Toliko sjete, tuge i
nostalgije,
samo na jednoj slici.
Stari pendžer,
jednokrilni,
izbrojao je mnoge godine i
decenije.
Okrečen zid, s ljubavlju
posađena ruža pod
prozorom.
Ljepota koja plijeni.
Iza prozora, jedan
sobičak.
Sa jedne strane šporet,
sa druge kredenac,
u sred sobe stol, drveni,
sa četiri štokrle.
Ispod stola drveni pod,
tek oriban, a
na podu ćilim i rute,
čiste, oprane,
otkane vrijednim rukama,
a pod prozorom sećija,
da se sjedne i gleda,
ko će da izbije
preko avlije popločane
oblutcima sa rijeke,
pored probeharalih voćki,
do pola okrečenih
stabala.
Iznad prozora, na zidu,
ostakljeni
drveni ram sa slikama.
Mornar iz Pule,
vazduhoplovac iz Sombora,
vozač iz Kraljeva
i tetka nakon vjenčanja
sa tetkom,
sa još neodsječenim
pletenicama,
jedna beba i prvi dan u
školi
Na vratima čiviluk
i nekoliko obješenih
kaputa,
do vrata kvadrat linolemua
da se odloži mokra obuća
u vrijeme kiša.
U ćošku drveni sanduk,
a na sanduku složene
prostirke i prostirači,
prekriveni dekom sa
oslikanim
dalekim predjelima.
Ni radije, ni televizije,
ni telefona, ni svega
onoga
što je došlo s tim
uređajima.
Kod vrata jedan šalter
da se upali sijalica na
sred sobe,
a do šaletara utičnica,
da se uključi nešto,
ako se imalo šta
uključiti.
Na stolu tepsije pite,
krompirače.
I tepsija hurmašica,
kao pamuk mekanih,
oblikovanih vrijednim
rukama
i zalivenih ljubavlju.
Tako su se nekada
dočekivali gosti.
Zvuk okretanja mlina za
kafu
i ključale vode na
šporetu.
Dočekuša i razgovoruša
Nije se imalo puno,
a imalo se svega.
Imalo se susreta,
razgovora,
šale i smijeha.
I tuga se zajednički
lakše podnosila.
Niko nije bio ni na koga
ljubomoran,
ni zavidan.
Ako je imao jedan
imali su svi,
prije svega, razumjevanja.
Tako se lakše guralo kroz
život.
U neka stara, dobra
vremena.
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen