Pun tanjir šarenog

 

Na zemlji raste više od 20.000 jestivih biljaka, jedan jelovnik svih duginih boja. Fotografkinja Jennifer Markwirth krenula je da dokumentuje svu tu raskoš.

Damaska ruža (Rosa x damascena), Porijeklo: Bliski istok
Čaj i ružino ulje prave se od cvjetova hibrida jakog mirisa. Ili ružina vodica, koja se može koristiti za aromatiziranje marcipana, na primjer. U Siriji su zanatske tehnike uključene u obradu Damaske ruže zaštićene kao kulturna baština Unesco.

Pupoljci, izdanci i plodovi svježe zelene boje

Japanski dresnik (Fallopia japonica), Porijeklo: Istočna Azija
Nježni vrhovi biljke, koja je odavno rasprostranjena u Evropi, mogu se kuhati na pari kao i ostalo povrće.
Antilski krastavac (Cucumis anguria), Porijeklo: Afrika
Bodljikava biljka, koja se uzgaja i u Brazilu, zapravo pripada rodu krastavaca i može se servirati kao mobični krastavci, ili kiseliti u slanoj vodi.
Kupus( Brassica oleracea, Cvjetne klice), Porijeklo: Europa
Za ovu blagu sortu ukrštani su zeleni kupus i prokulice. Možete ih poslužiti blanširane u salati, na primjer, ili ih nakratko prevrnui na puteru.
Bijela mimoza (Leucaena leucocephala), Porijeklo: Srednja Amerika
Nezrele mahune se koriste kao punjenje za takose ili kao povrće u azijskoj kuhinji. Međutim, vrlo plodne stabljike spadaju među najproblematičnije invazivne vrste na svijetu.

Prsti limuna i neobložene sjemenke grela

Kajzerling (Amanita caesarea), Porijeklo: Evropa i Sjeverna Afrika
Naravno, kajzerling nije biljka, ali u kuhinji se ove gljive tretiraju gotovo kaomi povrće. Čak su i Rimljani poznavali agariku sa ukusom orašastih plodova.
Gorka dinja (Momordica charantia), Porijeklo: Afrika
Kada je gorka dinja još nezrela i zelena, isječe se na kriške, natrlja solju i kuha. Kada sazrije, rasprsne se, oslobađajući slatki crveni omotač svojih (otrovnih) sjemenki.
Budina ruka (Citrus medica var. Sarcodactylis), Porijeklo: Istočna Azija
Ovaj citrus ne sadrži puno mesa i soka. Voće, čiji oblik podsjeća na ruke koje se mole, popularno je kao ponuda u budističkim zemljama.
Začinski neven (Tagetes tenuifolia), Porijeklo: Srednja Amerika
Drugi neveni su poznati kao mali smrdljivci u gredici. Listovi i pupoljci ovog soja imaju citrusnu aromu koja se lijepo provlači kada se posipa po salatama.

Puno crveno voće - slatko obećanje

Ljubičasti kalabaš (Solanum lycopersicum, Purple Calabash), porijeklo paradajiza sveukupno: Južna i Centralna Amerika
Za veliki mesnati paradajuz, ljubičasti kalabaš ima iznenađujuće intenzivan ukus. Zbog svoje često smeđe boje, prodaje se i kao čokoladni paradajz.
Zapadna jagoda (Arbutus unedo), Porijeklo: Mediteran
Koliko god plodovi ove biljke vrijeska izgledali spektakularno, njihova kulinarska vrijednost je prilično umjerena. Opisani su kao brašnasti i slatko-kiseli. U Portugalu se od njih pravi voćna rakija Medronho.
Čudotvorna bobica (Synsepalum dulcificum), Porijeklo: Gvineja
Male bobice sadrže takozvani miraculin. Nema vlastitu aromu, ali mijenja percepciju okusa, tako da limun, na primjer, nakon konzumiranja Synsepalum dulcificum jedva da bude kiselkast.

Bobice i cvijeće kao isklesani od strane umjetnika
Ussuri - lažna loza (Ampelopsis glandulosa var. Brevipedunculata), porijeklo: istočna Azija
Bobice ove vinove loze podsjećaju na ptičja jaja. Kada su u pitanju njihove kulinarske kvalitete, mišljenja su različita: jedni ih smatraju jestivim (ali bljutavim), drugi blago otrovnima.
Borago (Borago officinalis), Porijeklo: Mediteran
"Biljka krastavca" zapravo ima ukus krastavca. Njegova aroma zaokružuje frankfurtski zeleni sos, dok sirup od boražine oplemenjuje koktele sa džinom.
Vlasac (Allium schoenoprasum), Porijeklo: Sjeverna Evropa, Amerika i Azija

Veličanstveni cvjetovi vlasca su također jestivi. Imaju blaži ukus od cjevastih listova. Kada biljka procvjeta, njena aroma se smanjuje.
Čudotvorni bijeli luk (Allium paradoxum), porijeklo: Kavkaz
Nježna divlja biljka ima okus poput divljeg bijelog luka. Unatoč svom nježnom rastu, smatra se potencijalno invazivnom vrstom jer se može širiti poput travnjaka.

Boje su poruke za životinje

Za fotografkinju Jennifer Markwirth, ovi albumi su projekat veoma blizak njenom srcu, koji će jednog dana možda postati njeno životno djelo: fotografski inventar svih jestivih biljaka na svijetu, koje je nazvala "flora obscura", skriveni biljni svijet. "Rečeno je da postoji najmanje 20.000 jestivih biljaka, neki izvori čak pretpostavljaju 60.000 ili mnogo više", kaže fotografkinja.

U međuvremenu je obradila oko 3000 cvjetova, krtola, pupoljaka, plodova, listova, korijena i sjemenki. Ona se suprotstavlja lavini hrane sa naučnom pedantnošću.
Svako ko stoji ispred njenih slika biće zadivljen bogatstvom i sjajem boja koje je razvio biljni svet. Oplemenjivanje novih sorti je pomoglo ogromno, ali biljke su bile jarke boje i prije nego što je prvi čovjek ugrizao jabuku. Jer ono što nam izgleda lijepo i rasipno je dio repertoara preživljavanja za biljke.
Boja je komunikacija. Prije svega sa životinjama, ali sada i sa nama. Osnovne poruke su "opraši me" ili "pojedi me".
“Intenzivne boje su evolucijska strategija za biljke da upregnu životinje, koje jedu plodove i raspršuju sjemenke s izmetom. Na ovaj način biljke mogu osvojiti nova staništa“, kaže Dietrich Ober, direktor Botaničkog instituta i Botaničke bašte Univerziteta u Kielu. "Ptice, na primjer, vole crvenu boju. Bobice koje ovdje rastu i koje ptice šire su stoga obično crvene, kao što su bobice drena. A fuksije imaju ljubičaste cvjetove jer ih oprašuju kolibri u Južnoj Americi.”

(stern)

(NovaSloboda.ba)