzirom da je 19. april američki nacionalni dan bijelog luka, a 6. oktobar Dan ljubitelja bijelog luka, postoje dvije varijante za praznik belog luka.
Dovoljan razlog da bacimo malo svjetla na istoriju ova dva praznika hrane, u čast zdrave biljke.
Bijeli luk (Allium sativum) je od davnina poznat kao vrlo moćan prirodni lijek. Uzgoj bijelog luka započet je prije nekih 4.000 godina, čineći ga jednom od najstarijih i prvih biljaka koje su ljudi gajili. Kao sredstvo za aromatizaciju hrane, upotreba bijelog luka datira još od 7.000 pne. Arheološki nalazi otkrivaju da je u upotrebi bio priliöno tokom neolita.
Zapisi kažu i su stari Egipćani, u vrijeme građenja piramida svojim robovima davali beli luk kako bi ih održali u dobroj kondiciji. Za vrijeme Tutankamonove vladavine, za 15 kilograma bijelog luka mogao se kupiti zdrav rob.
Belim lukom je Hipokrat liječio rak grlića materice. Grčki vojnici, pa čak i olimpijski sportisti dobijali određene količine bijelog luka prije bitke, odnosno meča, kako bi njihovi uspjesi bili bolji. Nevjeste u drevnoj Grčkoj nisu nosile cvetne bukete, već su se oni sastojali od glavica bijelog luka i drugog bilja.
Na Tibetu ovo povrće je u gotovo svim receptima, od kojih su neki stari više od 2.000 godina. A prema nekim budističkim tradicijama, smatra se da je bijeli luk stimulans agresivnog ponašanja i seksualnih želja, pa je stoga bilo zabranjeno jesti bijeli luk. Nauka bilježi i da postoje ljudi koji se plaše bijelog luka. Ovo je u osnovi fobija koja se zove Alliumphobia.
U srednjoevropskom folkloru bijeli luk je nekada bio moćno sredstvo za odbijanje vampira, vukodlaka i demona. U tu svrhu bijelim lukom su se mazale ključaonice i dimnjaci, ali su se kačili i vjenci od bijelog luka na prozore ili pravile ogrlice. Bijeli luk potiče iz Centralne Azije, međutim, njegovo ime je izvedeno iz dve anglosaksonske reči.
Te dve reči su Gar i Lac. Gar znači koplje, a Lac biljka. Chicagaoua je indijanska riječ za varijantu divljeg bijelog luka. Od ove reči je i nastalo ime Čikago! U SAD postoji Nacionalni dan bijelog luka i proslavlja se 19. aprila svake godine. Kalifornija je najveći proizvođač bijelog luka u Americi, čineći 90 odsto ukupne USA proizvodnje. Međutim, globalno gledajući Kina je ubjedljivo dominantna na tom tržištu, u njoj je oko 2/3 svetske proizvodnje.
Bijeli luk je u Veliku Britaniju donijet sa Mediterana 1548. godine, a 1564. godine Lonicerus, njemački profesor i ljekar, preporučio je upotrebu kod niza kožnih bolesti.
Sam Luj Paster, poznati mikrobiolog, je 1858. godine prvi uočio da je bijeli luk ubio bakterije te ga je preporučio kao efikasan lijek protiv njih. Antiseptična svojstva bijelog luka potvrđena su u suzbijanju kolere 1913. godine, trbušnog tifusa i difterije 1918. godine, a francuski fitoterapeut Lekrek je bijeli luk uspješno koristio kao preventivni lijek tokom velike pandemije gripa, tzv. Španska groznica, 1918. godine nakon Prvog svetskog rata.
Bijeli luk se takođe koristio u liječenju njemačkih vojnika tokom Prvog svjetskog rata. Iako je penicilin već bio u upotrebi do Drugog svetskog rata, ruska Crvena armija je nastavila da koristi bijeli luk, te otuda i potiče naziv ruski penicilin ili prirodni antibiotik.
Još 1944. godine masna, bezbojna, nestabilna supstanca nazvana alicin izolovana je iz bijelog luka, a kasnije je ustanovljeno da ima jaku baktericidnu moć. Tokom epidemije gripa u Americi tokom 1917. i 1918. godine ljudi su nosili ogrlice od bijelog luka kada su izlazili u javnost.
Kao i sve što donosi profit donosi i probleme, kako one diplomatske između država tako i među samim proizvođačima.
Rat zbog belog luka | Edukacija
(zan)
Bijeli luk (Saransak)
Značenje reči Saransak je bijeli luk.To je turska, ili persijska reč. Upotrebljava se u Hercegovini.
Iako ga često koristimo,često zaboravljamo da je bijeli luk(allium sativum) ne samo savršena začinska biljka,već i prava riznica zdravlja.Milenijumima je korišćen u različitim kulturama kao najdjelotvorniji prirodni lijek za najrazličitije bolesti.Iako mu je pradomovin srednja Azija,veoma su ga cijenili i dobro poznavali stari Indusi,Grci i Rimljani.
U našoj tradicionalnoj medicini bijeli luk zauzima posebno mjesto,njegov značaj je potvrdila i zvanična medicina sredinom prošlog vijeka.Sadrži više od 200 biološki aktivnih materija,smještenih najviše u njegovoj lukovici.Najviše ima eteričnih ulja,vitamina A,B1,B2 i C,od minerala kalija,gvožđa,sumpora,joda,kalcija,fosfora,selena,kao i amino-kiseline,enzime,polioze poput insulina,adenozin i alicin.Svi sastojci su u koncentrovanom obliku,tako da je ljekovit i u minimalnim količinama.
Potvrđeno je i da snižava krvni pritisak za pet do deset posto,normalizuje ubrzan rad srca,poboljšava rad krvnih sudova,čini ih elastičnijim i „hrani“ srčani mišić.Pospješuje varenje i rad želuca,podstiče rad jetre.
Zavisno od toga zbog čega jedemo bijeli luk,važno je da se opredijelimo za svjež ili kuhan.Prvi je efikasniji protiv bakterija,virusa,gljivica i parazita,a kuhani zajedno sa drugim povrćeme,oslobađa sastojak ahoin,pa je djelotvoran protiv tromboze,infarkta,šloga i tromoembolije.Za zaštitu srca i krvnih sudova,prednost ima kuhani,a za preventivu od karcinoma preporučuje se sirovi ili ukiseljen u salati.
Stari mudraci su prije nekoliko vijekova primjetili da bijeli luk podstiče misaone procese,jer obezbjeđuje organizmu neophodne materije koje utiču na mozak.Najznačajniji je sumpor,koji je zaslužan za neprijatan dah koliko i za ljekovitost ove namirnice.
Karakterističan miris,zbog kojeg mnogi izbjegavaju da ga jedu,vrlo je blag dok se česen ne otvori.Tek tada se oslobađa ljuta aroma,koja se iz organizma u potpunosti eliminiše tek nakon 72 sata i to preko pluća.Ali,bez obzira na to,bijeli luk nikako ne bi trebalo zapostavljati.Naročito u zimskim danima,kada virusi kreću u pohod.
BIJELI LUK (SARANSAK) – Ljubušaci (ljubusaci.com)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen