U časopisu “Arena”, Zagreb, broj:
59, godina 5, od 15.05.1972.godine objavljen je tekst povodom prve
noćne utakmice na stadionu Veleža u Mostaru. Autor tekst je bio Ć.
Krehić, a snimke je napravio S. Dugalić. “ Dug tekst, ali
ga vrijedi pročitati:
“Prva noćna utakmica na stadionu
“Veleža“ u Mostaru bila je u znaku dirljivog oproštaja s
prethodnim generacijama mostarskih nogometaša
“Veležov“ napadač, simpatični
vragolan Vladić, nonšalatno je dodao loptu protivničkom igraču.
Pristaše “Veleža“ još su oduševljenije zapljeskale popularnom
“Kulji“…. Nešto kasnije je prednji branič Glavović bez
ikakve potrebe, skrivio jedanaesterac. Pristaše “rođenih“ opet
su pljeskale Glavoviću!
A kada je završen ovaj – lažirani –
nogometni susret, Mostarci su opet pljeskali. Svi su bili razdragani
i zadovoljni, iako su vidjeli da su neki nogometaši “Veleža“
očito nastojali da pomognu protivniku u postizanju zgoditaka.
Napokon, susret je završen miroljubivo. Bilo je 3 : 3 – za
“Velež“. Upravo tako!
Naime, sadašnja standardna momčad
“Veleža“ (bez Marića i Bajevića, koji su se nalazili na
pripremama državne reprezentacije) igrala je susret sa četiri
momčadi iz četiriju generacija “Veležovih“ nogometaša.
Bila je to ozbiljno.smiješna utakmica
“od četiri poluvremena i devet nastavaka“ kojom je označen
početak korištenja električne rasvjete na stadionu pod Bijelim
bregom.
No “susret generacija“ bio je i
jedna od priredbi u sklopu označavanja 50-godišnjice tog radničkog
sportskog društva, za koje je predsjednik republike drug Tito u
brzojavnoj čestitci, rekao da “spada među ona naša društva u
kojima se nije njegovao samo sport već i napredna revolucionarna
misao“. “U predratnom razdoblju – istaknuto je u brzojavu –
“Velež“ je bio jedna od značajnih baza revolucionarnog
djelovanja, iz koje je izrastao veći broj komunista i istaknutih
učesnika NOB.“
Baš zbog toga odavno se na igralištu
“rođenih“ nije tako složno i glasno klicalo, pljeskalo i
pjevalo. Tek u jednom trenutku sve je malo utihnulo. Bilo je to kada
je spiker najavio da se minutom šutnje odaje pošta umrlim i u
narodnooslobodilačkoj borbi poginulim nogometašima “Veleža“.
Na stadionu je zavladao potpuni tajac. Tek potom se opet prolomio
pljesak, pjesme, povici, pucnjava, a iz gledališta, zrakom zaparale
rakete…
“Susretu generacija“ prethodila je
impresivna slika. Na zelenom sagu stadiona, obasjanom snažnim
reflektorima, članovi RKUD “Abrašavić“ mlađeg brata
revolucionarnog “Veleža“ u narodnim nošnjama izvodili su kola
“bratstva i jedinstva“ uz pratnju pjevačkog zbora i narodnog
orkestra, da bi se na kraju, svi zajedno, uhvatili u dugačko
“kozaračko kolo“. U tom trenutku na stadion su umarširali
nogometaši u tradicionalnim crvenim majicama, sa crvenim klupskim i
jugoslovenskim zastavama, noseći slova i brojke: TITO 1892 – 1972.
Vokalni Ansambl “Mostar“, uz pratnju duhačkog orkestra JNA,
počeo je pjevati navijačku pjesmu “Veleža“: Rođeni, rođeni…“
već poslije prvih taktova, pjesmu su prihvatili svi gledaoci…Takvo
nešto zaista se rijetko može doživjeti.
Gledaocima su najprije predstavljeni
prijeratni nogometaši koji su imali radničke-revolucionarne
nadimke: braća Hadžiomerovići su imali nadimak “Črveni“ i
“Červeni“, A. Kalajdžić – “Mašina“ i slično. Bili su
tu Safet Džinović, Ivo Čorić, Damjan Lojpur, pa Ivo Preger, Vojo
Ivanišević, Aziz Koluder, Mile Barbarcez, Ljubo Zrinšek, Fadil
Buturović, i još dvadesetak bivših nogometaša, a ujedno i
štrajkača i boraca.
Zatim je počeo susret današnje
momčadi “Veleža“ s najstarijom generacijom, koja se
koliko-toliko mogla kretati po terenu i boriti se s loptom, što im
se nekada vrtjela u nogama poput čigre. Kapetan te momčadi bio je
narodni heroj Meho Trbonja…
Topić, Ristić, Mrgan, Glavović i
ostali, a osobito vragolasti Vladić, trudili su se svim silama da
njihovi suparnici postignu barem jedna zgoditak. Kada Drago Petrović
nije iskoristio jedanaesterac, što mu ga je, koristeći sve svoje
glumačke sposobnosti, “namjestio“ Glavović, zgoditak iz igre
postigao je Franjo Novak – Rare. Izjednačio je Ristić. Poslije
desetak minuta ova se generacija , vjerojatno zauvjek, oslobodila od
nogometnog polja.
A onda je današnja momčad “Veleža“
doćekala “na noge“ još tri generacije svojih prethodnika. U
drugoj generaciji igrala je nekadašnja “atomska navala“
mostarskog prvoligaša: Rebac, Mujić, Zelenika, Hrvić, Ćemalović.
U obrani su bili Barbarić, Rukavina, Bolfek, Radiljević,
Dilberović…
Mujić je igrao kao u najboljim danima.
Publika je opet navijala uzvikujući stari nadimak: Pinda, Pinda…
A on je, kao nekad, pao u kaznenom
prostoru, pokušavajući inscenirati jedanaesterac. Sudac mu, kao
nekad, nije povjerovao…
— Još samo da ga isključi, kao
nekad… govorili su posjetioci.
Ta im želja nije ispunjena. Pinda je
igrao baš kao nekadm čak je postigao i dva zgoditka.
No s preostale dvije generacije
današnja momčad “Veleža“ dobro se i ozbiljno namučila.
Irović, Dugalić, Zejnil, Selimotić, Čerkić, Lazović i drugi,
pokazali su da još mogu dobro “povući“ – loptu po igralištu,
razumije se…No za gledaoce kao da to nije bilo toliko zanimljivo.
Slavlje je nastavljeno u hotelu
“Bristol“, gdje je predsjednik “Veleža“, Ljubo Prljeta,
podijelio ručne satove s posvetom sedamdesetorici bivših nogometaša
“rođenih“.
Prije nije uobičajeno da se upriličuje
oproštaj s nogometašima kada prestanu igrati. Nekada nismo imali ni
sredstava za tu svrhu, ali smo bili i nemarni, pa nismo ni pokušavali
da vam se makar simboličnim poklonom odužimo za ono što ste dali
za “Velež“, Mostar i Hercegovinu — rekao je uz ostalo Prljeta.
U ime darovanih nogometaša zahvalio se
narodni heroj Meha Trbonja.
Poslije toga, do kasno u noć
prepričavane su uspomene, pjevane borbene i revolucionarene pjesme.
Kao nekad….”
Priredio:Aid Čizmić/cidom 20200610
Reflektori su zasijali
Početkom maja 1972. godine, tačnije
11. maja, Mostar se svrstao među sedam najopremljenijih fudbalskih
centara u zemlji. Naime, toga dana zasijali su reflektori na stadionu
pod Bijelim Brijegom. Promocija tog događaja upriličena je na
internacionalnoj utakmici sa najstarijim engleskim prvoligašem "West
Bromvich Albionom" (2:3). To je momenat koji će se pamtiti i
ući u istoriju "Veleža" i grada Mostara.
(Ismet Dervišević/ Rođeni, 75 godina
FK Velež)
(spagos)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen