Tamo gdje živimo: Majsko drvo

U vremenu digitalne Moderne za izjavu ljubavi često nam je dovoljan samo jedan SMS. I to ne samo u Valpurginoj noći (Walpurgisnacht), uoči 1. maja.

Jer tada – kao što je običaj u Rajnlandu, Njemačka – čak i danas, izlaze momci da damama koje im leže na srcu u skladu sa tradicijom usjeku jedno drvo. A onda ga – šareno ukrašeno – postavljaju pod prozor, ili pred njenu kuću, i čuvaju ga čitavu noć, prije nego ga njihova voljena vidi u ranu zoru.

Drvo ostaje na tom mjestu punih mjesec dana, kao jedan prolazni spomenik romantizmu.

Za ovaj botanički izraz ljubavi najčešće se uzima stablo breze, ili smreke, koji prvi cvijetaju nakon prolaska zime. Istovremeno, na taj način se označava i početak proljeća.

Ova tradicija se proteže do u srednji vijek, a kako je došlo do nje ni danas nije jasno. O ovom običaju je prvi pisao monah Caesarius od Histerbacha početkom 13, stoljeću, opisujući mještane jednog sela kako igraju ispod majskog drveta. U tridesetogodišnjem ratu vojnici su postavljali majsko drvo u čast vojnih dostojanstvenika. U južnoj Njemačkoj još uvijek se održava i izložba majskog drveta. Porijeklo majskog drveta po mišljenju eksperata vodi iz Minnesanga, ljubavne lirike. U ljubavnim pjesmama pjesnici pozdravljaju maj, koji je glavno vrijeme cvijetanja biljaka.

Oni koji bi ovih dana, sami sa sjekirom krenuli u šumu, kako bi oborili svoje stablo, moraju biti veoma oprezni. Bez odobrenja ureda za šumarstvo sječa drveća je strogo zabranjena i smatra se oštećenjem imovine, za što se može i krivično goniti.

Isto tako, strogo je zabranjena krađa tuđeg majskog drveta.

(ksta)

(spagos)