FK Velež danas slavi 98. rođendan

Na današnji dan, prije 98 godina, osnovan je RŠD Velež, koji će kroz svoju dugu historiju predstavljati način i smisao života radničkoj klasi, te postati klub raje, ljubavi, prkosa i ponosa.

Kroz svoju historiju doživio je i preživio mnogo teških trenutaka, od zabrane rada 1940. godine, do pokušaja gašenja 1992. godine, pa do teške finansijske situacije 2016. godine.Međutim, Rođeni su uvijek izlazili kao pobjedinci iz svih tih teških borbi, zajedno sa svojim vjernim navijačima.

Na inicijativu grupe građana, mahom radnika i đaka Učiteljske škole, u Mostaru je 26. juna 1922. godine osnovan fudbalski klub Velež, i to sa predznakom RŠK (radnički šport klub). Ime je, nakon nekoliko prijedloga (Radnici, Napredak, Sloga, Jedinstvo,…) dobio po obližnjoj planini.

Prvi predsjednik Veleža bio je Anđelko Vlaho, a nakon što su tadašnje vlasti, nakon dva mjeseca provjeravanja „podobnosti“ članova uprave, odobrile rad kluba, krenulo se sa odigravanjem prvih utakmica, a rivali su bile mahalske ekipe. Nakon sticanja iskustva, ukrstila su se koplja i sa mjesnim rivalima (JSK- Jugoslovenski sportski klub; HŠK Zrinjski i SK Vardar), i većinom su te utakmice završavale visokim porazima, piše Historija.ba.

U dvadesetim i tridesetim godinama prošlog vijeka kalio se tim, koji je igrao po regionalnim ligama, i većinom sa protivnicima iz regije. S iskustvom su došle i prve pobjede, a Velež je bio rado viđen gost, pogotovo kada su radnički klubovi u pitanju.

Upravo zbog toga, tadašnjoj vlasti je smetao rad kluba, pa su igrači i simpatizeri bili pod stalnom torturom policije, a vrhunac je stigao 1940. godine, kada je zabranjen rad kluba.

Naime, 1.septembra 1940. u Mostaru su prijateljsku utakmicu odigrali Velež i podgorička Crna Gora, a poslije utakmice, fudbaleri oba tima, zajedno sa svim prisutnim na utakmici, krenuli su ulicama Mostara demonstrirajući protiv tadašnjeg režima. Tada je policija na demonstracije odgovorila oružjem, pala je i prva krv, a dva dana kasnije službeno je zabranjen rad FK Velež.

I pored toga, u ilegali je djelovao FK Velež, a 22. decembra 1940. odigrana je i posljednja utakmica pred rat, i to protiv također zabranjenog Splita, u ovom gradu na jadranskoj obali.

Nakon toga uslijedio je Drugi svjetski rat, a gotovo svi članovi i simpatizeri crvenog kluba od prvog dana su se uključili u borbu protiv okupatora i njegovih domaćih pomagača, a kraj rata nije dočekalo njih 77, koji su položili život za slobodu domovine.

Ipak, to nije pokolebalo ‘rođene’, koji odmah po završetku rata, obnavljaju rad kluba i kreću sa takmičenjem. Naravno, krenulo se iz Republičke lige, a već 1952. po prvi put Velež je član Prve savezne lige Jugoslavije, a nakon što se u sezoni 1955/56 osiguralo po drugi put mjesto u eliti, do raspadanja Jugoslavije Velež je bio član društva najboljih.

Mnogo je odličnih generacija prošlo kroz crveni dres u nepunih 38 godina, a najuspješnije sezone bile su 1972/73, 1973/74 i 1987/88, kada su rođeni bili nadomak titule (vicešampioni), a tri puta je osvajao treće mjesto u šampionatu. U Kupu Maršala Tita postignuti su i najveći uspjesi, a Velež je najdraži pehar dizao dva puta – 1981. i 1986. godine. (Željezničar 3-2, i Dinamo Zagreb 3-1)

U ovom periodu Velež je i šest puta učestvovao u UEFA-inim kupovima. Prvi nastup bio je u sezoni 1972/73, ali okončan već u prvom kolu porazom od rumunskom Tatrana.

Već iduće sezone, sjajna generacija ‘rođenih’ se dokazala i u Evropi, kada su dohvatili četvrtfinale Kupa UEFA. Do ispadanja od holandskog Twentea, pred crvenom ekipom su pali Spartak Moskva, Rapid Beč i Derby County.

U trećem učestvovanju u UEFA kupu (1986/87), nakon što su izbacili švicarski Sion, rođeni su poklekli pred Borussiom Dortmund, a posljednji nastup, u sezoni 89/90 okončan je u osmini finala, kada su nakon preskočnih Apoela i Belenensesa, bolji bili predstavnici Škotske, Hearts iz Edinburgha.

U Kupu pobjednika kupova Velež je nastupio dva puta, ali oba puta se sapleo već na drugoj prepreci.

Još za vrijeme ratnih dejstava, 1994. godine, entuzijasti u napola okupiranom Mostaru uspjeli su reorganizovati rad kluba, koji je za vrijeme rata protjeran iz svojih prostorija i sa stadiona. Odigravane su prijateljske utakmice, a 1995. krenulo se sa odigravanjem Prve lige Bosne i Hercegovine.

(Historija.ba)