Mexico 1968.
Na Olimpijskim igrama u Mexicu, od 12.
do 27. oktobra 1968. godine, košarkaši Jugoslavije osvojili su
srebrenu medalju. U polufinalu su pobjedili Rusiju, a u finalu, osim
časnog poraza protiv reprezentacije SAD, nisu mogli ništa više.
Barem tada. Bio je to ustvari bio tek početak čitavog niza uspjeha
na međunarodnoj sceni, od Olimpijada, Svjetskih, Evropskih i
Balkanskih prvenstava.
Ovu srebrenu medalju je sa svojim
suigračima iskovao tada najbolji košarkaš Evrope, Radivoj Korać
sa nadimkom Žućko. Nakon srebra iz Mexica, sa nestrpljenjem se
očekivalo Svjetsko prvenstvo, koje se igralo na domaćem terenu, u
Ljubljani. I onda iznenada, u tim očeavanjima, stigla je vijest koju
je svaki ljubitelj sporta primio sa nevjericom. U punoj igračkoj i
životnoj snazi, napustio nas je Žućko. Bila je to saobraćejna
nesreća sa kobnim posljedicama.
Na domaćem svjetskom prvenstvu u Ljubljani 1970. godine reprezentacija Jugoslavije je u savladala reprezentacije i Sovjetskog Saveza i SAD i domogla se prve zlatne medalje u ovom takmičenju.
Nakon toga su se redali uspjesi: četiri
zlata na SP, pet zlata na EP, pet zlata na Mediteranskim igrama,
jedno na Balkanskom prvenstvu i jedno na Olimpijadi, uz niz srebrenih
i brozanih medalja, u periodu od 1959 do 1991. godine. Nažalost, u sastavima
iza 1969. godine, nije bilo Radivoja Koraća.
(spagos)
izvještaj sa zadnje utakmice, 1. juna 1969.
ploča na mjestu pogibije
Mexico 1968.
O Radivoju Koraću jedno od brojnih
sjećanja:
Na današnji dan, 2.juna 1969. godine,
u saobraćajnoj nesreći kod sela Kamenice 12 kilometara od Sarajeva,
poslije utakmice između reprezentacije Jugoslavije i selekcije Bosne
i Hercegovine, u 30. godini poginuo je jedan od najboljih
jugoslovenskih košarkaša Radivoj Korać- Žućko.
Reprezentacija Jugoslavije, koja se
pripremala za Evropsko prvenstvo u Napulju, odmjerila je snage sa
selekcijom Bosne i Hercegovine na terenu sarajevskog FIS-a. Utakmicu
su sudile Vlado Kaluža i Dragan Hofbauer iz Sarajeva, a završena je
pobjedom reprezentacije Jugoslavije rezultatom 131:92.
“Svi igrači su poslije utakmice
otišli svojim poslom, a Žućko je zbog umora prespavao u Sarajevu.
Pošto smo bili dobri prijatelji, Zaga i ja smo odlučili da malo
porazgovaramo s njim i sljedećeg jutra krenemo za Beograd. Kiša nas
je pratila na izlasku iz Sarajeva. Žućko je vozio iza nas i ja sam
uspio da preteknem nekog bezobraznog vozača, čiji je ‘tristać’
(fiat 1300) sve vrijeme bio na ivici da pređe u suprotnu traku. Kada
je Korać htio da ga zaobiđe, on je malo dodao gas i autobus iz
suprotnog pravca je našeg legendarnog košarkaša i intelektualca
odveo u smrt. Sve se odigravalo na mostu, kočnice na tom autobusu
nisu bile u dobrom stanju i Žućko nije imao gdje da skrene. Tugu
koju sam osjetio tog 2. juna 1969. godine nikad nisam uspio da
potisnem iz duše”, sjeća se tog događaja Ranko Žeravica.
Radivoj Korać Žućko bio je jedan od
najboljih jugoslovenskih košarkaša tokom šesdestih godina.
Proglašen je sportistom godine u Jugoslaviji 1960. Godine. Sa
reprezentacijom Jugoslavije osvojio ie dvije srebrne medalje na
Evropskim prvenstvima (1961. i 1965.), dvije na Svjetskim prvenstvima
(1963.,1967.) i Olimpijskim igrama 1968. godine, kao i bronzanu
medalju na Evropskom prvenstvu 1963.godine.
Radivoje Korać je prvi sportista, koji
je sahranjen u Aleji velikana u Beogradu.
Emir Krpo
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen