Život s maskom

 

Najteže je, što ne znamo, kakva se osoba nalazi iza maske.

Lice jednog čovjeka ima 43 mišića.

Ono može stvoriti preko 10 000 izraza, kažu naučnici.

Odvratnost, strah, predanost, očaj, sreća, samopouzdanje.

Lice jedne osobe pokazuje sva ta osjećanja.

Maska sada sve sakriva. Iza maske više ne prepoznajemo ljude.

Spuštenu donju usnu, osmjeh, više ne vidimo.

Mišići našeg lica reagiraju na emocije.

Sve to više ne vidimo iza maske.

Ni nos pijanca, crven ko rak, više ne vidimo.

Ne vidimo više ništa ni od najbližeg kolege.

On je stranac.

Pozdrav nepoznatom.

I ja sam tebi takođe stranac.

Maskirani ljudi moraju se ponovno prijateljiti.

(bild/wagner)

(spagos)

Junak korona krize: Britanci slave kapetana Tom Moorea

Britanski ratni veteran Tom Moore (99) iz Keighleyja u Yorkshireu, uspio je prikupiti više od 26 miliona funti (30 milijuna eura) za Nacionalnu zdravstvenu službu NHS, a to je učinio hodajući krugove po svom vrtu.

Nije to jednostavan zadatak za odlučnog Toma Moorea, obzirom da ima 99 godina, a prije nekoliko godina operisao je slomljeni kuk i kreće se samo uz pomoć hodaljke.

U početku je planirao prikupiti samo 1.000 funti. Ali, nakon što je 8. aprila pokrenuo kampanju i u prva 24 sata prikupio nevjerojatnih 70.000 funti odlučio je produžiti akciju. Do nedelje 19. aprila cifra je dostigla nevjerovatnih 26 miliona funti, ili gotovo 30 miliona eura.

“Gotovo nevjerovatno? Ali kad samo pomislite za koga ide ovaj novac, onda mislim da naši zdravstveni radnici zaslužuju svaki ovaj euro”, rekao je vitalni Moore.

On dnevno okrene 10 krugova u svom vrtu uz pomoć hodaljke, a nada se da će tako okrenuti 100 krugova do svoga rođendana, 30. aprila. Prema riječima njegove kćerke Hannah, vrlo je vjerovatno da će postići svoj cilj.

Moore je bio vojnik u Drugom svjetskom ratu, a nakon što je prošao oficirsku obuku 1940. godine, i službe u Indiji i na Sumatri, vratio se u domovinu. Počeo je raditi kao instruktor u školi za oklopna borbena vozila u Bovingtonu.

“Medicinske sestre i lijekari su sada naša vojska i rade odličan posao”, rekao je.

Tom Moore osjeća duboko poštovanje prema NHS-u, jer je njegova supruga nekoliko godina bolovala, prije nego što je umrla 2006. godine. On je imao rak kože i operisan mu je kuk.

Veteranova kćerka Hannah Ingram-Moore ističe da je njezin otac bio oduševljen kada je prikupio prvi milion, te da je to u njemu podstaklo odlučnost da nastavi hodati.

On je tipični stanovnik Yorkshirea, vrlo je ponosan i disciplinovan. Oduvijek smo znali da je on dragulj od čovjeka, ali nismo imali pojma da će njegova priča zarobiti srca nacije.

“Htjeli smo s ljudima podijeliti malo pozitive i ispričati šta on radi, ali ni u najluđim snovima se nismo ovome nadali”, poručila je Hannah.

Sav novac koji Moore prikupi bit će doniran zakladi NHS Charities Together kako bi se nabavili paketi za sestre i liječnike, te opremili centri za opuštanje, kao i eletronski uređaji za pacijente kako bi mogli komnicirati sa svojim porodicama u izolaciji,

Još jedan ratni veteran Harry Billinge MBE (94) također je ponudio svoju podršku. “Jako sam sretan zbog tebe, samo nastavi, radiš odličan posao”.

Mooreova kćerka Hannah govorila je i o 100. rođendanu svoga oca. Planirala je prirediti nezaboravnu proslavu, pozvali su 100 gostiju, ali zbog epidemije koronavirusa to nije moguće, pa su morali sve otkazati.

Tom Moore je zbog svoje plemenite akcije oduševio mnoge, a postao je i uzor djeci koja su za njega počela izrađivati rođendanske čestitke. Na društvenim mrežama se objavljuju pod hashtagom #makeacardfortom.

(express)

(NovaSloboda.ba)

Svjetski je dan plesa, plešite, budite pozitivni

U povodu Svjetskog dana plesa, koji se obilježava 29. aprila, Plesni studio “Mo Stars” održaće online trening, te na svojim Facbook i Instagram profilima objaviti arhivske snimke i tako ukazati na važnost plesa u društvu.

Svjetski dan plesa svake se godine u Mostaru obilježava performansom ispred Mepas Malla u saradnji s drugim plesnim klubovima i plesnim stručnjacima, a ove godine to neće biti moguće zbog pandemije koronavirusa.

Koreografkinja i voditeljica PS “Mo Stars” Nataša Jekić, u razgovoru za Fenu, kazala kako je glavni cilj obilježavanja ovog dana predstavljanje i promocija plesne umjetnosti i ukazivanje na važnost plesa za fizički i psihički razvoj svakog pojedinca.

“Ples je sastavni dio svake kulture i jedan od najzabavnijih oblika kretanja. Od 1997. godine, ples je priznata sportska disciplina i primljen je kao disciplina u Olimpijski komitet. Takođe, ples ima prednosti za fizičko i psihičko zdravlje”, rekla je Jekić.

Ona je poručila svim plesačima na globalnom nivou da plešu, budu pozitivni i izvuku svu snagu i kreativnost.

PS “Mo Stars” najstariji je plesni studio u Mostaru, okuplja više od 180 članova podijeljenih u deset formacija u zavisnosti od stepena znanja, plesnih sposobnosti i uzrasta, a ni aktuelna situacija ne sprječava članove da svakodnevno, online putem, vrijedno treniraju.

“Preko online aplikacije Zoom, imamo treninge svaki dan. Osam trenera svakodnevno radi na razvijanju fleksibilnosti, održavanju kondicije, usavršavanju plesne taktike te rješavanju tehničkih problema. Druženje s plesačima putem online treninga ima određene prednosti, ali i nedostatke. Nadam se kako će ova situacija uskoro biti za nama i da ćemo se vratiti našim probama i usavršavanju formativnih koreografija”, poručila je Jekić.

Najmlađi članovi su djeca od 3 godine, a najstariji imaju 23 godine. Studio se bavi show dancom, jazz danceom, contemporaryjem i drugim plesovima. Takođe, plesni studio organizira kreativne radionice na kojima nastaju njihovi kostimi i rekviziti.

Plesni studio “Mo Stars” organizuje i međunarodno takmičenje “Mediteran Open Dance”, koje okuplja više od 1700 plesača i plesačica iz različitih zemalja, a ovogodišnje takmičenje, koje se trebalo održati u maju, odgođeno je zbog pandemije.

“Takmičenje se odgađa za narednu godinu. Teško nam je zbog toga, ali nismo jedini kojima se to dogodilo. Važno je da iz ove situacije izvučemo pouku, da izdržimo i ostanemo zdravi”, kazala je Jekić.

Na Svjetski dan plesa, koji se od 1982. godine obilježava 29. aprila širom svijeta, čitaju se međunarodne i nacionalne poruke ljudi neraskidivo vezanih uz ples. UNESCO-ov Međunarodni odbor za ples Međunarodnog pozorišnog instituta za ples ITI pokrenuo je ovu inicijativu, a za Svjetski dan plesa izabrao je dan rođenja začetnika modernog baleta i jednog od najvećih plesnih reformatora Jeana Georgesa Noverrea.

Osnovna ideja tog dana je podsjećanje javnosti na ples kao umjetnički oblik izražavanja, te uživanje u njegovoj univerzalnosti, koja prevladava sve političke, kulturne i etičke prepreke.

(Fena)

(NovaSloboda.ba)

Carinska raja uredila plažu Pijesak

 

Carinska raja za primjer: Pajco, Đuka, Hoja i Haso uredili plažu Pijesak

Ni koronavirus nije spriječio raju sa Carine da iskažu fanatičnu ljubav prema plaži Pijesak, s koje su, još kao djeca, poletjeli u zagrljaj zelenookoj ljepotici Neretvi.

Onako drugarski, zasukali su rukave, uzeli potreban alat u ruke i krenuli sa čišćenjem i uređenjem od vrha stepenica pa sve do plaže.

Dragan Pivać – Pajco Sanjin Đukić – Đuka, Emil Fetahović – Hoja i Hasan Husković – Haso svojski su se potrudili na plaža dobije novi, ljepši izgled i na kojoj će, kad za to vrijeme dođe, provoditi veći dio dana i noći.

(NovaSloboda.ba)

Iz stare štampe, Posjeta don Frani Milićeviću, 1896.

U časopisu „Dom i sviet“, broj 12 iz 1896. godine obavljen je poduži tekst pod naslovom Bosna i Hercegovina – Putopisne crtice, autora dr. A Tresić Pavičića.

Dom i sviet je bio prvi hrvatski ilustrirani list za zabavu, pouku i vijesti o dnevnim događajima, javnom i društvenom životu, umjetnosti i znanosti, trgovini i obrtu, glazbi, kazalištu i modi. Izlazio je dvotjedno (svakog 1. i 15. u mjesecu) u Zagrebu u razdoblju od 1. siječnja 1888. do 1923. g. u nakladi knjižare L. Hartmana (S. Kugli & Deutsch). List je bio dobro grafički opremljen, dobra izbora tekstova i izvrsnih ilustracija.

Ovdje donosimo nekoliko najinteresantnijih odlomaka iz toga putopisa, koji se odnose na grad Mostar. Nažalost, uz tekst u časopisu nije objavljena ni jedna grafika, ili ilustracija.

"Posjeta don Frani Milićeviću

Ne znajući kamo bih najprije krenuo, zapitah brijača nek mi kaže gdje stanuje don Frano Milićević, i gdje je redakcija „Glasa Hercegovca", pa kada po njegovom naputku nadjoh siromašnu redakciju i upravo kukavnu tiskarnu, biedni don Frano, ponudi mi jednu trošnu stolicu, cigaretu duhana, i neke novine, koje bijahu u taj par došle, i koje ja vrlo rado pročitah, željan novosti, navlastito iz Zagreba. Za tim me povede najprije do pošte, gdje on dignu svoje listove, a ja svoje; pak me povede da razgledam grad, ali kod toga mi je malo o gradu govorio, a mnogo o biednome „Glasu Hercegovca" koji mora da ide u Sarajevo na cenzuru, da se vrati svaki put na pola zaplienjen, i o drugih nevoljah i neprilikah. koje imade rad izdavanja toga lista. Kada se malo prošetasmo pozove me na čašu piva u neku gostionu, za koju mi reče, da je bila kuća Ali-paše Stočevića. To je velika sgrada, sa prostranim dvorištem, podrumima i stajami za konje i kočije, sa širokim hodnikom na prvom spratu okolo dvorišta, a pokrivena debelim pločami oblieljenim vapnom, kao što su sve starije kuće u Mostaru. Pripoviedao mi je don Frano da ga ta ogromna kuća nije stojala, niti sto forinti, koje je Ali-paša potrošio za željezo, jer je sve ostalo morala graditi jadna raja. Ta se kuća zove Čardagija. Pošto se malo okriepismo, izidjosmo van. i netom stupismo na ulicu, eto ti prama nama Marka Šešelja, dobra Hrvata, s kojim sam se odavna poznavao. Zahvalih toplo do Frani na družtvu. i pustih ga da idje sa svojim težkim brigami u redakciju, a Šešelja zamolih da me vodi i da mi pokaže što imade po Mostaru liepa i znamenita".

Fotografije: Mostar oko 1900. i Fra (Don) Frano Milićević, naslovna strana Zbornika radova

Priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Armin Džabirov

(NovaSloboda.ba)

Zvuk topa s Fortice

Kažu da je iftar na mjestu sa kojeg puca top poseban užitak ramazana. Mostarski postači su tu draž počeli osjećati tek prije dvije godine kada je ramazanski top, poklon Grada Sarajeva, postavljen na brdo Fortica s kojeg se pruža najljepši pogled na grad i kada su stidljivo počeli dolaziti na to mjesto.

Jer, u odnosu na Sarajevo, u Mostaru se nije njegovao taj običaj, a sve do prije dvije godine ramazanski top se nalazio na kuli na Konaku u naselju Brankovac na lokaciji koja se ne može porediti s Forticom.

Da nije situacije s koronavirusom, ove godine bi, kako nam priča Kasim Prguda, mostarski tobdžija, koji skoro dvije decenije obavlja ovaj posao, na Fortici zasigurno bilo mnoštvo onih koji bi dolazili iftariti uz famozan pogled na grad i uz lagani povjetarac koji stalno struji s planine Velež.

– Lani su ljudi počeli dolaziti, a evo i ove godine naiđe poneko. Uvijek bude znatiželjnika koji hoće sve vidjeti. Dolazili su i na Konak, gdje je top bio stomilimetarski, a ovaj je 120 milimetara i atraktivniji je – govori nam Prguda.

Prguda na Forticu dolazi dvadesetak minuta ranije kako bi pripremio sve neophodno za pucanj. Prisjeća se kako je nekada bilo puno opasnije i teže rukovati topom, jer se sve, kaže nam, radilo ručno i, praktično, šibicom potpaljivalo, no sada je sistem rada, ističe, savremeniji.

Prgudi je 66 godina i kada se lani penzionisao, kako nam kaže, htio je ovaj posao prepustiti nekom mlađem.

– Hvala Bogu pa nisam, jer ovo je neprocjenjiv osjećaj. Evo, otišao sam u penziju, promijenio i lokaciju i top, sada sam tu s maskom i do neki dan s potvrdom o kretanju, ali ovo je nešto što se radi svim srcem i što je za mene velika odgovornost. Znam da na hiljade postača čeka na mene – kazuje nam Prguda.

(avaz.ba)

(ljubušaci.com)

Šta s kosom?

Zatvaranje frizerskih salona nalazi se visoko na popisu bezazlenijih neugodnosti koje nam je uzrokovala korona kriza.

Možda je to samo halucinacija uzrokovana, već sedmicama, nedostatkom kisika u kućnom pritvoru, ali izgleda da kosa od tada raste dvostrukom brzinom. Ili, možda jednostavno, zato što imate više vremena da je gledate. Upit za pretraživanje pod pojmom "šišanje kose" u svakom je slučaju dostigao potpuno novi vrhunac za pretraživanje na Googleu. Jer čak i ako se saloni uskoro ponovo otvore, sigurno nećete moći odmah doći na red. Do tada ćemo na ulicama viđati mnoge amaterske frizure, kao i neku vrstu prelaznih frizura za koje nema imena ili uzora, i koji možda upravo zato izgledaju vrlo progresivno. Svatko ko se sam pred ogledalom uređivao malo više avangardno, samo mora odvratiti pažnju od frizure – možda je jedan upadljiviji džemper dobar za to, a novac ušteden od posjeta frizeru mora se svakako potrošiti negdje drugo, zar ne?

A kako najavljuju, navala na frizerske salone mogla bi se desiti početkom naredne sedmice.

(sdz)

(NovaSloboda.ba)

Stolica

Danas na ulazu u Cernicu ...

Kod "Zele" zatvoreno, ali Mostarska raja, društvo staro.."podupiru zidove" uvijek raspoloženi za liskaluke ali i ozbiljne teme...jedva čekajući da #Covid19 prođe i krizni štab objavi otvaranje kafića.

Kaže mi prijatelj:"ili da nam je bar stolice",

a drugi dodade:"zar, a od kad nemaš stolicu" ...

Eto nasmijah se do suza,takva su raja Mostarska uvijek spremna na liskaluke...

(facebook/Jasminka)

na istu temu:

Obavještavam rodbinu komšije i prijatelje da se danas navršava tuznih 45 dana od kada nisam vidio konobara... (facebook/Zlaja)

Na ovu facebook obavjest, nekoliko konobara mu poslalo svoju sliku.

Ono što je na prvi pogled sa slika kod svih uočljivo: konobarima, kao i nama svima i te kako fale brice...

(spagos)

Protiv vjetra

Tako se zvala nekadašnja večernja serija, sa plaža na Sjevernom moru, sa surferima i dugim frizurama, koje su lepršale na vjetru. A sada, kada je zbog korone na te plaže pristup ograničen, pogled nam sam odluta na plaže u Rio de Janeiru, gdje ovaj čovjek doduše nosi kratku kosu, ali vjetar koristi u vlastite svrhe.

Na našim geografskim prostorima u vrijeme Homeoffice, rada u kućnim uredima, ljudi u vremenima korone rado vole pokrenuti petominutnu aplikaciju za fitness. Vježbati, zapuhati se, a nakon toga popiti cappuccino iz kafe automata.

U zemlji sa kultom tijela situacija je sasvim drugačija.

Rezultat: dok će kod nas većina od sjedenje dobiti probleme s leđima, Brazilijanac sa slike će dobiti butne mišiće poput nekadašnje fudbalske zvijezde i svjetskog prvaka, Roberta Carlosa.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Slovenački Stari most

Jedan post objavljen na facebooku prethodnih dana izazovao je pažnju i radoznalost, da se poviri malo dublje u suštinu stvari. Na zapadu Slovenije postoji malo mjesto po imenu Kanal ob Soči, a njegovi stanovnici svoje mjesto nazivaju Slovenački Mostar. Imaju rijeku Soču, a preko rijeke kameni most. Visina mosta iznad rijeke je 17 metara. Svake godine organizuju skokove sa njihovog Starog mosta...

Slovenački Stari most

Pročitao sam onaj post o Mostarskom mostu u Sloveniji i Hrvatskoj....pa sam morao da podjelim...

Postoji u Sloveniji jedno malo mjestašce Kanal ob Soči, koje ponekad neko nazove Slovenački Mostar...

Most koji u donjem djelu sliči Mostarskom, je visok samo 17 m. I zove se Napoleonov most...ispod teče rijeka koja često bude kristalnija i smaragdnija od Neretve...Soča..ali je manja...krajevi su poznati po krvavim bitkama iz 1. Svjetskog rata...tu je lunjao i Ernest Hemingway...i napisao knjigu Zbogom oružje.

Tu su se borili Rommel, Paulus, Mussolini dok su još bili kaplari, poručnici, majori...

Tu su od 1916 godine ratovali i pripadnici Mostarskog četvrtog pešadijskog puka (BH IR 4). Pored Dalmatinskih jedinica, Bosansko Hercegovaćki pukovi su bili strah i trepet Italianima...pošto su se bitke dešavale po brdima, ljudi rođeni u kršu su se osećali kao na svome...

Danas se ovde odvijaju skokovi sa mosta...

Ako vas put nanese...isplati se vidjeti...

(Erik Demirović/facebook 20200407)

Kanal ob Soči

Kanal ob Soči je opština u Sloveniji. Leži u Primorskoj na rijeci Soči između Tolmina i Nove Gorice na nadmorskoj visini od 103 metra. Općina ima 5978 stanovnika.

Godine 1988. Turističko društvo je organiziralo prvi događaj, koji je uključivao i skokova s mosta. Mežutim, sljedeće godine su skokovi postali nezavisan događaj. Iz godine u godinu događaj je dobijao na značaju za samo mjesto, broj izvođača skokova je rastao, a kvaliteta skokova bila je također visoka. Tokom godina, takmičenje se počelo obogaćivati pratećim događajima.

Skokovi 2019. godine

Skakove s mosta organizuje Turističko društvo Kanal.

Posjetioce na obalama rijeke Soče ove je godine impresioniralo 16 skakača. Svi moraju biti dobro pripremljeni. "Već se dogodilo da smo procijenili da neko nije sposoban, da nije spreman, da ima samo hrabrosti, ali da nema dovoljno tehničkog znanja", objašnjava predsjednik Društva Branko Dolenc.

Najmlađa skakač je imao 17 godina, a najstarija, sa 43 godine, bila je Laura Rose Daufenbach. Za svaki skok ona kaže kako je važno vrlo lijepo upasti u vodu.", ističe Amerikanka.

Tokom 30 godina skakanja s mosta na Kanalu uz Soču, nije se desila ni jedna nesreća. I ove godine su se dobro pobrinuli za sigurnost svih skakača, u vodi su bili ronioci, a ekipa vatrogasaca u čamcu.

Prvo su predstavljeni najmlađi skakači , koji su skočili u rijeku sa visine od četiri metra. Glavni događaj, naravno, bili su skokovi sa mosta, u dubinu od 17 metara.

Legenda skakova u Kanalu na Sočim Aleš Karničnik, iza sebe ima više od 250 skokova: "Osjećaj u zraku se ne može opisati. Mislim da je to adrenalin."

"Zabavno je. Malo se bojim, skače me adrenalin. Uživam u svemu u mjestima koja posjetim, i sa ljudima koje sretnem, kao što je ovdje u Kanalu", kaže Britanac Aiden Heslop.

Opština Kanal ob Soči je izdvojila 20.000 eura za ovosezonski skup događaja pod nazivom Ljeto na Kanalu. Obećavaju širu promociju mjesta, više posjetilaca i profesionalni razvoj turizma.

(rtvslo)

(spagos)

Jedno "predivno" zanimanje za sina???

(priča je objavljena ovdje prije šest godina, a prenešena je sa stranice "mostarskibehar")

Jedno "predivno" zanimanje za sina???

Imate sina i strepite nad njim. Molite Boga da se ne drogira, da ne jurca bijesnim motorom, da nema neko opasno zanimanje ili hobby. Onda saznate da se bavi fotografijom i da slika pejsaže. Tada vam padne ogroman kamen sa srca i zahvalite nebesima na tome da imate pametnog i razumnog sina.

To je slika na kojoj je jedan fotograf slikao drugog dok fotografira. Tu fotografiju je snimio Hans van de Vorst iz Holandije na izletu u Grand Canyon-u, Arizona. Tekst ispod slika je njegov. Tko je fotograf na slikama nije poznato.

Bio sam jednostavno šokiran, kad sam vidio tog momka, koji je stajao na usamljenoj stini nad Grand Canyon-om. Dubina kanjona na tom mjestu je 900 metara. Stina na njegovoj desnoj strani je na ivici kanjona i sigurna je.

Kad sam vidio momka u sandalama sa kamerom i stalkom za kameru, sam sebi sam postavio tri pitanja:

1. Kako je došao na tu stinu?

2. Zašto nije snimio zalazak sunca sa stine na njegovoj desnoj strani, sa koje bi to uradio potpuno sigurno?

3. Kako će se vratiti nazad?

Kad je sunce zašlo, pokupio je svoje stvari (ostala mu je slobodna samo jedna ruka) i pripremio se za skok. Sve je trajalo oko 2 minute. Cijeli događaj je napeto promatrala gomila turista. 

Na toj slici je već u položaju iz koga nema povratka. Skočio je u sandalama. 

Na toj slici možete vidjeti da je stina na njegovoj desnoj strani nešto viša, zato je doskočio malo pod vrhom na vrlo strmom dijelu stine. Slobodnu ruku je iskoristio da bi se uhvatio za stinu. 

Pažljivo pogledaj. U lijevoj ruci drži kameru, stalak i plastičnu vreću. Slobodnu ima samo desnu ruku, osim toga nosi i dodatni teret. Doskače niže od vrha stine. I desna ruka i desna noga mu kližu. Upravo u tom trenutku sam uspio snimiti tu sliku. Nekako je uspio da se priljubi uz stinu i sačeka par sekundi, svoj teret izbaci na stinu, popne se na vrh i ode, verovatno u kupatilo da preobuče gaće. Ja sam svoje morao presvući a bio sam samo gledatelj!

(Sa mostarskibehar/ by ZlajaSaHavaja)

(spagos)

I to je Amerika!

Nema sumnje da su Sjedinjene Države propustile priliku da se pripreme za novi korona virus. Ali vremenski okvir za donošenje važne odluka još nije zatvoren. Mjere koje je vlade do sada poduzela imaju veliki uticaj na to, koliko i kako brzo će opadati broj slučajeva, koliko dugo će ekonomija stagnirati i koliko će Amerikanaca morati pokopati voljenih osobu zbog virusa Covid-19.

Beskućnici se pripremaju za spavanje na parkingu u Las Vegasu. Linije na asfaltu označavaju udaljenosti koju trebaju poštivati. Zbog korona krize, objekti za prenoćište i prihvat beskućnika u ovom gradu morali su biti zatvoreni.

(focus)

(Novbasloboda.ba

Novo na Cidomu: Crno bijelo u koloru

Na web stranici www.cidom.org otvorili smo novi album u našem FOTO ARHIVU pod nazivom CRNOBIJELO U BOJI.

Pokušaj je to da stare crnobijele fotografije dožive neki novi ugođaj u koloru.

Sve fotografije je obradio naš vjerni član Aid Čizmić na čemu mu se iskreno zahvaljujemo.

Neke su manje, a neke više uspjele, no sve su zanimljive.

Uživajte u novom ruhu starih fotografija Mostara na:

http://www.cidom.org/?page_id=21420

(cidom)

Taj čudesni šareni svijet – Slike dana

Slike čudesnog šarenog svijeta i ove sedmice je obilježio korona virus. Ovdje pogled na nekoliko interesantnih detalja iz toga čudesnog svijeta.

Klinički klovn, za nas neobično i interesantno zanimanje, po imenu "Herr Liebling", Miljenik, igra se ispred prozora Centra za djecu i adolescente u klinici "St. Georg" u Lajpcigu. Ovo je bio prvi nastup klovna nakon oravila ograničenja vezaih za koronu.

Zbog virusa korone, čistači su na poslu i dezinfikuju ulicu u peruanskom gradu Arequipa.

Državne zastave vise na balkonima stambene zgrade u vijetnamskom glavnom gradu Hanoju kako bi podržali vladu u borbi protiv virusa korone.

Susan Crawford provjerava i dezinficira staru telefonsku govornicu koju su stanovnici mjesta Muthill u Velikoj Britaniji, pretvorili u mjesto za prikupljanje životnih namirnica.

U indijskom gradu Chennai biciklista se vozi preko slike virusa korone naslikane na ulici.

Par s kolicima prolazi pored murala dok šetaju ulicama Rima.

Dva dječaka glume uskrsno jahanje na drvenom konju, na farmi u Rosenthalu u Gornjoj Lusatiji.

Na tržnici u indijskom gradu Chennai postavljena su "ptičija strašila", koja ukazuju na ograničenja izlaska zbog korona krize.

U indijskom gradu Chennai jedan čovjek je sam po sebi improvizirao zaštitu usta i lica protiv korona virusa.

U St. Petersburgu jedna žena prolazi sama trgom ispred statue osnivača Sovjetskog Saveza, Vladimira Lenjina.

(web)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)