Noćna mora

Idoli: Lennonova noćna mora

(tekst koji slijedi objavljen je u časopisu „Weltwoche“, 1. novembra 2019. autor Urs Gehriger)

Kakva je vizija svijeta bez granica i univerzalne ljubavi?

I hope someday you'lljoin us

And the world will live as one

(John Lennon, “Imagine“, 1971)

Nadam se da ćete se jednog dana pridružiti nama

I svijet će živjeti kao jedan

(John Lennon, „Zamisli“, 1971.)

Sećate li se tipa sa okruglim niklovanim naočalama? Bard mira? Apostol bezgranične ljubavi? Ponovo je aktuelan. Od pojave Zelenih vratio se u našu sredinu, sa svojom vizionarskom porukom: "Zamislite da nema zemalja" i "Sve što vam treba je ljubav".

Njegov povratak se naznačava već mjesecima.

Tokom ljeta, Donald Tusk, predsjednik Evropskog vijeća, izrazio je nadu da će se Britanci moći predomisliti i ostati u EU. "Neki od mojih britanskih prijatelja pitali su me da li se Brexit može vratiti na vrijeme prije početne tačke", rekao je briselski premijer. „Rekao sam im da se EU gradi na snovima za koje se nekada činilo da ih je nemoguće ostvariti. Pa, ko zna? „You may say I'm a dreamer. But I'm not the only one“. Možeš reći da sam sanjar. Ali nisam jedini. »

A neki dan je san svijeta o planeti Zemlji bez zemalja, na twitter postavio Josep Borrell Fontelles, ministar vanjskih poslova EU: "Ne volim granice. Granice su poput ožiljaka na površini zemlje“.

U kolektivnoj pjesme

Sada smo u kolektivnom "bed-in", krevetu. U mekanom pahuljastom krevetu jednake ljubavi i bezgraničnog svjetskog mira - poput Johna Lennona i Yoko Ono, prije pedeset godina u hotelu "Hilton" u Amsterdamu, samo puno većem. Dok je u dalekom Vijetnamu bjesnio užasni rat, što je pokrenulo protestne oluje na Zapadu, danas se osjećaju krivice koje progone ljude - zbog emisija iz našeg stila života, klimatskih prilika, talasa izbjeglica koje pristižu iz svih krajeva svijeta i naslijeđenih grijehova kolonijalne ere. Sada nije dovoljno izgraditi nekoliko fontana ili česama i tako se osloboditi "krivice" duše. Samoproglašeni čelnici eko-protesta rastrgali su pokrivače na sebi i forsiraju kolektivnu pjesmu „Bed-in“, iz kreveta Johna Lennona.

Imagine there's no countries

It isn't hard to do

Nothing to kill or die for

And no religion, too

Imagine all the people

Living life in peace

Zamislite da nema zemalja

To nije teško učiniti

Ni za šta ubijati ili umrijeti

I bez religija, također

Zamisli sve ljude

koji žive život u miru.

Ali, "je li Lennon bio u pravu u vezi s njegovom idejom o ljubavi?", pita Giles Fraser, novinar i sveštenik u južnoj londonskoj crkvi Svete Marije, u jednom bogatom duhovnom eseju (objavljenom na web stranici UnHerd posvećenom "hrabrom razmišljanju protiv mentaliteta stada"). Prvo je Fraser napomenuo da ateist Lennon svojim snovima o miru i ljubavi udiše izvornu poruku kršćanstva. Drugo, pitao je da li „Bed-Beatle“, buba iz kreveta, ima pogrešno shvaćanje o ljubavi.

"Ima", kaže Ze'ev Maghen. Izraelski filozof, koji se kao tinejdžer, pjevajući himnu Ex-Beatlea, topio se u nježnim snovima, oštreći retorički nož za atentat na svog idola.

"Zamislite!", Pita Maghen čitaoce, "muškarac vodi svoju ljubavnicu do oltara i kaže:" Draga moja, volim te. Volim te toliko ... kao što volim i onu drugu ženu, onu koja hoda ulicom tamo ... Volim te toliko kao i sve djevojke koje nikada nisu bile moje djevojke. Volim te onoliko koliko volim bilo koga drugoga na ovoj planeti, i po tom pitanju, volim te koliko volim životinje, korov, plankton i - oh Bože! Kakva je to strašna bol u prsima? Hej, kuda ideš, moj voljeniiii?“

Univerzalna ljubav nikoga ne uključuje. Ona ne stavlja leptire u želudac i ne potiče herojska djela. "Univerzalna ljubav uopšte nije ljubav", tvrdi Maghen, „jer ljubav znači preferenciju." Mi volimo svoju djecu više od djece susjeda. Svoju dragu više od bilo koga drugoga na svijetu.

Ali, ne ponašamo li se time suprotno osnovnoj zapovijedi Biblije koja uči: „volite bližnjega svoga kao sebe“? U globalnom kontekstu, Lenoni našeg vremena probijaju ovaj biblijski citat, tako da će se naš vlastiti individualizma i od ljubomore ljubomore obojeli svijet oporavlja.

Židovski učenjak Nathan Lopes Gardozo stavlja prigovar. Otvara Toru i citira poznatu anegdotu: Dvije osobe putuju pustinjom. Jedna ima flašu za piće, koja sadrži samo toliko vode da samo jedan od njih može stići do civilizacije živ. Šta da radim? Prema principu univerzalne ljubavi, vodu bi morali dijeliti pošteno, čak i ako nijedan od njih nije preživio.

U Tori se ova opcija odbacuje. "Vaš život ima prednost", siguran je onaj koji nosi vodu. Naravno da bi trebao pokušati spasiti život svom bližnjem, ali tek nakon što osigura svoj vlastiti opstanak. Jer nikad ne možeš voljeti drugu osobu, onoliko koliko voliš sebe. To je "ljudski nemoguće".

Znači li to da ne postoji univerzalna ljubav preme bližnjemu? Neki su skoro ostvarili Lenonovu viziju. Staljin, Mao i Pol Pot, znali su da je jedini način, kako da se ljudi ne razdvajaju - kao što to čine, kada slijede svoju prirodnu ljubav - kroz prisilno jedinstvo. "Prisiljavanjem na to da se svi oblače na isti način, jedu, spavaju, razgovaraju, pjevaju, plešu, rade, igraju se i razmišljaju". A ko to izbjegava, podseća Zejev Maghen, "odmah bude ubijen".

Zbog toga Lennonova "Zamisli", na kraju izgleda kao noćna mora.

Foto: «Menschlich unmöglich», «Ljudski nemoguće»: Lennon, Ono, 1969.

Ze'evMaghen:«Imagine-On Love and Lennon». azure.org.il

Nathan Lopes Gardozo: «Thc Danger of Universal Love». cardozoacademy.org

(izvor: Weltwoche 20191101)

(prevod: Smail Špago)