Čarobno drvo

Francuski fotograf Pascal Maître putuje svijetom već 35 godina. Novinar izvještava o ratovima, gladi, uništenoj prirodi, umjetnosti i projektima pomoći u razvoju, prije svega iz Afrike.

„To su uglavnom geopolitička pitanja. Nikada se nisam posvetio fotografiji pejzaža i prirode ", kaže 65-godišnji višestruko nagrađivani stari majstor. Upoznao je mnoge ljude čije sudbine nikada neće zaboraviti. "I ja volim ta stabla", kaže Pascal Maître. Nakon stanke dodaje: „Vjerovatno zato što su ljudi našli vrlo pametno rješenje da opstanu uz njihovu pomoć u ekstremnim uvjetima“.

Maître govori o posebnoj vrsti drveta, Adonsonia digitata, nazvanoj i baobab. Prije više od četvrt vijeka prvi put je ugledao ova stabla, najprije iz helikoptera. Bio je na putu da uradi fotografije za reportažu o beskrupuloznoj eksploataciji sirovina na Madagaskaru. U to je vrijeme Maître očarao ljepotom ovih biljaka, koje podsećaju na mitska bića.

Istraživač David Livingstone jednom ih je nazvao "preokrenutim mrkvom" zbog njihove, krošnje nalik na korijenje stabala.

Najstarija stabla, stara su oko 300 godina, dovoljno velika da mogu poslužiti kao održivi rezervoar za vodu. Trojici ljudi treba oko deset dana da pripreme jedno stablo. Posebno moćni primjerci mogu sadržavati do 14.000 litara, a većina stabala oko 7.000 litara. "Jedna velika porodica može tako imati vode za nekoliko mjeseci", kaže Maître. Voda je bistra kada je mještani izvuku iz unutrašnjosti drveta. Crvenkasta zemlja se već odavno nalazi okolo drveća. Svježe izvučena voda se ne smije koristiti direktno na licu mjesta, već se koristi za kuhanje ili pranje, ali samo u selu. Tako se ne smije neptrebno izgubiti ni kap vode. U sušnoj sezoni djeca se mogu kupati samo jednom mjesečno. Ipak, voda iz stabala se potroši otprilike oko dva mjeseca prije početka kišne sezone. Tada mještani moraju kupovati vodu i donositi na kolicima. Ovaj put za nabavku traje i do 18 sati.

Pascal Maître pitao je osmogodišnjeg dječaka Kizotyja o njegovim željama za budućnost. Rekao je: "Moj san je da mogu piti toliko vode dok moja žeđ ne bude ugašena."

Na slikama:

Drvo izdubljuju i obožavaju: ljudi u pustinji Madagaskar teško bi mogli preživjeti bez baobaba

Na platou Mahafaly nema ni rijeke niti jezera, a kiša pada samo nekoliko puta godišnje. Ljudi skladište vodu unutar stabala baobaba.

Baobab preživljava ako je iznutra izdubljen. Svake godine ovako se izgradi jedan do dva nova rezervoara za vodu. 300 godina stara stabla baobaba mogu skladištiti do 14.000 litara vode.

Potrebno je oko šest mjeseci da kora ponovo obraste u unutrašnjosti stabla. Tek tada se može puniti voda unutra.

Crveni pijesak zemlje boji kišnicu. Talog se ponovo sliježe u drvetu.

Nije dopušteno vodu iz drveta koristiti direktno kod drveta, ne smije se izgubiti ni kap vode, jer se za svaku kap radi naporno.

Suša zahtjeva mnogo od prirode.

Na jugozapadnom Madagaskaru biljke su se prilagodile ekstremnoj suši, mnogi sukulenti ( biljke koje u sebi čuvaju vodu) rastu sami.

Selo Ampotaka živi u velikom siromaštvu. Stanovnici se snabdijevaju vodoim iz oko 300 rezervoara stabala, na tom području.

(stern)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)