Kazivanje

Nekrolog Starom mostu u Mostaru

Vraćajuci se iz rata, razrovanim putevima, pokraj spaljenih kuća, pored srušenih mostova i polomljenih česama, umorni Ibrahim Žioc – poče gunduriti neke riječi, opazivši da mu od njih korak postaje duži a put lakši. Stigavši najzad u zavičaj, zapisa te riječi, ovako:

Ko otvori put - svi su putevi pred njim,
Ko ga prekine - moraće bespućem tim.
Ko podigne česmu - duša će mu s vodom teći,
Ko je obatali - žedan će u grob leći.
Ko sazida kuću - veći od krova će porasti,
Ko je zapali i oburva -ime će mu propasti.
Ko sagradi most - dva će svijeta sastaviti,
Ko ga poruši - oba će izgubiti.
Ko čovjeka spasi - sačuvace sebe,
Ko ga ubije - ubiće u njemu i tebe.

(12.12.1993.)

(kazivanje Ibrahima Žioca, zabilježio Husein Bašić)

Iz zbirke poezije Huseina Bašića “Kad su gorjele božje kuće” (1994), stihovi su inicirani neposrednim kataklizmičkim događajima i posebno kulturocidom, te su svježi poetski zapisi, izraz ljudske pobune i odgovor umjetnika pred nevidjenim zlom.

Objavljeno u časopisu Most, broj 103-104 (14-15 nova serija, Godina XXIV maj-svibanj 1998.

(spagos/20191109)