Film „Barry“

Film „Barry“ prikazuje odlazećeg predsjednika SAD, Baraka Obamu, dok je bio student.

U filmu ga često možemo vidjeti sa cigaretom u jednoj, a knjigom u drugoj ruci. A knjiga je bila „Ivisible Mann“ od Ralpha Ellisona, iz 1952. godine, koja govori o jednom mladom Afroamerikancu i njegovom životu u rasističkoj Americi. Pušač, koji je pušio jednu za drugom, uskoro dobija ime „nevidljivi“ čovjek.

Njegov nadimak je ustvari Barry, a i film se tako se zove, govori o prvoj godini studija Baraka obame, glumi ga Devon Terrell, na Colubia univerzitetu u New Yorku. Nakon filma „Southside With You“, film „Barry“ je drugi film o mladom Obami, a on je vrijedan gledanja, On je tih i lagan, a uz sve to i pun snage. Njegova poruka prikazuje jednu godinu, u kojoj podjele u SAD postaju toliko bolno vidljive, tako da je ova zemlja bila mjesto, na kojem neko ne pripada nigdje, niti može pronaći svoje mjesto. Baš to je ono što je od njega napravilo jednog posebnog američkog Amerikanca.

Nevidljivost i vidljivost pri tom se provlače kao niti vodilje kroz film. A Barry je to oboje. Na Univerzittu je vidljiv, kroz njegovu boju kože, i biva redovno kontrolisan od strane osiguranja, a u socijalnom naselju, u crnom Harlemu, sa njegovim akademskom pozadinom i njegovom nepoznavanju socijalnog koda, također ne spada. Istovremeno je to onaj, koji nigdje nije pravi i kroz to nevidljiv. Njegov identitet nije čvrst, nego tekući. Kao sin jednog bijelca iz Kansasa i jedne crnkinje iz Kenije, odrastao na Hawaiima i Indoneziji, američkom kontinentu i njegovim različitim kulturama i etničkim „scenama“ je miljama daleko. U različitim situacijama često kaže sam sebi: „To nije moja scena“. Ali, koja scena je njegova.Može li on odlučiti tome. Pa čak, i mora li?

Na jednoj svadbi slučajno je pričao sa jednim starijim parom. On im je pričao o svojim roditeljima, o njegovom porijeklu, o djetinjstvu. „Znate li šta to od tebe čini?“ pitao ga je stari gospodin. „To te čini američkim. I ti se moraš jednom odlučiti“. Ta izjava, od Barryjeve slabosti, da ne pripada nigdje, postala je njegova snaga. I u budućnosti upućuje na dan, kad će postati predsjednik SAD. I to onaj koji je uvijek naglašavao da želi biti predsjednik svih Amerikanaca. Nosilac nade za manjine, koji se nije dao instrumentalizirati. Na kraju se potpuno odlučio. Ali ni za koju stranu, ni za koju scenu. Nego sasvim svjesno, za mjesto, odakle će biti svima vidljiv.

(izvor:sdz) 

Smail Špago

(novasloboda.ba)