Kobalt je neophodan za akumulatore električnih automobila. A u centralnoafričkoj zemlji dominira Kina. SAD su uznemirene.
Albert Einstein je američkom predsjedniku prije 84 godine ukazao na geopolitičku važnost Konga. U avgustu 1939. napisao je pismo na dvije stranice u kojem upozorava da bi Njemačka mogla razvijati atomsku bombu. Einstein je predložio da SAD započnu sopstveni nuklearni program. "Najvažniji izvor uranijuma je Belgijski Kongo", kaže se u čuvenom pismu Einsteina i fizičara mađarskog porekla Lea Szilarda. Poznato je da je djelovao tadašnji američki predsednik Frenklin D. Roosvelt. A uranijum u atomskim bombama koje su uništile Hirošimu i Nagasaki, na kraju je došao iz rudnika u jugoistočnom Kongu.
Prije nekog vremena, 2016. godine, Kongo je još jednom predstavljen u strateškom dokumentu savjetnika Bijele kuće. Dokument se takođe se bavi kritičnom sirovinom kobaltom, prethodno elementarnom komponentom u proizvodnji električnih automobila.
"Demokratska Republika Kongo se (ponovo) pojavila kao dominantni proizvođač kobalta u posljednjih nekoliko godina", navodi se. Zapravo, niko, ko želi da postigne energetsku tranziciju, trenutno ne može izbjeći Kongo. Više od 70 posto svjetske proizvodnje dolazi iz ove centralnoafričke zemlje, i više od dvije trećine poznatih nadoknadivih rezervi sirovina također je u Kongu.
Prema autorima strateškog dokumenta, to je i jedan od minerala koji "skoro isključivo" kupuje Kina - i tako dosipa so ranu. Jer, u poređenju sa Kinom, SAD, kao i Evropa, jedva da imaju pristup ovom ogromnom tržištu, bez kojeg bi bilo teško ostvariti sopstvenu energetsku tranziciju.
Kina financira oko 80 posto rudnika kobalta u Kongu – a također kontroliše globalne lance isporuke litijum-jonskih baterija. SAD su kasno prepoznale ovu ranjivost i dugo su besposleno posmatrale kako američke kompanije prodaju rudnike kobalta Kini.
Prošlog decembra, Washington je potom potpisao memorandum o razumijevanju s Kongom i susjednom Zambijom, koja je druga po veličini nalazišta kobalta u Africi. Oni žele podržati obe zemlje u "razvoju lanca vrijednosti u sektoru električnih vozila" i također promovisati učešće privatnog sektora.
Samo su indijske i kanadske kompanije nedavno pokušale da ublaže kinesku dominaciju u Kongu. Njemačka auto industrija, s druge strane, djeluje oprezno. To je dijelom zbog Zakona o lancu snabdijevanja, koji je na snazi od 1. januara 2023. godine. On obavezuje kompanije da poštuju ljudska prava u globalnim lancima snabdijevanja. To uključuje zaštitu od dječjeg rada, pravednu plaću i zaštitu okoliša. Koliko je kobalta potrebno za energetsku tranziciju je špekulativno pitanje. Diskutabilno je u kojoj će mjeri čvrste baterije, ili litijum željezo-fosfatne (LFP) baterije, koje zahtijevaju manje ili nimalo kobalta, postati važnije u budućnosti. U svakom slučaju, na to se do sada niko ne želi kladiti. I tako Kongo, ova gigantska zemlja sa površinom kao cijela zapadna Evropa, pokušava odigrati svoju važnu stratešku poziciju protiv Kine. Krajem maja, predsjednik Felix Tshisekedi otputovao je u Kinu, gdje ga je primio predsjednik Xi Jinping uz uobičajenu pompu: ogromnu vojnu paradu, pompezni bendovi i razdraganu djecu koja mašu zastavama Konga. U početku, Tshisekedi je definitivno petljao sa Kinom. Poenta spora je ugovor o sirovinama vrijedan 6 milijardi dolara iz 2008. Ugovor – koji je u to vrijeme proslavio Tshisekedijev prethodnik Joseph Kabila – osigurao je premalo prihoda za Kongo od sirovina. Cijena srebrno-sivog metala tradicionalno je snažno oscilirala, a nakon prošlogodišnjeg hype-a zbog velike proizvodnje, ali i pada potražnje za električnim automobilima, posebno u Kini, trenutno je na najnižem nivou u zadnje četiri godine. Dakle, nije bilo idealno vrijeme za napredovanje Konga, Peking je to jednostavno odbacio.
Na slikama: Tražena sirovina, Kobalt iz rudnika Shabara u južnom Kongu. Tamo radi oko 20.000 ljudi.
(welt)
(Novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen