U sjećanju – Vahidin Musemić (1946. - 2023.)

U sjećanju: Evropsko prvenstvo u fudbalu 1968. Jugoslavija drugo mjesto, finalni turnir, šansa Vahidina Musemića

Najbolji napadač u historiji Fudbalskog kluba Sarajevo Vahidin Musemić preminuo je danas u Sarajevu u 77. godini života.

Legendarni igrač je rođen 29. oktobra 1946. godine u Janji. U svojoj petnaestoj godini postao je član FK Sarajevo, a ukupno je za Bordo klub sakupio 182 zvanična nastupa.

Uspio je postići nevjerovatna 83 gola, što ga svrstava među pet najbolji strijelaca u historiji Sarajeva. Računajući i nezvanične utakmice, Musemić je upisao 293 nastupa i postigao 169 golova.

Reprezentativni dres je nosio na 17 utakmica, gdje je uspio postići devet golova. U šampionskoj sezoni FK Sarajevo (1966/67.) postigao je u tri takmičenja 23 gola, čime je imao značajan doprinos u prvom, historijskom trofeju Bordo tima.

Nakon Sarajeva nastupao je i za francuskog prvoligaša Nicu gdje je već u prvoj sezoni postigao 11 golova u 21 utakmici, ali je već naredne sezone zbog sve češćih povreda morao okačiti kopačke o klin.

Inače, zbog čestih povreda nije uspijevao dostići svoju maksimalnu formu budući da je kao udarna igla Sarajeva gotovo uvijek bio na meti defanzivaca koji nisu birali način da ga zaustave.

Musemić se nakon završene velike karijere vratio u svoj voljeni klub, uz koji je stajao i u najtežim godinama.

Tokom rata je obavljao funkciju tehničkog direktora kluba, a u rukovodećim organima Sarajeva zadržao se i u prvim poslijeratnim godinama.

"Spenser s Koševa bio je primjer kako se bori za grb na dresu tokom igračke karijere, i kako se odnosi prema svom klubu nakon završetka iste. Njegova ljubav prema FK Sarajevo svakim danom bila je sve veća, strast kada govori o svom klubu vidjela se u očima prilikom svakog razgovora, i sa njom je 'inficirao' cijelu svoju porodicu. Ime Vahidina Musemića zauvijek će ostati upisano zlatnim slovima u historiju našeg kluba i grada. Neka mu je rahmet i vječna slava", poručili su iz FK Sarajevo.

(klix/20230630)

Preminuo je Vahidin Musemić, najbolji napadač u historiji FK Sarajevo (klix.ba)

U sjećanju: Evropsko prvenstvo u fudbalu 1968. Jugoslavija drugo mjesto, finalni turnir, šansa Vahidina Musemića

Malo starijim generacijama je i nakon 55 godina u sjećanju nastup tadašnje reprezentacije Jugodlavije u finalu Evropskog prvenstva u fudbalu. U reprezentacije su tokom kvalifikacija i na finlnom turniru iz Bosne i Hercegovine igrali fudbaleri: Mirsad Fazlagić (kapitan) (Sarajevo), Ivica Osim (Željezničar), Vahidin Musemić (sarajevo9, Idriz Hošić (Partizan), Boško Antić (Sarajevo), Edin Sprečo (Željezničar) i Džemaludin Mušović (Hajduk).

Na završnom turniru EP u Italiji učestvovale su četiri reprezentacije – Jugoslavija, SSSR, Italija i Engleska.

Turnir je trajao 5 dana (od 5. do 10. juna) i igrao se u Firenci, Napulju i Rimu.

Jugoslavija je u polufinalu igrala protiv Engleske, koju je savladala rezultatom 1:0, a strelac jedinog gola bio je Dragan Džajić u 86. minutu.

Yugoslavia – England 1:0 (0:0)

Yugoslavia: Pantelić; Fazlagić (c), Damjanović, Paunović, Holcer; Petković, Osim, Pavlović, Trivić; Musemić, Džajić
Substitutes: none (Zamjene: nema)
Coach: Rajko Mitić

England: Banks; Newton, Wilson, Labone, Moore (c), Hunter; Mullery, Ball, Charlton, Peters; Hunt
Substitutes: none
Coach: Sir Alf Ramsey

Referee: José María Ortiz De Mendíbil (Spain)

U drugom polufinalu, Italija i SSSR su odigrali meč bez golova, a finalista odlučen bacanjem novčića. Više sreće imala je Italija.

U meču za treće mesto Engleska je savladala SSSR sa 2:0, dok su u finalu Italija i Jugoslavija odigrali 1:1 (Domengini 80’ – Džajić 39’).

Finalna utakmica je po tadašnjim pravilima ponovljena posle dva dana, i Italijani su slavili rezultatom 2:0 (Riva 13’, Anastazi 33’).

Za današnja pravila u fudbalu nekoliko nezamislivih stvari: U utakmici protiv Engleske povrijeđen je Ivica Osim, iščašenje ramena, ali je ostao u igri do kraja meča, jer nije bilo zamjene igrača (?). Polufinalna utakmica, Italija – SSSR, koja je završena neriješeno, riješena je bacanjem novčića (u finale je prošla Italija).

Finalna utakmica između Italije i Jugoslavije završena je 1:1, i nakon dva dana igrana je druga utakmicam koju su Italijani dobili, zahvaljujući nerazumljivim odlukama sudija, Švicarca Gottfrieda Diensta. (Ovo ime je ostalo urezano u pamćenje)

Iako se sve odigravalo prije 55 godina, sjećanja naviru, kao da je bilo prije koju godinu.

Iz prve finalne utakmice u sjećanju je ostala neiskorištena šansa Musemića, kod rezultata 1:1.

O tome svjedoči sačuvani video snimak na you tube:

https://youtu.be/4JvvyB_dhDk

Šansa Vahidina Musemića: Finale EP 1968. (Jugoslavija - Italija 1:1)

U finalu Evropskog prvenstva 1968. godine igrali su Italija i Jugoslavija, te su odigrale dvije finalne utakmice. Ovo je ujedno i jedino finale u historiji svih dosadašnjih finala Evropskih prvenstava u kojem su se odigrale dvije finalne utakmice. Prva utakmica finala se odigrala 8. juna 1968. na stadionu Olimpico u Rimu. Pred 68.817 gledalaca Italija i Jugoslavija su odigrale neriješeno rezultatom 1:1. Džajić je u 39. minuti doveo Jugoslaviju u vodstvo, ali je Angelo Domenghini deset minuta prije kraja izjednačio na 1:1. Nakon što se i poslije produžetaka rezultat nije mijenjao, o pobjedniku je prema tadašnjim propozicijama odlučivao ponovljeni meč. Pamti se i velika šansa pri rezultatu 1:0, kada je Jovan Aćimović poslao oštru loptu kroz peterac, paralelno sa gol linijom. Vahidin Musemić je uklizao, ali je zakasnio za djelić sekunude. Umjesto lopte on je završio u mreži. Bio je to jedan od trenutaka koji je obilježio njegovu karijeru. Dva dana poslije pomenute ekipe su odigrale i drugu utakmicu finala. Ovog puta Italija je bila uspješnija te je slavila sa 2:0 golovima Luigija Rive u 12. minuti i Pietra Anastasija u 31. minuti utakmice.

(spagos)

Tragom jednog grafita

 

(tekst koji slijedi objaviljen je dana 30. juna 2023. godine na facebooku, autor je Ermin Bašić)

Samo da kažem da sam ja napisao ovaj grafit po povratku iz JNA, iz Knina 1991. i provedenih zadnja tri mjeseca radi teške 4 satne operacije u Vojnoj bolnici u Splitu i to jedva živ, mršav kao avet poslije izgubljenih pola jetre, žučne kese i dosta kila u bolnici. Sigurno tada u tom okruženju nije bilo baš lako reći da si Musliman (i to jedan od rijetkih), kao što sam ja rekao za sebe, i ostati okružen ljudima koji su bili tada u Kninu dok su Hrvati i Slovenci vojnici bili otpušteni iz vojske.

Možda to Vladimir, koji je snimio taj grafit, još nezna ko je to napisao, a vjerovatno je bilo predskazanje šta će se desiti u Mostaru, poslije doživljenog Knina sa moje strane.

Kao oslobođen vojske na dvije godine, radi teške operacije koju sam imao, napuštam Mostar 1992. u aprilu ubrzo poslije explozije cisterne.

Ovakav isti grafit UŽIVAJTE OPŠTU NEMOĆ je stajao isto tako na zidu zgrade u Kninu, a neznam ko ga je napisao.

Ovaj post sam postavio u vašoj grupi, da bi objasnio kako je nastao grafit koji ste prije objavljivali i da cestitam Vladimiru i Salki na ideji fotografisanja grafita i na promociji istih na izložbama u nekoliko zemalja vjerujem.

Nadam se da je pomoglo na promociji o uzaludnosti rata i stradanjima koji se nisu trebali desiti.

(Ermin Bašić)

fotografija: Vladimir Kolopić

(Ermin Bašić, Današnje viđenje grafita)

Prije 30 godina: Operacija oslobađanja Mostara

 

Špago: Operacija oslobađanja Mostara zaslužuje mjesto u vojnim udžbenicima

Deblokada grada Mostara na području IV. korpusa jedna je od najvažnijih i najbriljantnijih pobjeda Armije Republike Bosne i Hercegovine, kazao je u povodu 30. godišnjice pogibije brig.gen. Midhada Hujdura Hujke, deblokade Mostara i oslobađanja bjelopoljske kotline, predsjednik Jedinstvene organizacije boraca Grada Mostara Esad Kosić.

“Značaj i svrha manifestacije “Putevima pobjede ARBiH 1992.-1996.” je podsjetiti nove i mlade generacije da im se ne ponovi ovo što se nama događalo i da taj period upamte i drže u svom sjećanju i svojoj povijesti kao jedan od najvažnijih trenutaka na teritoriju Hercegovine – kazao je Kosić.

Komandant 449. istočno-hercegovačke brdske brigade Šerif Špago istakao je da se operacija oslobađanja Mostara zaslužuje naći u mnogim vojnim udžbenicima.

“Riječ je o jednoj od najbriljantnijih pobjeda Armije RBiH u Mostaru, Hercegovini, ali i cijeloj BiH. Oni koji poznaju vojnu terminologiju, odnosno način izvođenja operacija, znaju da su tog 30. juna jedinice 41. motorizirane brigade, ali i druge jedinice IV. korpusa izvodile najsloženije borbene operacije. Imali smo oslobađanje Sjevernog logora, odnosno napad na utvrđeni objekt, kasarnu, imali smo oslobađanje Raštana, ubacivanje jedinica na prostor Bijelog Polja i oslobađanje bjelopoljske kotline. Siguran sam da ova operacija zaslužuje svoje mjesto u mnogim vojnim udžbenicima i da se izučava na mnogim vojnim školama, jer nisam čuo da je u proteklom obrambeno-oslobodilačkom ratu ijedan prostor uradio takvu akciju da se iz okruženja izvrši proboj, oslobodi se i spoji sa slobodnim teritorijem i drugim jedinicama ARBiH”, kazao je Špago.

