Zapis o epidemiji kuge: Bože, sačuvaj nas svega čega se plašimo

U zemlji Bosni nastupilo čudno stanje kakvo se ne pamti

Mula Mustafa Bašeskija.

Čuveni sarajevski ljetpopisac, Mula Mustafa Bašeskija, “skromni rob Božji” koji je punih 58 ispisivao hroniku grada na oblama Miljacke, pored društvenih, ekonomskih i političkih zbivanja, posebno je revnosno bilježio događaje koji se tiču raznih bolesti što su u to vrijeme harale po Sarajevu i Bosni.

U vrijeme svjetske pandemije i straha od novog soja koronavirusa (COVID-19), prisjećamo se da Bašeskija na čak dvadeset mjesta u svom Ljetopisu pruža podatke o epidemijama i raznim bolestima, osobito među djecom. Imao je devetero djece, a, nažalost, nadživjelo ga je samo dvoje.

Tako spominje pojavu velikog kašlja, ospica, krzamaka i dr. Ponegdje navodi broj umrle djece i pojedinosti bolesti.

Svakako najstrašnije posljedice imala je pojava kuge. Naime, 1762. godine ova bolest pokosila je čak 15.000 Sarajlija, a 1781. godine “umrlo je još 8.000 duša”.

O širenju kuge Bašeskija govori opširno pa je sastavio i jednu pjesmu koja je slika stanja u Sarajevu u vrijeme epidemije bolesti, bilježi Mehmed Mujezinović u uvodu Bašeskijnog Ljetopisa (Sarajevo-Publishing, 1997).

U zapisu iz 1176. hidžretske godine (23. juli 1762 – 11. juli 1763.), Bašeskija navodi:

20. temuza (jula) ove godine pojavila se i kuga u Sarajevu, i to najprije na Vratniku, gdje je okužen došao iz unutrašnjosti (Ahmed) Čabrić s Vratnika, koji je odmah i umro. Zatim je urmo i njegov brat hadži Sulejman Čabrić, kazandžija.

Iza toga se, navodi, kuga pojavila na Hridu, Čekaluši, Banjskom Brijegu…

Zapravo, poslije pojave kuge na Vratniku ona se najprije raširila u Sunbul-mahali, Pasjoj mahali, zatim na Koševu, Berkuši i Souk-Bunaru. Dakle, kuga je u početku harala po periferiji grada, među siromašnim svijetom. Zbog toga su ugledni građani smatrali i zaključivali da njih kuga neće zahvatiti. Ova bolest je pustošila tri godine i u samom gradu Sarajevu pomorila oko 15.000 duša. Kronogram o prestanku haranja kuge je ovaj: “Bože, koji si riznica svih dobrota, sačuvaj nas svega čega se plašimo”, naveo je Bašeskija.

Pjesma o haranju kuge 1176 (1762/63)

Pogledaj, kako se jedna vijest u našem šeher Sarajevu ostvarila.

I to nenadano, uprav’ na početku hiljadu stotinu sedamdeset i šeste godine.

Na dan časni, prvog muharema, avaj pomagaj,

Pojavila se kuga i to najprije na Vratniku.

Gdje je odnekud zakužen dodao i odmah umro Ahmed Čabrić,

Odmah iza njega razbolio se i kazandžaija hadži Sulejman Čabrić.

Neki rekoše da ovaj nije umro od kuge, dok drugi kažu da je istina.

Što će se kasnije dogoditi nije poznato ni ljudima ni stanovnicima neba.

Samo neznalice počeše bježati od kuge iz našeg grada.

Dok pravi vjernici ostadoše strpljivo i mirno na svojim mjestima.

Uostalom i ponos svijeta Muhamed je rekao:

“Onaj ko umre od kuge umro je smrću mučenika” (šehid).

Ko vjeruje, zna, da ne može pobjeći od sudbine,

I bježanje može samo da šteti njegovom vjerovanju.

A sve je u Božjoj moći i to sumnje nema.

Mi smo na ovom svijetu kao putnici (musafiri).

Na kojem su živjeli i umrli brojni velikani i vjerovjesnici.

Na početku su bila samo po dva – tri smrtna slučaja od kuge,

Ali se poslije jednog mjeseca smrtnost povećala.

Najprije je mnogo djevojaka na Vratniku stradalo od kuge

A isto tako je i mnogo djece pomrlo od kuge,

Neka ih Uzvišeni Allah učini našim zagovornicima na Sudnjem danu

U početku su podlegli kugi mladi, nemoćni i siromašni

Dok je među njima manji broj starijih osoba.

Nakon što je prošla godina i po dana

Ova bolest u šeher Sarajevu malo se smiri

U ovo vrijeme kuga se pomorila deset hiljada duša.

Ali se kuga opet pojavi i pomori još pet hiljada osoba.

I njezino haranje potraja tri godine dana.

Uslijed čega su svi stanovnici grada bili u tuzi, žalosti i plaču

Ej Ševki, izreci dovu i budi veseo

Allah neka zdravim i preživjelim podijeli sigurnost i zaštitu

A na umrle neka je Božja milost i pokoj.

Kako nisam u mogućnosti za ovu priliku sastaviti kronogram u ebdžedu

To smo se obratili vještaku

Da nam izrazi ebdžedu godinu hiljadu stotinu sedamdeset i šestu.

Ima jedna dova koju uvijek treba ponavljati

A koja daje tu godinu u ebdžedu, ali je i tu jedan broj suvišan

“Bože, koji si riznica svih dobrota, sačuvaj nas od onoga čega se

plašimo”.

Ej, Ševki

O ljetopiscu Bašeskiji, bilježi Mujezinović, znamo samo ono što je on o sebi zabilježio u svom Ljetopisu. Puno mu je ime Mula Mustafa Bašeskija, sa pjesničkim pseudonimom Ševki.

Sin je Ahmedov, a unuk Kadri-hodže. Rođen je u Sarajevu 1731. ili 1732. godine u Mimar Sinanovoj-mahali.

Početno obrazovanje dobio je u mektebu kod hodže Sulejman-efendije Arnauta. Izučio je kazanski zanat kod majstora Šahinbašića, kazaza i imama, te Mahmuta Zaimovića, kojeg spominje kao svoga drugog majstora.

Zanatom se očito nije bavio već je poslije izučavanja medrese postao mualim u Ferhadiji džamiji u Sarajevu, a potom imam Buzadi Hadži-Hasanove džamije. Kako se nije zadovoljo ni mualimskom službom, postao je 1763. narodni pisar (katibi-am). Od tada je to njegovo glavno zanimanje, a hroniku Sarajeva ispisivao je skoro šest decenija.

Potkraj života postao je službenik Gazi Husrev-begova vakufa, a 1801. ga je “dohvatila kap”. Nije utvrđen tačan datum njegove smrti, a pretpostavlja se da bi to moglo biti 1805. ili 1809., prema najnvonijim istraživanjima.

Mostarski.ba