Mišljenja je kako je do ove operacije moralo doći.

“To je bilo nužno kako bismo, prije svega, osigurali da Mostar ostane ono što je i danas, jedini multietnički grad u BiH. Da nije bilo te operacije ko zna što bi se događalo u narednim periodima na prostoru ovog grada”, kazao je Špago.

Ratni komandant 41. motorizirane brigade Armije RBiH brigadir Esad Humo kazao je da je upitno kako bi završili Mostar i Hercegovina da nije bilo navedene akcije.

“Moram još jednom podcrtati da je ovo bio prelomni i ključni trenutak i za Mostar i za Hercegovinu, jer je ovaj naš proboj, odnosno spoj sa slobodnim teritorijem omogućio da ovaj prostor održimo do kraja, odnosno do Washingtonskog sporazuma i mira”, kazao je Humo.

(NovaSloboda.ba)

Açaí-Beere - Crno zlato iz Amazona

 

Açaí se smatra "superhranom". Ubrana u teškim uslovima u Brazilu, prodaje se po visokim cijenama u Evropi, kao čudesno sredstvo protiv starenja. Kome to koristi?

Prije 20 godina, trijumfalni pohod na crne bobice blago zemljanog okusa započeo je od Amazona, preko Rija i Sao Paula, kroz cijeli Brazil i konačno do drugih zemalja. Amerikanci su ih plasirali u wellness industriju koja je uvijek u potrazi za novim trendovima. Ona je uspjela na kanalima influencera i u talk showu poznate američke voditeljice Oprah Winfrey. Bobica se stoga uklapa u vrijeme, kada hrana postaje superhrana na Instagramu, kuhari postaju zvijezde show programa, a kuhinje mjesto za samousavršavanje.

Açaí bobice su postale poznate u svijetu. Čak je i sportisti promovišu. Açaí je obišao svijet.

U Brazilu su to uradili samo samba i fudbal. Danas se Açaí palma uzgaja na 188.000 hektara u Amazonskoj regiji – prema podacima FIEPA industrijske komore, to je 245 posto više nego prije deset godina. Izvoz je povećan 150 puta na 6000 tona godišnje. Očekuje se da će 2026. godine açaí donijeti dvije milijarde dolara profita, tri puta više nego 2019. 150.000 porodica sada živi od toga. Zapravo, Açaí je velika uspješna priča. Jednom kada su je otkrili autohtoni ljudi, superbobica raste samo ovdje, blizu ekvatora, u bazenu Amazone bogatom hranjivim tvarima, sa korijenjem u riječnoj vodi. Uspijeva bez gnojiva i hemikalija, ne poznaje napasti i štetočine. „To je savršeno voće ako ga ostavite na miru“, kažu. Poput gume i kakaoa, poput indijskih oraščića i guarane, Açaí je također prirodni dio džungle - i formula za spašavanje Amazone: jer se crno zlato ubire bez krčenja šuma. Donosi značajan prihod lokalnom stanovništvu. Açaí je održiv proizvod - za razliku od soje ili govedine, za koje prašuma mora popustiti i koje samo agrobiznis čine bogatim. Za razliku od bakra ili zlata, čije rudarenje truje zemlju.

(1)U luci Belem, Açaí iz delte Amazona iskrcava se dan i noć. Lako kao od šale: devetogodišnji Viktor se penje na najviše palme. U dobrom danu nebere sedam koševa.

(2)Ljubičasti žuljevi: Berač drži svoju ruku, umrljanu sokom od bobica, preko usjeva. Pretovarno mesto: Sveža roba se iskrcava u luci Bela Vista. Voće se mora preraditi u roku od dva dana, inače trpi kvalitet.

(3)Berba u džungli: Berač sa mačetom u ruci traži grane sa zrelim bobicama. Život posvećen bobicama: Nelson Alves da Kruz je počeo da bere sa devet godina. Danas je šef zadruge Açaí Jacaréa Xingua – i ponekad upravlja školskim čamcem. Puno opterećenje: Posrednik je kupio korpe acaija od lokalnih proizvođača i sada ih nosi izvoznicima.

(4)Açaí u brazilskom stilu: Nezaslađena bobičasta pasta se servira uz prženu ribu na pijaci Ver-o-Peso u Belému. Cijena porcije: četiri eura. Bobice za svijet: Ovaj pogon za preradu proizvodi smrznute acai proizvode za svjetsko tržište. Açaí na zapadnjački način: “Acaí zdjele” sa zaslađenom pastom od bobičastog voća i muslijem su u trendu u Evropi i SAD-u. Cijena po porciji: oko 15 eura.

(5)Vikend na Berry Islandu: Ribeirinhos Jacaréa Xingua igra bilijar. Sve ruke gore: Fotograf je pitao školsku djecu na Jacaré Xingu čiji roditelji rade u produkciji açaí. Blagoslovi i kletve: zahvaljujući acai prihodima, danas postoji školski brod koji vozi djecu na nastavu. Mnogi rade teške radove na žetvi prije ili poslije nastave.

Više o temi: Acai bobica se smatra brazilskim čudotvornim voćem. Njihova tajna je visok sadržaj nutrijenata koji čini acai superhranom. Ali kakva je moć u tamnoplavoj tropskoj bobici? Koliko su zdrave bobice i kakav je njihov ukus posebno dobar? Reći ćemo vam najvažnije činjenice i ukusne recepte. Acai je voće porijeklom iz Srednje i Južne Amerike. Raste na palmi Açaizeiro, koja se nalazi u močvarnim područjima, čiji je botanički naziv Euterpe oleracea. U ovoj zemlji, biljka se zove "palma kupusa". Acai se naziva i brazilskom čudotvornom bobicom: u Brazilu se voće vekovima konzumira u zdravstvene svrhe. Zbog velike gustine nutrijenata, danas se smatra superhranom širom svijeta. U ovoj zemlji možete nabaviti sušene bobice, u prahu ili soku, kao iu obliku kapsula. Zbog visokog sadržaja hranljivih sastojaka sa puno vitamina i minerala, acai bobica je superhrana koja je popularna širom sveta. Sportisti se posebno zaklinju u moćno voće. Visok sadržaj masti čini acai vrijedan izvor energije za njih, slično kao avokado ili šaka orašastih plodova.

(stern)

Z.N.

(NovaSloboda.ba)

Bijela, ljepota

 

"Vile postoje"

Mostarska Bijela /Prenj/ Bosna i Hercegovina

(Melinda Hodzic)

fotografije: Džanad Džino

Mostarska Bijela

Mostar u svojim njedrima krije tajnovito prirodno čudo, kanjon Mostarska Bijela. Spektakularni skriveni dragulj. Ne znamo kako bi ga drugačije nazvali, ali. ono se u nemu doživi je nestvarno.

Mostarska Bijela je kanjon rijeke Bijele, male, kratke rijeke u krškom predjelu.

Sa mostarske strane Prenja bujični potok skuplja vodu i u mjestu Bijela ulijeva se u Neretvu. Otuda mu i naziv Mostarska Bijela.

Čista i pitka voda koja se provlači kroz netaknutu prirodu, privlači pažnju ljubitelja prirode i avanturista. Samo pravi znalci znaju gdje krije ono najljepše.

Na svom toku, najviše pažnje privlači kanjon rijeke Bijele, Mostarska Bijela, hiljadama godina pravljeno čudo od korita. Ne možete ga ni zamisliti dok ga uživo ne doživite.

Bijela formira kao podzemnu rijeku koja prolazi kroz usku pećinu. S tim što je krov pećine gotovo cijelom dužinom po malo otvoren, tek toliko da propušta samo snopove svjetlosti.

Zamislite usku, dugačku, visoku pećinu sa mjestimično propuštenim snopovima svjetlosti, a ispod bujična čista voda šišti dok vi po njoj šljapkajte. A na kraju 80-ak metara duge pećine, fascinantno iznenađenje. Može li bolje.

Mostarska Bijela se nalazi između Mostara i Jablanice. Vozeći se magistralnim putem iz pravca Jablanice, u mjestu Bijela, prije vijadukta, skrenite u lijevo.

Dalje vas čeka 2,5 do3 sata lagane šetnje, duge 9 km, do Mostarske Bijele.

Priroda bujna i netaknuta. Životinjski svijet veoma bogat i raznovrstan.

Vrijedi posjetiti.

A možda se nekome ukaže i koja vila pred očima

(spagos)

U susret SP u fudbalu za žene – Jedan od stadiona

 

Vlada Novog Zelanda naručila je ovaj fudbalski teren, spektakularno smješten u podnožju planine Cook. Ovo ima za cilj da privuče turiste na Svjetsko prvenstvo u fudbalu za žene, koje će se od kraja jula održati na Novom Zelandu i Australiji. Planina Cook, Aoraki na domorodačkom jeziku, smanjila se za 30 metara u proteklih nekoliko decenija zbog masivnih padova kamenja i leda. Međutim, sa 3754 metra i dalje je najviša planina u ovoj zemlji.

A stadion, a tribine, a gledaoci? Živi bili pa vidjeli!

(spiegel)

(NovasSloboda.ba)

Sa stranica stare štampe: Poplave u Mostaru 1937.

U članku iz beogradske "Pravde" od 15. septembra1937. godine, izvješćeno je o nevremenu koje je pogodilo Mostar, a koje je pratilo izlijevanje Radobolje.

"Strahovito nevreme u Bosni i Hercegovini

Mostar je najviše oštećen

Srećom, ljudskih žrtava, kako izgleda, nema

Mostar, 14 septembar,

Strahovito nevreme koje je vladalo u toku jučerašnjeg dana u čitavoj Bosni i Hercegovini prošlo je srećom, bez velikih žrtava. Mestimična provala oblaka prećena vetrovima, prouzrokovala je veliki štetu koja se ceni na nekoliko miliona dinara. Naročito je velika šteta počinjena u Hercegovini.

Nema mesta koje nije nastradalo, a najveću štetu pretrpeo je Mostar koji je od juče poplavljen vodom u visini preko jednog metra. Čitav zapadni deo grada poplavljen je na nekoliko kvadratnih kilometara. Ima mesta gde je sinoć voda dostigla blizu dva metra visine. Najstrašnije je bilo oko pet sati popodne kad su naišli oblaci, uz strahovitu grmljavinu i vetar. Ogromna količina vode sručila se na grad, nadolaženje brdskih potoka i reke Radobolje koja se izlila iz korita i polavila Šetalište Vojvode Mišića, Lašku ulicu, Rondo, Bijesak ulicu sve do Zahumske ulice, Carnik ulicu, Aleju Uzdisaja, čitav kraj Bakamluk i Ilićevu ulicu.

U Bakamluku nema kuće, u čije podrume i prostorije nije prodrla voda. Nameštaj je oštećen. Baštu kavane Balinovac i baštu "Bled" voda je polavila tako da je onemogućeno..."

U tekstu uočavamo nazive mostarskih ulica kojih više nema, kao i nekoliko pogrešno napisanih naziva: Šetalište Vojvode Mišića, Laška ulica, Bijesak ulica, Zahumska ulica, Carnik ulica, Aleja Uzdisaja i Ilićeva ulica, bašta Bled...

prilozi: fotografije ispred vile Fessler na Rondou, i sa Šetališta, koje je napravio Miroslav Loose

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Nova knjiga u biblioteci Cidoma – “Mirisi Mostara”, Emina Redžić Muftić, posthumno

 

U biblioteci stranice Cidom postavljena je elektronska knjiga autorice Emine Redžić Muftić, koja je izdana posthumno, a sastoji se od tekstova i pjesama koje je Emica objavila na društvenim mrežama.

Emina Redžić Muftić nas je napustila prošle godina, i ova knjiga je jedna vrsta zahvalnosti i sjećanja na našu Emicu.

U jednoj od svojih priča Emica kaže: „Prebiremo ponekad po sjećanjima. Uvijek tamo sretnemo neke osobe koje smo, igrom slučaja ili mimohodom životnih dešavanja, zaturili, zaboravili, kao da nisu nikad postojale. Još ako takve osobe nemaju nikoga ko će ih se sjetiti ili dati pomen na njihovu dušu, podobro se zamislimo. Zar smo toliko ogrezli u ravnodušnost ili materijalnu pohlepu, da nam je svejedno da je nekad tamo živjela svoj život jedna dobra duša koja nikom i nikada nije učinila hinlu, a vjerujem da to nije ni znala.“ Ovaj kratak citat, ustvari, ukratko opisuje našu Emicu. Samozatajna, nevidljiva svakidašnjem oku obična čovjeka, skromna, ali zato upečatljiva, puna filozofskih premisa, matematičarka bogate umjetničke duše za one koji su je bolje poznavali i prijateljevali s njom. Stoga, ova Emičina ideja da mali čovjek dobre duše ne dolazi do izražaja, u njenom slučaju ne stoji. Naprotiv, Emica je ostavila snažan dojam na svakoga tko ju je poznavao.

Njena volja za životom, nadilazila je njene zdravstvene probleme. Prigodom našeg zadnjeg susreta nakon zdravstvenog zahvata odavala mi je osobu snažna karaktera, koja ne posustaje tako lako pred „običnim“ zdravstvenim poteškoćama. Nosila je tada na glavi periku, koju ja nisam primijetio, sve dok se ona nije počela šaliti na svoj račun. Nije imala kompleks manje vrijednosti zato što ju je bolest dotaknula, naprotiv, hrabro i optimistički je gledala u svoju budućnost. Psihički je bila snažna i puna planova. Bog je izgleda imao druge planove s njom – uzeo ju je k sebi jer Mu je očigledno bila potrebna gore.

Kako bi joj ostavili bilo kakav ovozemaljski trag (osim njena groba), odlučili smo u jednu knjigu iskupiti njena razmišljanja i radove i posthumno ih objaviti.

Bit će to jedan mali podsjetnik na nju i vrijeme provedeno u druženju s njom.

Knjiga se može naći na slijedećem linku:

Emina-Redžić-Muftić-Mirisi-Mostara.pdf (cidom.org)

Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Himalaja glečeri se tope brže nego ikad

 

Glečeri u regiji HinduKush, Himalaja, mogli bi izgubiti do 80 posto svog trenutnog volumena u već ovom vijeku. Ovo je rezultat studije Međunarodnog centra za integrisani razvoj planina. Autori upozoravaju da će iznenadne poplave i lavine postati vjerovatnije u regionu u narednim godinama. Osim toga, skoro dvije milijarde ljudi moralo bi se prilagoditi nedostatku vode za piće. Prema izvještaju, glečeri poput moćnog glečera Khumbu (fotografija) na južnoj strani Mount Everesta nestali su 65 posto brže od 2010. nego u prethodnoj deceniji. Promjene u regionu uzrokovane klimatskim promjenama su "bez presedana i uglavnom su nepovratne".

(welt)

(NovaSloboda.ba)

Bajram Šerif Mubarek Olsun

(spsgos)

 

Turnir u malom fudbalu “Omer Tipura Dedin”, počinje 3. jula u Potocima

 

U prostorijama Sportskog saveza Grada Mostara, održana zvanična najava 27. tradicionalne Ljetne lige u malom fudbalu “Omer Tipura Dedin”, koja će ove godine zvanično početi u ponedeljak, 3. jula u večernjim satima, na stadionu kod Osnovne škole “Bijelo Polje” Potoci. Organizator je Fudbalski klub Bjelopoljac, zajedno sa svojim partnerima, prijateljima i sponzorima.

Članovi Organizacionog odbora Memorijalnog turnira sa dugogodišnjom tradicijom naglasili su kako je ove godine osiguran rekordan, istorijski nagradni fond u ukupnom iznosu od 10 hiljada KM, zajedno sa peharima i ostalim nagradama.

Prijave za turnir mogu se izvršiti svakim danom u prostorijama Fudbalskog kluba Bjelopoljac u periodu od 12 do 15 sati sve do 1. jula, kada će biti održano izvlačenje za grupnu fazu takmičenja, a kotizacija po ekipi u seniorskom dijelu takmičenja iznosi 150 KM.

I ove godine, pored seniorskog dijela takmičenja biće održan pionirski i veteranski dio takmičenja.

Organizatori su se zahvalili svojim dugogodišnjim prijateljima, partnerima i sponzorima koji podržavaju organizaciju ljetne lige, a posebno su istakli najveće ovogodišnje sponzore: Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK-a, Sportski savez Grada Mostara, Ministarstvo trgovine, turizma i zaštite okoline HNK-a, BH Telecom, kompaniju Hepok Mostar, te brojne druge. Posebno su izrazili duboku zahvalnost svim medijima, portalima i novinarima koji prate Memorijal i pružaju kontinuiranu podršku svojim izvještavanjem.

(NovaSloboda.ba)

Trenuci nježnosti

 

Malo pače je zadovoljno prislonilo glavu uz majčin obraz. Mali brat slijeva drijema i ne primjećuje kameru američke fotografkinje Tammy Kokjohn (64). Predana ekologinja iz Madisona, u državi Iowa, napravila je snimak sa tri neobične životinje u rekreacijskom području Santee Lakes u srcu okruga East, nedaleko od San Diega u Kaliforniji. Ona kaže: „Srce mi se slomilo kada sam vidjela ovu vezu između majke i djeteta i što sam dobila priliku da vidim i fotografišem ovu scenu. I da budem iskrena: Ko ne voli bebe životinje?” Sklonost ka ovakvim scenama kod Tammy nije slučajnost. Omiljeni motivi majke dvoje dece, koja se strastveno bavi fotografisanjem već 20 godina, su njeno šestoro unučadi: „I inače, želim da pomognem djeci da sve više zavole svijet prirode u kome živimo“.
Divlje patke su innače nešto američko,i kao i ćelav orao ili bizon. Njihovo stanište za razmnožavanje su šumovite močvare, plitka jezera, bare i potoci sjeverne i istočne obale Sjedinjenih Država. Divlje patke se povremeno javljaju i na zapadnoj obali Meksika ili u južnoj Kanadi. Odrasli mužjak ima zapanjujuću, raznobojno sjajno perje i crvene oči sa istaknutim bijelim sjajem na vratu. Ženka se može prepoznati po bijelom prstenu oko očiju.
Patke u brojkama:
Težina mužjaci 540 do 880, a 480 do 880 g ženke. Veličina 47 do 54 cm..Broj snesenih jaja do 15. Dimenzije jaja 51,2 x 38,8 mm. Trajanje ležanja na jajima 28 do 32 dana. Raspon krila 66 do 73 cm.

(bams)

(NovaSloboda.ba)

FK Velež slavi 101. rođendan

 

Rođeni, danas je vaš dan: Mostar u srcu, Velež do groba

FK Velež iz Mostara danas slavi svoj 101. rođendan.

Ime je dobio po planini Velež podno koje se smjestio grad Mostar. Klub je osnovan na inicijativu revolucionara Gojka Vukovića, 26. juna 1922. godine u Mostaru, a u počecima je igrao utakmice s lokalnim klubovima.

S uspjehom je igrao u Prvoj ligi SFRJ. Prvi put FK Velež se u Prvu saveznu ligu SFRJ plasirao u sezoni 1952./53. gdje je ostao samo jednu sezonu.

Drugi put Veležu je to pošlo za rukom u sezoni 1955./56. te do 1991./92. nije ispadao u niži razred natjecanja, iako nikad nije osvojio naslov prvaka.

Dva je puta bio drugi, te četiri puta bio finalist Kupa maršala Tita, od čega je dva puta bio osvajač 1981. i 1986. godine.

Nadimak kluba je Rođeni. Tradicionalne su boje crvena i bijela.

Velež je početkom ratnih golgota u Bosni i Hercegovini izbačen sa svog stadiona i nikada više nije bio domaćin Pod Bijelim brijegom. Nakon što su neki novi ljudi došli na Veležov stadion, trofeji i sva arhiva i vrijednosti velikana iz Mostara završili su u smeću. Pokušao se Velež uništiti, ali to Rođeni nisu dozvolili.

Izgrađen je stadion u Vrapčićima na kojem se sada igraju domaće utakmice.

Sretno Rođeni!

(rođeni)

Prva ljetna nedjelja u Mostaru

 

Pridružili smo se turistima i prošetali omiljenim biserom BiH

Mostar je poznat po suncu i izrazito toplim ljetnim mjesecima, a iako su ove godine došle nešto kasnije, sada konačno možemo reći da su prve "vreline" počele. Prošetali smo gradom na Neretvi tokom prvog ljetnog vikenda i osjetili energiju koja samo ondje vlada.

Turistički biser Bosne i Hercegovine Mostar naširoko je poznat kao jedna od najpoželjnijih destinacija u Evropi. Bogato kulturno-historijsko naslijeđe, vrijeme kao skrojeno za sve ljubitelje ljeta, smaragdna ljepotica Neretva i u konačnici Stari most, samo su neki od razloga zašto turisti masovno dolaze u ovaj grad.

Tako je bilo i ove nedjelje. Zaputili smo se ka najprometnijoj lokaciji - prema ulicama starog dijela grada, koje su bile ispunjene kako domaćim, tako i stranim gostima. Bilo je jasno da je sezona otvorena, a Mostar zaživio u punom značenju te riječi.

Kako to obično biva u ovom periodu godine, na putu do Starog mosta, bez obzira iz kojeg dijela mu prilazite, primijetit ćete da je sva radna snaga na nogama, čak i unatoč neradnoj nedjelji. U restoranima i kafićima traži se mjesto više, za sladoled ćete vjerovatno morati stati u red, dok suvenire i uspomene na Mostar možete kupiti duž cijele starogradske kaldrme.

Ukoliko dolazite sa strane suprotno od Fejićeve ulice, na početku puta koji vodi do simbola ovog grada, s lijeve strane ćete vidjeti Krivu ćupriju, najstariji jednolučni most u Mostaru. Most je izgrađen 1558. godine u vrijeme Osmanlija, a iako ga neki tako predstavljaju, on nije bio probna verzija Starog mosta, ali istina je da je poslužio kao inspiracija za njegovu izgradnju te zato nalikuje njegovoj minijaturnoj verziji.

Ako nastavite dalje, slijedeći grupe turista, put će vas s desne strane odvesti do Tabhane, nekadašnjeg kompleksa za preradu kože, a u kojoj su danas kafići i restorani. Turski putopisac Evlija Čelebija zapisao je kako ovakvog objekta nema nigdje kao u Mostaru. Zanimljivo je da je tabački esnaf bio jedini u čaršiji koji je imao svoju džamiju, tzv. Tabačicu (Hadži-Kurtovu džamiju). Ona je poznata po tome što ima položene temelje na dva kamena svoda te ispod džamije protiče rijeka Radobolja, zbog čega je jedinstvena na svijetu.

Za Tabačicu je poznata izreka da se "imam nalazi na suhom, a džemat na vodi". Odmah prekoputa je Ćejvan-ćehajin hamam, jedino tursko kupatilo u Mostaru koje je sačuvano do danas. Trenutno je zatvoreno za posjetitelje, što ne spriječava turiste da se zadrže i fotografišu ispred njega, kako je bilo i u trenucima kada smo stigli na ovu lokaciju. Građevina je karakteristična po tome što je izgrađena bez ijednog prozora, no sa kupolama na krovu koje su na vrhu imale otvore, čime se čuvala intimnost onih koji su posjećivali hamam.

Ovaj dio grada najbolje dočarava izgled nekadašnje arihtekture koju su odlikovali kuće i krovovi od kamena, a čija je namjena bila da ljeti sačuvaju svježinu, a zimi toplotu.

Nekoliko koraka i stigli smo na centralno odredište Mostaraca, ali i njegovih turista, a prvo smo se zaputili ispod Starog mosta, gdje se baš u tom trenutku jedan hrabri skakač spremao za skok. Veliki broj uzbuđenih ljudi, oni koji su se zajedno s nama poredali ispod mosta, kao i oni koji su se okupili uz samu ogradu, pružili su podršku i aplauzom ispratili skok i izranjanje mladića iz vode.

To nas je podsjetilo i na priču o početku skakanja sa Starog mosta koja je krenula kada su mladi momci koristili ovaj vid odvažnosti u želji da dokažu svoju muškost. Ubrzo se skok sa 21 metra visine pretvorio u tradiciju, koja se manifestuje u vidu događaja koji se održava svake godine u julu mjesecu. Također, posljednih godina aktuelni su i Red Bull Cliff Diving skokovi, koji u Mostar dovode najbolje svjetske akrobatske skakače.

Stari most, međutim, svojom visinom nije dovoljan za njihove propozicije, te biva nadograđen montiranom dodatnom konstrukcijom visine sedam metara. Ovi skokovi privuku veliki broj ljudi iz Bosne i Hercegovine, ali i cijelog svijeta.

Treba imati na umu da je ovo vrlo hrabar, ali izuzetno rizičan poduhvat i samo najvještiji skakači odvažit će se na skok u Neretvu, koja je sa svojih sedam stepeni Celzijusa jedna od najhladnijih rijeka na svijetu. Inače, za turiste i goste na raspolaganju je pet-šest profesionalnih skakača, koji to rade svakog dana tokom čitave godine, a oni koji bi se i sami željeli okušati u skakanju , moraju se učlaniti u Klub skakača i proći niz vježbi i treninga za ovu egzekuciju.

Od kako je Stari most obnovljen, s njega je skočilo 3.700 turista. Svi su to, zahvaljujući obuci, uradili uspješno, nakon čega su dobili certifikat i njihovo ime je evidentirano u Knjizi skakača. Zanimljivo, 80 posto ih je iz Australije.

A zašto je ovo mjesto, samo po sebi, toliko posebno i centar okupacije turista? Zakoračiti na ovo kameno remek-djelo znači osjetiti duh jednog od najvrijednijih kulturno-historijskih spomenika na svijetu, simbol otpora, rušenja i obnove, koji je na kraju "izronio za one što ga vole".

Stari most je spona između dvije strane rijeke, a prelazak preko njega u prošlosti se naplaćivao. Njegovu kamenu verziju sagradio je sultan Sulejman Veličanstveni, po kojem se most isprva i zvao. Zanimljivo je to da je Mostar dobio ime upravo po čuvarima mosta, tj. mostarima. Bez betona i željeza u sebi, smatra se arhitektonskim čudom s kojeg se ujedno pruža fantastičan pogled na ovaj dio grada.

Stranci su posebno fascinirani kulama Tarom i Halebijom koje most krase s dvije strane. Halebija je nekada služila kao zatvor, dok se u kuli Tara, gdje se u vrijeme Osmanskog carstva čuvala municija, danas nalazi Muzej Starog mosta gdje možete saznati sve detalje o njegovoj historiji i konstrukciji.

Prelaskom preko mosta, nastavlja se pohod starim gradom, a svakim novim korakom pogled na most postaje sve ljepši i ljepši. Prvo ulazite u Kujundžiluk, najživopisniju uličicu u gradu, koja vas vodi direktno i do glavne - najpoznatije mostarske ulice Fejićeve. U međuvremenu, turiste će sigurno privući Biščevićeva kuća, stara turska građevina, prelijepa Karađozbegova džamija smještena na sredini ove ulice te Koski Mehmed-pašina džamija gdje se, uz ulaznicu, možete popeti i na njenu munaru.

Iako se ovdje završava tura po dijelu Mostara koji je najposjećeniji, što smo sada još jednom potvrdili, to nije kraj brojnim drugim sadržajima koje ovaj grad i njegova okolica nude.

Svakako, od brojnih znamenitosti, preporučujemo da posjetite sjajni vidikovac na Fortici, odakle se prolama fantastična panorama na cijeli grad, dok će ljubitelji umjetnosti zasigurno uživati i u jednoj od posljednje otvorenih galerija The Hub, gdje se čuvaju neke od iznimno vrijednih internacionalnih umjetnina.

U turističkom duhu, još jednom smo se uvjerili zašto je Mostar toliko popularan i omiljen te kako energija koja vlada u ovom gradu naprosto plijeni ljudski um. Iako je ljeto nešto zakasnilo u najveći hercegovački grad, nema sumnje da će u narednim mjesecima, kao što je to slučaj svake godine, Mostar preplaviti i u njegovim ljepotama uživati i domaći i strani turisti.

(klix/20230625)

Prva ljetna nedjelja u Mostaru: Pridružili smo se turistima i prošetali omiljenim biserom BiH (klix.ba)

Četvrti ljetni tavla turnir na plaži Pijesak Carina, u Mostaru

 

Šampioni 4. Ljetnog turnira u tavli

1.Mjesto Alem Zajmovic

2.Mjesto Dado Batlak

3.Mjesto Dragi Hrvic

4.Mjesto Adnan Djukic

Polufinale: Dado Batlak & Dragi Hrvic i Alem Zajmovic & Adnan Djukic

Borba za 3. mjesto: Dragi Hrvic & Adnan Djukic

Finale: Dado Batlak & Alem Zajmovic

Pobjednik: Alem Zajmović

Četvrti ljetni tavla turnir na obali Neretve okupio je je rekordni 72 igrača tavle iz Mostar, Stoca, Jablanice, Počitelja i Konjica.

Turnir održan je u nedjelju na obali Neretve, na plaži Pijesak Carina, u Mostaru i okupio je je rekordnih 72 igrača tavle iz Mostar, Stoca, Jablanice, Počitelja i Konjica.

Na turniru su sudjelovali su igrači svih šest Mostarski tavla klubova. Draž turniru su dali i rekreativci zaljubljenici tavle iz svih dijelova grada Mostara. Domaćini turnira Adnan Demirović i Emil Husković najavili su da će turnir svečano otvarat jedan od Mostarskih tavla klubova i da će to postati tradicija. Ove godine tu čast je imao Damir Batlak predsjednik tavla kluba Stari Grad poželivši svim igračima sreću i dobre kocke. Turnir se igrao se po starim pravilima do tri ojna u grupnoj fazi dok je u knockout fazi igrano do pet ojnova.

Na kraju turnira najviše uspjeha je imao Alem Zajmović tavla klub Zrinjski, drugo mjesto osvojio je Damir Batlak, dok su treće i četvrto mjesto zauzeli Dragi Hrvić i Adnan Đukić. Sva trojica igrača su igrači tavla kluba Stari grad. Svi navedeni igrači dobili su prigodne novčane nagrade, pehare i diplome. Turnir je pratio veliki broja gledalacaa koji vole ovu igru .Domaćin, zajedno sa svojim sponzorima, potrudio se da takmičarima i gledaocima osigura besplatan roštilj i hladne napitke. Za kraj predsjednik tavla saveza BIH Omer Dervišbegović se zahvalio domaćinu na gostoprimstvu i najavio sudjelovanje backgammon reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu  WBGF Team WC koje će se održati od 21. do 27. augusta u Skoplju.

(PPC)

Veliki planinski odron u Tirolu

 

Ogromni planinski odron dogodio se u masivu Silvretta, u Tirolu. Prema prvim saznanjima, niko nije povrijeđen. U tirolskom okrugu Landeck, ogromne mase stijena su se srušile u planinama Silvretta. U nedjelju je došlo do ogromnog odrona u blizini Galtüra, rekao je gorski spasilac za austrijsku novinsku agenciju APA. Otprilike 3.400 metara visok južni vrh masiva Flughorn djelimično je otkinut. Odron je sa sobom odnio i veliki krst koji se nalazio na vrhu planine. „Stotine metara od vrha se odvojilo“, ocjenio je šef lokalne gorske službe spasavanja Kristijan Valter u intervjuu Nemačkoj novinskoj agenciji. Na snimku očevidca, koji je objavio "Tiroler Tageszeitung", vidi se krhotina i kamenje koje kotrlja niz dolinu poput plimnog talasa. Možete vidjeti kako se stijene punom snagom kotrljaju preko široke vode u pravcu Jamtalhütte u području sjeverozapadnog boka južnog Flüchthorna. Video je također podijeljen na društvenim mrežama. Policija je potom helikopterom preletjela dva kilometra dugu lavinu u blizini švicarske granice. Nema dokaza da su ljudi povrijeđeni. Prema Walteru, planine su u posljednje vrijeme "više u pokretu".

Zbog klimatskih promjena, glečeri su se povukli i vječni led se otopio. Međutim, procjenu ovog specifičnog klizišta želio je prepustiti geolozima, naglasio je.

Geolozi su kolaps pripisali otapanju permafrosta, dugotrajno smrznutog sloja tla i stijena. Najčešće povezan s arktičkim regijama, permafrost se nalazi i u evropskim Alpama.

Ovakvi odroni mogu uzrokovati velike probleme za stanovnike koji žive podno planina. U maju su se mještani švicarskog sela Brienz, smještenog u blizini Davosa, morali evakuirati nakon upozorenja da bi se na njihove domove moglo srušiti gotovo 2 miliona kubičnih metara stijena. Iako do toga još nije došlo, stanovnici se i dalje ne mogu vratiti svojim domovima.

(ttz)

(NovaSloboda.ba)